Istopolni brak SDP-a i HDZ-a

Istopolni brak SDP-a i HDZ-a

18 jula 2013

Denis_RomacPiše: Denis Romac

Kada je prije nekoliko dana zamjenik kineskog premijera Wang Yangodnose Kine i Sjedinjenih Američkih Država usporedio s istospolnim brakom, mnogi su bili u čudu.Iako su istospolni brakovi u Americi dopušteni, a u Kini nisu, Yang je objašnjavao kako svjetske gospodarske velesile nemaju pravo na razvod.»Rastava je preskupa da bismo se u nju upustili«, objašnjavao je Yang složenost i neraskidivost veza Washingtona i Pekinga.

Iako nam, naravno, ne pada na pamet uspoređivati SDP i HDZ s Amerikom i Kinom, ovdje ćemo samo zanimljivu Yangovu figuru o istospolnom braku iskoristiti kako bismo njome opisali komplicirane odnose SDP-a i HDZ-a, dvaju navodnih arhetipskih političkih protivnika, koji su, kao što vidimo, međusobno povezaniji i ovisniji nego što bi oni sami htjeli priznati.

Predsjednik sabora Josip Leko nazvao je to iznenađujuće suglasje hrvatske »ljevice« i hrvatske »desnice« ni manje ni više nego »novim korakom« u hrvatskoj demokraciji. U čemu se, dakle, sastoji taj »novi korak«? Najprije je Milanovićeva vlada neposredno uoči ulaska u EU odlučila promijeniti preuzete obveze u vezi s provedbom europskog uhidbenog naloga, onemogućivši izručenje osumnjičenih za sva kaznena djela počinjena prije 2002. godine, izazvavši burnu reakciju opozicije, koja je optužila SDP da bivšeg udbaša Josipa Perkovića pokušava zaštititi od izručenja Njemačkoj.

Da bi se izvukao iz škripca, Milanović potom predlaže izmjenu ustava i ukidanje zastare za političke likvidacije. U tom slučaju Hrvatska ni ubuduće ne bi izručivala svoje građane osumnjičene za kaznena djela počinjena prije 2002. godine, ali bi protiv njih mogla sama provesti postupak.

Bila je to ponuda koju Karamarko nije mogao odbiti. Bez ikakvih posebnih nagovaranja šef HDZ-a morao je izgovoriti ono sudbinsko »da« u tom neprirodnom savezu – ili istospolnom braku, kako bi to rekao onaj kineski političar – jer nije mogao dopustiti da ga optuže da želi spriječiti procesuiranje komunističkih zločina.

Moramo pritom napomenuti kako je riječ o čovjeku koji je desetak godina proveo na čelnim mjestima hrvatskog represivnog sustava – u najmoćnijoj tajnoj službi i ministarstvu unutarnjih poslova – a da pritom nije priveo pravdi niti jednog »komunističkog« zločinca, ako ne računamo predizborno-medijsku lakrdiju s privođenjem Josipa Boljkovca.

I da Karamarkov paradoks bude veći, nakon što se špijun i policajac transformirao u političara, isti je političar odlučio cijeli svoj politički credo izgraditi na antikomunizmu, kažnjavanju komunističkih zločina i »pravovjernom« hrvatstvu!? SDP i HDZ, dakle – i isključivo o tome je ovdje riječ – zajednički se vade iz ideološkog blata u kojem su zaglibili. Njihovi ideološki sporovi ionako su folklornog karaktera: zdravstveni odgoj, istospolni brakovi… Većina tih prijepora umjetno je izazvana i predstavlja nepobitan dokaz o porazu vladajuće politike na gospodarskom planu, što bi, valjda, trebala biti njezina prva zadaća.

Vjerojatno je da je otvaranjem barem nekih od tih tema u posljednjih godinu i pol dana vladajuća koalicija pokušala nadoknaditi izostanak bilo kakvih gospodarskih uspjeha, no umjesto vlastitih birača lijevi je blok uspješnije mobilizirao desnicu, raspirivši kulturni rat što sada bjesni Hrvatskom.

A u tom se ratu ljevica i desnica osjećaju poput svinja u blatu, što samo upućuje na zaključak kako, na žalost, nijedna politička opcija u Hrvatskoj nema instrumentarij za izvlačenje zemlje iz krize.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *