ISTORIJA: U centru Beograda nekada su se lovile patke

ISTORIJA: U centru Beograda nekada su se lovile patke

8 septembra 2014

beograd454678Ono što danas poznajemo kao centar Beograda, ne tako davno bila je daleka periferija gde su se sakupljale divlje patke, koje su ljudi iz Beograda lovili.

– Terazije je Miloš Obrenović naseljavao batinama. Hteo je da iz obližnjeg grada raseli zanatlije koje su radile sa otvorenim plamenom. Kuće su bile od trošnog materijala i ako bi izbio požar izgorelo bi celo naselje. Zato im je davao, besplatno, placeve uz obavezu da za godinu dana ograde plac. Ko to ne uradi, plaćao bi novčanu kaznu plus 20 batina po golom turu. Ni to nije pomoglo, mnogi su se odrekli placeva, pristajali i na globu pa i na batine jer su smatrali, “koj’ će im ‘andrak plac tamo negde?” – pričao nam je o starom Beogradu, Dragan Perić autor knjige “Mesto do prozora – putovanje Beogradskim vremeplovom” koga smo sreli u kafani “Zlatno burence” koja na istom mestu postoji “tek” 138 godina.

Naš sagovornik, već 30 godina pokušava da razotkrije priče i tajne koje su oslikane na crno-belim fotografijama Beograda, kakvog ne poznajemo.

– Tamo gde su sada Stari dvor, Pionirski park, bila je baruština gde su ljudi išli u lov na divlje patke, sve dok bogati trgovac Stojan Simić nije shvatio da se Beograd širi na tu stranu i kupio tu močvaru za neke male pare. Isušio ju je, napravio je sebi tu kuću u koju se nikada nije uselio jer je odmah kupljena za potrebe dvora. Karađorđev unuk, Aleksandar, uzeo je to za sebe. Posle su ga nastanili i Obrenovići. Aleksandar Obrenović i Draga Mašin su tu i ubijeni. Prekoputa, gde je sada Narodna skupština bio je barutni magacin – daleko od grada pa ako se nešto desi, nema veze… – priča Perić koga Beograđani poznaju i kao Kapetana vremeplova.

Beograd se nekada prostirao do današnjeg Narodnog pozorišta, a Zeleni venac je bila ogromna bara preko koje se prelazilo čamcima. Savamala je bila deo u kome su se nalazili pretežno magacini.

– Tek 1885. je otvorena Železničaka stanica, a godinu dana ranije bila je završena pruga i krenuo voz za Niš – priča nam kapetan vremeplova o nekadašnjem životu prestonice.

Neki Beograđani vole da se pohvale svojim čuburskim poreklom. Ali, upravo na Čuburi, pre “samo” 200 godina zimi su se skupljali vukovi i nesmetano je tekao čubruski potok.

– Čubura je mansarda Beograda. Na turskom čubura znači bure kome su odvaljene bočne strane. Tu gde je sada “Gradić Pejton”, bio je dud i podno njega izvor. Pošto je izvor bio slabog kapaciteta, ljudi su iskopali rupu i tu spustili to bure da se ne bi zemlja obrušavala. Po tom buretu je ceo kraj dobio ime, koji je potom naselila sirotinja – kaže Dragan.

I danas, kad prođete starim ulicama, možete da naiđete na po koju staru kuću, koja je preživela ratove. Jedno je sigurno, Beograda sa ovih fotografija, više nema…

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *