
Ivo Lola Mahmutović
8 marta 2013Blago podrhtavanje tla izazvano informacijom da će u novu vladu Republike Srpske ući Stranka demokratske akcije, pretvorilo se u pravi politički zemljotres kada je ta partija za novog ministra trgovine i turizma kandidovala Dževada Mahmutovića, nosioca ratnog priznanja „zlatni ljiljan“. Da, to je ono priznanje kojim je odlikovano oko 1.800 vojnika i oficira takozvane Armije BiH za „doprinos u borbi protiv agresora“. Među takvima je, ako je neko zaboravio, i Željko Komšić. Biti „zlatni ljiljan“ otprilike je, tvrde u bošnjačkim armijskim strukturama, isto kao i nositi titulu narodnog heroja. Dakle, Mahmutović mu dođe nešto kao Marija Bursać ili Ivo Lola Ribar.
Ulazak SDA u Vladu stvar je političke procene, pre svih, Milorada Dodika. Koliko god da su lokalni izbori gurnuli SNSD nizbrdo, toliko je, ako ne i više, cena akcija stranke Sulejmana Tihića na političkoj berzi porasla. Po svim relevantnim procenama, SDA će 2014. godine biti ubedljivo najjača stranka, ne samo među Bošnjacima, već i u celoj BiH. Nemamo mnogo prostora za obrazloženje te teorije, ali i laicima je jasno da su oni koji su požurili da izbace SDA iz vlasti u FBiH, možda kratkoročno nešto ušićarili, ali su dugoročno učinili sebi medveđu uslugu, ostavivši prostor „tihićevcima“ da ih razbiju u jesen sledeće godine, ako, naravno, izbora uopšte i bude.
I taj fakt dobro je poznat vrhu SNSD-a. Kao što je dobro poznato da između Dodika i Tihića poslednjih godina nikakav veći sukob nije ni postojao, ili, ako ga je i bilo, nikada nije bio tako intenzivan kao onaj između Dodika i Lagumdžije, ili Dodika i Bosića u poslednje vreme. Olako se zaboravlja i da su, na onoj famoznoj sednici Doma naroda kada su Sadik Ahmetović i Muhamed Ibrahimović izbačeni iz Saveta ministara, delegati iz SNSD-a glasali protiv, dok su SDA-ovcima fotelje izmakli Ognjen Tadić i Mladen Ivanić.
Takvim potezima kupuju se usluge za budućnost, a ona u ovom slučaju nije vlada Željke Cvijanović, već se tiče mnogo ozbiljnije priče koja bi mogla da se desi posle izbora 2014. godine, opet, ako ih uopšte bude. SDA u ovom trenutku više treba SNSD-u, nego obrnuto. Zato nije nelogično što su Tihić i ekipa odlučili da se poigraju dobijenim pozivom da uđu u Vladu, pa su za ministra kandidovali „heroja“ i „ljiljana“ Ivu Lolu Mahmutovića, naivno se pravdajući da na njegovoj ratnoj prošlosti nema nikakve mrlje. Srećom, ta prošlost isplivala je na površinu, pa ima vremena da se stvari promene, a i sam Dodik opameti i shvati da, ako se već hvata za slamku spasa, to nikako ne može da bude SDA.
(Pressrs.ba – Banja Luka)