Izbori 16. marta – „i tačka”

Izbori 16. marta – „i tačka”

12 marta 2014

Jovo-BakićPiše: Jovo Bakić

Ostalo je još nepunih nedelju dana do izbora. Nikada predizborna kampanja nije bila dosadnija. Unapred se zna da će oko tri petine građana izaći na izbore, a da će oko dve petine građana glasati za SNS. Činjenica da tri petine građana, ipak, nije za SNS ne znači puno, jer dve petine njih tome ne pridaje nikakvu važnost. Da pridaju, izašli bi na izbore da pobedu SNS-a ne dozvole. Ovako, ako se posle budu bunili kako im je loše, može im se kazati da su zaslužili da im tako i bude.

Pri tome, od one preostale petine građana koji budu izašli na izbore dobar deo će glasati za Vučića, a da toga nisu ni svesni. Naime, ova predizborna kampanja ući će u istoriju kao jedinstvena utoliko ukoliko je malo koja tobože opoziciona stranka kritikovala najjaču stranku u vlasti; svi napadaju SPS, jer umesto socijalista, nadaju se vajni opozicionari, ugnezdiće se u vlasti s naprednjacima oni. I TAČKA.

Doista, tužna je slika takozvane opozicije u Srbiji. Naprosto se „opozicione” stranke utrkuju koja će se više vođi SNS-a dodvoriti; a trka je mrtva. Tako, LDP, predvođen genijalnim poslovnim čovekom – Čedo, spasioče, „Fidelinka” ti kliče – koji je doduše dar za poslovanje otkrio tek pošto je postao političar, originalno ponavlja: „posao, posao, posao”. I TAČKA. Kako se ove originalne ideje u zemlji u kojoj je 25 odsto radno aktivnog stanovništva nezaposleno, dok je svaki drugi ispod 30. godine takođe nezaposlen, nijedan drugi političar nije dosetio?! Pa još veli da će s Vučićem ući u koaliciju samo ako i ovaj počne da ponavlja ovaj neverovatni politički izum, jer bi to značilo da je prihvatio originalni program LDP-a. A Vučić je, istini za volju, još ranije počeo da probija uši svima kako će se boriti za nova radna mesta taman kao i protiv kriminala i korupcije. Lepo, ali šta bi s višegodišnjim ministrom unutrašnjih poslova i njegovim najbližim saradnicima za koje je procurelo da neobično vole banane? Zbog odgovora na ovo pitanje ne treba Aleksandru Vučiću verovati. Ne može se voditi borba protiv kriminala i korupcije polovično. Vučić bi rekao: „I TAČKA”. Uzgred, odurna je ta autoritarna težnja srbijanskih političara da posle svojih mudrosti kažu: „i tačka”. Vučić tu nije jedini…

No, nije ni LDP jedini koji se SNS-u dodvorava, nadajući se da će zauzeti mesto SPS-a, već je tu i Tadićev zeleni NDS. Prvi saradnik negdašnjeg predsednika Srbije, koji sebi dozvoli da prvo televizijski duel a onda i izbore izgubi od veleučenoga Tomislava Nikolića, Miki Rakić, u ovim je novinama, još pre no što je stranka osnovana, predlagao staroj (nije dobra, ali je, barem, opoziciona, što u ovoj situaciji nije mala stvar) Demokratskoj stranci da zajedno s naprednjacima „preuzme odgovornost” (kako se to danas eufemistički veli za strateško zaposedanje fotelja) za reformski put Srbije. Blago građanima s ovakvim reformatorima i borcima protiv kriminala! Naime, SPS je dobar bio prvo demokratama, dok je Miki Rakić koordinisao službe bezbednosti, a dobar je bio i biće i SNS-u nakon izbora, dok Aca Vučić to isto čini. Istovremeno, tabloidi (s kojima, naravno, Vučić nema ništa) razapinju Dačića na krst. Sam Dačić, odnosno njegovi socijalisti, kune se u Vučića i sa velikih panoa veli: „Dačić.” Pohvalio se pre neki dan, javno, da je ono „I TAČKA”, Čeda Jovanović od njega „drpio”. Eto, kad tu marketinšku mudrost vispreni Žitorađanin, koji je „jedan od nas”, nije na vreme patentirao… I TAČKA.

Razume se, Mlađan Dinkić je na vlast već više od deset godina pretplaćen. Ako mu građani daju poverenje, biće i on uz mudroga Vođu. Srbima i Srbiji je potrebno saglasje političara za sprovođenje reformi, samo to autor ovog teksta ne razume. I TAČKA. Dačić. Čeda. Boris. Dinkić ne kaže „tačka”, on kaže da „zna MMF kao zlu paru”, i veli da bi pravio od paprika ajvar. Odlična ideja, ali šta mu je smetalo da je ostvari u proteklih desetak godina?

Sam Aleksandar Vučić ubeđuje da su svi drugi uz „tajkune”, a jedini se on navodno bori protiv tajkuna. Zanimljivo, naročito u svetlu činjenice da su mu dvoje Karića na izbornoj listi. Šta, pak, reći o raznim drugim naprednim bogatašima? Zar građani zaista nisu uočili ko ima najviše reklama, (ne)zakupljenih minuta na svim mogućim televizijama, naslovnih strana u svim mogućim novinama, panoa itd? Takođe, zar građani ne uviđaju ko uređuje tabloide i elektronska sredstva masovnog opštenja i koga se novinari u Srbiji plaše? Za sve to potrebni su, uz moć, i novac. Otkud oni dolaze? Od friziranih računa za struju i infostan? Od bogataša?

Pluta Beograd na vodi, baš kao i cela Srbija. Ne smeju potonuti. Ne sme biti tačka!

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *