Jedan od prvih primera mržnje prema Srbima od strane hrvatskog naroda, datira još iz sredine 18. veka
26 jula 2013
Godine 1741., proturila su svetovna i duhovna gospoda na ugarskom Saboru zakonski članak, kojim je pravoslavna vera zabranjena na području Hrvatske. Carica Ugarske, Marija Terezija, nije ga mogla priznati, jer su joj Srbi trebali, kad je morala voditi borbu na život i smrt sa Pruskom.
Posle svršetka i drugog, takozvanog sedmogodišnjeg rata, hrvatska gospoda obnavlja svoje napade na Srbe. 1674. godine sastao se ugarski sabor u Požunu.
U Hrvatskoj se izvršio izbor hrvatskih delegata za taj Sabor po županijama. Tim delegatima su županijske plemićke skupštine davale uputstva za rad. Evo, ukratko, uputstva Virovitičke županije:
1. Ne dopušta se slobodno vršenje obreda pravoslavcima, jevrejima, luteranima i kalvinima.
2. Ne dopušta im se podizanje škola.
3. Ne dopušta im se zidati crkve.
4. Pravoslavnom mitropolitu, vladikama i sveštenstvu ima se oduzeti „pravo zaštite“, pa ih treba predavati svetovnim sudovima „kao i drugo smeće (fukaru)“.
5. Pravoslavno sveštenstvo ima se podvlastiti županijskim i spahijskim vlastima.
6. Srpski pravoslavni manastiri ne smeju nikoga primiti za iskušenika bez dozvole županijske i spahijske vlasti.
7. Sva imanja pravoslavnih manastira se oduzimaju.
8. Pravoslavni kaluđeri ne mogu prositi milostinje.
9. Omrtvine iza pravoslavnih koji umiru bez dece i testamenta, ne idu pravoslavnoj crkvi, već spahijama hrvatskim.
10. Da se sve zemlje i druga imanja oduzmu od mitropolita i dadu rimokatoličkom sveštenstvu.
11. Da se ukinu srpske privilegije i srpska Dvorska Deputacija, koja zastupa srpske interese kod Dvora.
Mitropolit Pavle Nenadović, dozna za ovo i brzo se uputi u Beč. Carica Marija Terezija čuje od mitropolita za ovo i odmah naredi da se predlozi slavonskih županija ne uzimaju u pretres.
Sabor ne posluša, već iznese zahteve za suzbijanje pravoslavlja. Sabor je čak tražio da pravoslavni Srbi svetkuju rimokatoličke praznike i klecaju kad rimokatolički sveštenik pronosi pričešće bolesniku.
Sabor je tražio da se pravoslavnim Srbima ne daju plemićke titule i imanja, za zasluge, učinjene caru i državi.
Carica Marija Terezija odbija sve ovo, po savetu plemenitog ministra Bartenštajna, prijatelja i zaštitnika srpskog naroda.
Eto, tako je hrvatski vladajući red „privijao na svoje bratske grudi“ kako danas deklamuju hrvatski nacionalistički fariseji, srpski narod, koji je došao u Hrvatsku seobama. Zahvaljujući samo svojoj hrabrosti, usled koje je bio neophodno potreban Austriji, on se oteo, da u bratskom stisku na grudi ne izdahne.
A isti ovaj duh netrpeljivosti verske, posle razdoblja ilirstva i jugoslovenstva, izrazio se u genocidnim strčevićanstvu i užasima ustaške vladavine.
(Odlomak iz knjige Adama Pribićevića, „Naseljavanje Srba po Hrvatskoj i Dalmaciji“)
KOMENTARI
4 komentara
Ostavite odgovor
NAJČITANIJE VESTI
INTERMAGAZIN NA FACEBOOK-u
NAJVIŠE KOMENTARA
peki says:
Jeste, samo je iza svega stajala RKCrkva a ne hrvati kao narod koji u to vreme nisu bili nacionalno svesni. Sem toga u rimokatoličkom svetu oni se smatraju provincijom riomokatolicizma! Kako onda tako i sada!
Pingback: Primer iz sredine 18 veka – kako je Hrvatska vladajuća elita “privijala Srbe na svoje bratske grudi”
Žetvar says:
Uputstva Virovitičke županije nemaju veze sa hrvatskim narodom, nego s rimokatoličkom crkvom, pošto se Hrvati kao narod ne pominju na prostoru Slavonije do druge polovine 19. veka. Na svim prvim savremenim popisima u Kraljevini Slavoniji, uz pravoslavne "Rasciane" (Rašane), žive rimokatolički "Šokci" i "Bunjevci", a svi oni smatraju se Srbima. Šokci i Bunjevci pohrvaćeni su od 1870-tih do početka 20. veka, što odlukama hrvatskog Sabora, što delovanjem hrvatskog sveštenstva, a sve u skladu sa tadašnjim interesima bečkog dvora.
Savo says:
Peki ne brani narod ustaški jer su izvršitelji vatikanskih naredbi ništa oni bolji nisu od vatikanaca