Jedna stranka, tri priče

Jedna stranka, tri priče

30 jula 2014

Tihana_TomicicPiše: Tihana Tomičić

Slavko Linić je završena priča, poručeno je ovih dana iz partije. Ne ulazeći sad u analizu koliko se Rijeka doista ogradila od svog glavnog političkog ideologa i dugogodišnjeg idola, jer oko toga postoje različita razmišljanja, sigurno ostaje pitanje bi li Slavko Linić, da je ostao član stranke i ministar financija, sada ipak dobro došao premijeru i Vladi. Novi rebalans državnog proračuna uskoro je na dnevnom redu, i možda bi za premijera bilo korisnije da si je Linića još neko vrijeme zadržao da kontrolira budžet i istrpi sukobe među ministrima oko kresanja i rezanja nego što ga je poslao u povijest. Već samo mjesec dana od njegova isključenja iz stranke vidi se da je na mjestu ministra finanacija uvijek potrebna ne samo stručna figura, već i da ta figura mora imati i snažan politički autoritet kako bi svi ministri shvatili osnovni smjer kretanja Vlade, uklopili se u zahtjeve za štednju, poslušali sugesije Europske komisije i – rezali. Hoće li novi ministar Boris Lalovac imati političke snage za to ili će se sada, nakon odlaska Linića, ministri međusobno posvađati oko svojih budžeta, a neće ih imati tko držati pod kontrolom pa će se sukobi opet preliti i na sam SDP, uskoro ćemo vidjeti. Za pretpostaviti je da Lalovac naprosto nema takvu političku moć, a ako presuđivao bude premijer, moguće da će prevagnuti osobne preferencije – tako ministar obrane Ante Kotromanović, za kojega se smatra da je u najbližim prijateljskim odnosima s premijerom, samouvjereno već izjavljuje da ‘nema šanse’ da se njegov budžet više dira. Mogu li svi u Vladi isto reći za sebe, i može li im Lalovac nametati rješenja, svjedočit ćemo u najskorije vrijeme. Premijeru je smetao prevelik Linićev utjecaj u kreiranju proračuna, a premali Lalovčev utjecaj mogao bi smetati proračunu samom, do kraja 2014.

Kad je već o različitim kriterijima riječ, nejasno je i zašto se vrh SDP-a zadnjih dana toliko ustrajno trudi ograditi od odluke GO Siska o isključenju županice Marine Lovrić-Merzel nakon proširenja istrage Uskoka. Odluka se prebacuje na sisačku organizaciju, jer je jasno da vrh stranke ne želi preuzeti odgovornost za tumačenje o mogućem kršenju Ustava koji građanima jamči da ih se ne može proglasiti krivim bez pravomoćne sudske presude. Možda je Lovrić-Merzel iz zatvora poslala poruku da će tužiti svoju stranku ili samog premijera ako je se bude diskriminiralo odlukom o isključenju dok sud još nije rekao svoje? Nije vrag da se netko toga preplašio na Ibleru? Uostalom, odluka o isključenju je politička odluka i nikakav Ustav nema veze s procjenom da je njeno pritvaranje nanijelo štetu SDP-u – a sigurno jest. Umjesto da su poentirali na isključenju mutne županice, SDP-ovci iz vrha stranke su svi toga dana bili na ‘sastanku’, a zapravo na druženju na zagorskim bregima praveći se doslovno – mutavi. Jasno, šef SDP-a ne želi da mu se sad izvlače stare izjave o tome da ‘bacanja glava u pijesak i lavovima nema’. A istina jest da je neke SDP-ovske glave itekako trebalo bacili lavovima već ranije, no umjesto toga neki drugi postali su ‘završena priča’, čak i kad su u svom resoru radili samo na korist Vlade i budžeta.

Primjerice – Željko Sabo. Naravno da je SDP-ova vlast u Vukovaru za Ibler cijelo vrijeme bila vrednija od svake afere, jer ona je bila dokaz nove građanske Hrvatske, kao i prihvatljivosti SDP-a svim slojevima društva, pa i braniteljima i Vukovarcima koji su simbol Hrvatske po sebi, ali nije se smjelo ni moglo dogoditi da Sabo ostane članom SDP-a i nakon što je na suđenju za podmićivanje HDZ-ovih vijećnika sada i sudski vještak utvrdio da snimka nije montirana nego vjerodostojna. Ni u ovom slučaju još nema sudske presude, ali potpuno je jasno da je Sabo sudjelovao u pokušaju kupovine vlasti nedopuštenim sredstvima. To je vjerojatno i gora inkriminacija od Lovrić-Merzeličine, no Sabo je i danas član SDP-a. Nitko ga ne dira. Stjecanje osobne koristi u usporedbi s političkom trgovinom putem materijalnog podmićivanja – što je gore po jednu političku partiju? Odgovor je samorazumljiv.

Vladajuća stranka trebala bi se kloniti različitih kriterija za svoje članove. Visoka ljestvica znači da takvog vrludanja naprosto nema. Uostalom, jesu li veća šteta za SDP bile izjave Slavka Linića ili negativan imidž županice i vukovarskog gradonačelnika koje su SDP svele na razinu HDZ-a? Priče su srećom završene, pa će o tome suditi povijest.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *