Josipović može izgubiti

Josipović može izgubiti

12 maja 2014

boris pavelicPiše: Boris Pavelić

Uvriježeno je uvjerenje da Ivo Josipović ne može izgubiti predstojeće predsjedničke izbore. Ankete, koje mu ustrajno prognoziraju 52 posto potpore, čitaju se kao dokaz njegove superiorne prednosti. Ali to je pogrešno: tolika potpora sedam mjeseci prije izbora nije pouzdano jamstvo za pobjedu. Kada bi se na vrijeme pojavio vjerodostojan protukandidat, Josipović bi najvjerojatnije morao u drugi krug, a tada – ako bi suparnik dokazao uvjerljivost – moglo bi postati neizvjesno.

Jer na predsjedničkim izborima u kratkom su vremenu moguće goleme promjene biračkoga raspoloženja. Sjetimo se Mesića: mjesec dana uoči izbora 2000. posve marginalan kandidat, u drugome krugu premoćno je pobijedio. Suparnika kojega se smatralo gotovim pobjednikom, Dražena Budišu, »pomeo« je vicevima o Iviću Pašaliću – to gotovo da i nije pretjerivanje. Na izborima 2005., posve neočekivan uspjeh polučio je danas zaboravljeni, politički bizarni Boris Mikšić. Manje od tri posto manjkalo mu je da u prvome krugu porazi drugoplasiranu Jadranku Kosor, kandidatkinju HDZ-a, i uđe u ring s Mesićem. Tko zna što bi bilo da je uspio – uspjeh kumulira uspjeh, pa bi Mikšić možda mogao ugroziti i uspješnoga Tuđmanova nasljednika.

Jutarnji list u utorak je objavio kako je Kolinda Grabar-Kitarović »spremna prihvatiti« HDZ-ovu ponudu da postane predsjedničkom kandidatkinjom stranke. O tome se već mjesecima nagađa. Prihvaćanjem kandidature, aktualna pomoćnica glavnog tajnika NATO-a i bivša hrvatska ministrica vanjskih poslova, dosadašnju mlitavu pretkampanju bez kandidata učas bi pretvorila u uzbudljivu utrku s neizvjesnim ishodom. Jer njezine su šanse stvarne. Grabar-Kitarović može pobijediti Josipovića. Štoviše, kako stvari u HDZ-u stoje, dojam je kako ona jedina s desnice može ugroziti sadašnjega predsjednika Republike. Ostali su potencijalni natjecatelji ili politička strašila, poput Željke Markić, ili ostarjeli, poput Nikice Valentića, ili bez političke težine, poput Andreja Plenkovića.

A bilo bi dobro da netko ugrozi Josipovića. On se pokazao predsjednikom zaboravljene geste – poklona u Ahmićima i povijesnoga govora u bosanskohercegovačkome parlamentu. No na tom je i stao: kasnijim lutanjima, i na kraju odustajanjem od BiH, vlastitu je gestu pretvorio u zaboravljenu epizodu. Ostatak mandata posvetio je umrtvljivanju Pantovčaka. U Josipovićevu mandatu, predsjednička dužnost postaje izlišnom. Predsjednik ne šalje poruke – on ćaska. Sukobe izbjegava, konflikte zaglađuje, stvarnost uljepšava. Najavljivao je »novu pravednost«, a dobili smo ustavom diskriminirane homoseksualce i prijetnju zabrane ćirilice. Lijevi predsjednik ojačao je radikalnu desnicu.

Paradoksalno, ali Grabar Kitarović može to promijeniti. Obrazovana u blagotvornoj atmosferi američkoga antifašističkog liberalizma, danas visoka dužnosnica NATO-a, ona predstavlja desnicu različitu od ove naše čaršijske, karamarkovske, provincijalne i opasne. Takve desnice Josipović se boji. Vedra Riječanka možda bi mogla podrezati njena crna krila.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *