Josipović treba biti kao engleska kraljica

Josipović treba biti kao engleska kraljica

16 septembra 2013

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

Bez zadrške se može ustvrditi da Ivo Josipović obnaša dužnost formalnog šefa države puno bolje nego što je to činio Stjepan Mesić. Ne sviđa se, doduše, baš svima što se Josipović situacijama i sugovornicima prilagođava poput Woody Allenovog Zeliga. Nije teško zamisliti da se predsjednik u jednom danu sastane s predstavnicima braniteljskih udruga, antifašističkih boraca, Hrvatske biskupske konferencije i udruge Iskorak i da svi oni nakon razgovora izjave da nije bilo stvari oko koje se nisu složili s Josipovićem. Ali, to uopće nije nešto loše. Dapače. Mesić je, premda kao ni Josipović nije imao realnu političku moć, neprestano svojim tvrdim stavovima antagonizirao Hrvatsku. Josipović je neusporedivo politički mudriji. On je odmah razumio da su mu na raspolaganju vrlo ograničene ustavne ovlasti, da o malo čemu može odlučivati i da je stoga nepotrebno izazivati konflikte, kakve je Mesić neprestano inicirao tijekom svojih deset godina na Pantovčaku.

To, međutim, ne znači da Josipović ne bi mogao biti još uspješniji nego što je dosad bio. Predsjednik Republike nije nikakav moralni autoritet već samo službenik izabran da bi obavio neke, mahom protokolarne, poslove. Najvažniji među njima je davanje mandata za sastavljenje vlade. Zato nije nužno da Josipović bude stalno prisutan u javnosti. Hrvatski mediji, naučeni valjda još iz vremena Tita i Tuđmana da je predsjednik gazda u državi, svakodnevno traže Josipovića da se očituje o tekućim političkim i gospodarskim zbivanjima. Njemu se obraćaju i razne društvene skupine lobirajući za neke svoje interese. Josipović bi najbolje napravio kad bi se odmaknuo od svega toga. Pun bi pogodak bio kad tjednima ne bismo ni čuli za njega. S obzirom da skoro ništa ne ovisi o njemu i da on gotovo nikome ne može pomoći, jer moć je koncentrirana u Banskim dvorima, Josipović nema razloga opterećivati građane svojim mišljenjima ili stvarati kod njih lažnu nadu da im može popraviti položaj u društvu. I ne bi se morao bojati da bi mu zbog toga pala popularnost. Mesić je konzekventno iznosio svoj iščašeni svjetonazor, pa ipak je poput Josipovića dominirao na ljestvicama popularnosti.

Nažalost, za Josipovića je kasno i on će vjerojatno nastaviti odrađivati mandat u istom stilu. A izuzetno bi iznenađenje bilo kad ne bi još jednom pobijedio na izborima. No, SDP i HDZ trebali bi dodatno potaknuti pretvaranje predsjednika u hrvatsku verziju engleske kraljice, ali bez pratećeg glamoura. Do izbora krajem 2014. to nije moguće niti bi bilo pošteno prema Josipoviću, ali bi jako poželjno bilo kad bi dvije najjače stranke postigle čvrst dogovor da će se promijeniti Ustav kako bi se 2019. predsjednika biralo u Saboru. Neovisno i o eventualnom izbornom porazu Josipovića za nešto više od godinu dana i dolasku nekog drugog na predsjedničku dužnost. Bez legitimiteta neposredno izabranog, predsjednik bi bio još manje relevantan čimbenik u državi i samim time nezanimljiviji javnosti.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *