Јунска драма

Junska drama

21 juna 2015

Zejnel-Zejneli 7868Piše: Zejnel Zejneli

Premijer Srbije najavio je teške i, u neku ruku, dramatične dane u toku ovog meseca. Kad je reč o Srebrenici, u pitanju da li će se ići ili ne, nema ničeg dramatičnog. Ili se ide, ili se ne ide. Ako su drugi rešili da moramo tamo kao država da budemo prisutni, onda će nas neko predstavljati. Dramatike nema, jer su tamo naši visoki predstavnici već išli. Za Srbiju je dramatično ako se usvoji Rezolucija o genocidu Srbije u Srebrenici, jer će to državu i narod pratiti uvek, deca će morati da uče u školi o tome kakvi su njihovi očevi i dedovi. To će biti i dramatično i tragično. Srpski narod će biti označen kao genocidan i to će se provlačiti u svakoj prilici. Sa takvom državom i narodom malo ko će hteti da komunicira, radi, sklapa saveze, a možda će se na naše građane ukazivati prstom, kada budu u nekoj od zemalja, koje smatraju da je Srbija genocidna. Ona će biti jedina država u kojoj  će sa takvim  obeležjem morati da žive sve buduće generacije, a Britanija, koja je Srbiji kroz istoriju činila ogromne štete, kao da ovim činom daje završni udarac.

Nije genocid kada se bombarduje jedna zemlja u kojoj je ubijeno više od tri hiljade ljudi, žena i dece, kada su rušene bolnice, mostovi, kuće, privredni objekti… Nije  genocid kada se iz Hrvatske protera 250 hiljada građana uz pomoć istih humanista, i nije genocid kada se zbog toga ne mrdne ni malim prostom, kada se sa Kosova protera 250 hiljada ljudi. To su činili Britanci, Nemci, Amerikanci, Francuzi, Holanđani, svi „naši prijatelji“ i to dokazani, koji su na čelu sa Tonijem Blerom, bili najveći zagovornici bombardovanja, pod izgovorom sprečavanja humanitarne katastrofe, koje nije ni bilo. Moguće je da će se Rezolucija naći na SB i moguće je da će naši prijatelji Rusi staviti veto, ali pitanje je da li će Srbija to tražiti od njih. Ako i ne traže, gotovo sam siguran da će veto uslediti, ne zbog rukovodstva Srbije već, pre svega, zbog srpskog naroda. Uz Britance, Rezoluciju o genocidu u Srbiji pripremio je i Kongres SAD, verovatno za svaki slučaj, ako ne prođe ona u SB. Ako se i ona usvoji, onda smo, ne samo šizofreni narod, već smo i genocidni, i naravno, sledi ista Rezolucija i u SU.

Objašnjenje britanskog ambasadora da je Rezolucija u funkciji pomirenja, ne pije vodu. Jednostavno, ona tome neće doprineti. Ako se neko proglasi ubicom, to ostaje za sva vremena. Ako je jedan narod genocidan narod, tu ljagu niko i nikada ne može sprati, pogotovo što će deca u školama o tome morati da uče. Kako onda to može doprineti pomirenju, uvažavanju i poštovanju. Kako pomiriti ubicu i ubijenog. To ne ide, nije bilo, niti će biti, bar ne na ovim, balkanskim prostorima. Ukoliko je cilj neki drugi, a sigurno je da jeste, jer posle dve decenije, pod nekim izgovorom govoriti o istom, i to u trenutku kada Srbija sarađuje sa svima, kada nema većih problema sa zemljama u regionu, kada se sarađuje na svim poljima, kada postaje „sidro“ stabilnosti, mora da se nešto krupno krije u tome. A, ako je to tako, jer Zapad ništa ne radi bez prethodno utvrđenog cilja, koji uglavnom nije dobronameran, e, tek onda nam predstoje teški dani i godine. Proglašenje jednog naroda genocidnim slično je uranijumu. On kada se baci, ostaje  u zemlji u narednih četiri miliona godina. A, upravo su zemlje Zapada, na čelu sa Britanijom i Amerikom, posejale celu Srbiju i Kosovo uranijumom, od čijih posledica umire na hiljade ljudi. Pa zar se nisu povećala razna oboljenja od raka i za 400 odsto, upravo zbog njihovog uranijuma. To je tek pravi genocid i nad srpskim i albanskim i bošnjačkim narodom.

Kad je o Srebrenici reč, nema nikakve sumnje da je tamo počinjen veliki zločin i odgovorni moraju da se kazne, ali čitav narod proglašavati genocidnim, sigurno da ne vodi pomirenju.

Boris Tadić u Potočarima, 11.7.2010.Boris Tadić u Potočarima, 11.7.2010.

Šta bi za Srbiju moglo da bude dramatično? To što će doći Angela Merkel? Ni to nije dramatično, ona je već bila, naši su bili kod nje, ona je rekla šta je imala o Kosvu, čak je to i napisala, a mi smo sve uradili po njihovom. Pomogli smo pod njihovim pritiskom, u želji da dobijemo datum za pregovore, da Kosovo učinimo državom. Tražiće da Srbija potpiše obavezujući sporazum o normalizaciji odnosa, što ćemo uraditi, iako će biti dobri, pa će nam zahtev za međusobnim priznanjem uspostaviti malo kasnije. Šta je tu dramatično? Kosovo ima granice, mada ih mi zovemo „administrativni prelazi“, izbori su bili po Ustavu i zakonima Kosova, ima svoje putne isprave, svoje registracije, svoju policiju, rasformirane su sve državne institucije Srbije, u toku je proces vezan za zdravstvne  institucije, a na red dolazi i Univerzitet. Kosovo ima ambasade i ambasadore, stvara vojsku, u svim međunarodnim organizacijama je prisutno kao država, kao i u sportskim, dobiće međunarodni broj i tu nema dramatike. Dramatično je ako Srbiju pritiskaju da prizna Kosovo radi otvaranja poglavlja i ako se na to pristane.

Dramatično je ako Srbija popusti pritiscima i „odrekne“ se ili, kako to naši prijatelji kažu, „olabavi veze“ sa Republikom Srpskom. To će biti dramatično, jer će značiti odricanje od sopstvenog naroda, kao što je dramatično ako se odustane od teritorije.

Srspki narod ne želi da se odrekne prijateljstva sa Rusijom. To bi bilo dramatično za Srbiju i srpski narod: odreći se vekovnog prijateljstva. Ako, rukovodstvo na to pristane, bez znanja naroda, onda će to biti teško. To će značiti da gubimo poslednji oslonac, onaj potpuno iskreni u svetu i da se potpuno prepuštamo briselskoj i vašingtonskoj administraciji. To će značiti, ako sve ispunimo i sve slepo izvršimo, da sami ne rukovodimo svojom sudbinom. Iskreno rečeno, nismo toliko jaki da baš o svemu sami odlučujemo, da se svemu suprostavljamo, ali najgore je kada bez ikakvog otpora, pregovora, razjašnjavanja, ispunjavamo postavljene zadatke i ciljeve, koji nisu naši. Dramatično je to što se verovalo u lepe reči i pohvale, iako se znalo da nisu iskrene, već su sa ciljem ostvarivanja nečijih planova, koji nisu dobronamerni. Svi, na primer,  razgovaraju o ruskom gasu, svi bi da ga imaju kod sebe, a mi tražimo opcije za azerbejdžanski, američki (u flašama) i pitanje je kako će biti sa „Turskim tokom“. A „Južni tok“ nam je bio „u dvorištu“, još bi i zaradili milione, „otvaranjem i zatvaranjem ventila“. Dramatično je što je to propalo, i što će neko drugi zarađivati na ruskom gasu, bez obzira odakle dolazio. Dramatično je i ako se uđe u NATO, a da se narod ne pita.

Zemlja se toliko uplela u sukobljavanja velikih, ne svojom voljom, i u očekivanje da će stići aber o otvaranju poglavlja, da se sve radi zarad evropskih integracija. O tome će se razgovarati, u to nema sumnje, ali mi, sasvim je sigurno, nećemo ući ni za pet, ni za deset godina u to društvo. Kako su stvari krenule, zaboraviće se na sadašnje dramatične i teške situacije kada se u jednom trenutku otvori pitanje Južne Srbije, onda takozvanog Sandžaka, ali i Vojvodine. E, tek tada će biti teških i dramatičnih dana u režiji naših iskrenih, ličnih prijatelja, koji ne vrše nikada pritisak na Srbiju.

Koliko je samo struja poskupela i po čijem zahtevu, zato što su nas ubedili da je ona najeftinija i u regionu i u Evropi. Što se regiona tiče, svi imaju bolji prosek plata, penzije nije niko smanjivao, a da primamo evropske plate, koga je briga koliko će struja poskupeti ili što je, primera radi, koren peršuna 250 dinara po kilogramu.

Ukoliko se Rezolucija usvoji, onda padaju sva očekivanja Srbije za prijem u EU. Mi tek tada nećemo imati nikakve šanse. Šta će Evropi jedna „genocidna država i narod“, od koje će svi zazirati, i na kraju, šta će bilo kome „šizofrena nacija“. Zato moraju da se upregnu sve snage, da se angažuju oni naši pravi prijatelji, da se takav britanski dokument u kojem se reč „genocid“ pominje dvadeset puta, a reč pomirenje samo jednom, kako to kaže srpski šef diplomatije, nikada ne usvoji.

(Vidovdan.org)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Mitar says:

    Bravo Zenel. Čestitam.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *