MirjanaBobicPiše: Mirjana Bobić-Mojsilović

Srpske vlasti zabranile su, po treći put, održavanje gej parade u Beogradu, i tom odlukom izazvale su lavine reakcija i osuda među građanima, političarima, u EU i Americi. Ali, gej parada je ipak održana, izvečeri, dan ranije, pred zgradom Vlade Srbije, i opet, i taj događaj izazvao je salve oduševljenja i pohvala za hrabrost LGBT populaciji, ali i pitanja – kako je moguće da se nenajavljeni skup uopšte održi, i sumnje da je ceo manevar – zabrana i otpor zabrani, u stvari bio projekat da i vuk bude sit i ovce na broju.

Ivica Dačić je izjavio da se gej parada zabranjuje pre svega zbog bezbednosti samih učesnika parade, ali je Čeda Jovanović istakao da je upravo Dačić bio taj koji je huškao javnost protiv parade svojom izjavom da „to nije normalno“.

Paradoksalno – iako je pripadnicima LGBT zaista ukinuto elementarno građansko pravo da se okupe i prošetaju svojim gradom, ovom zabranom LGBT populacija postigla je više nego ranije – strasti su se uzuburkale, a odnos prema LGBT je ovih dana jedina tema u medijima, i svojevrsni politički lakmus, najubitačnija prečica za sticanje političkih poena, bez obzira na kojoj frekvenciji duginog političkog spektra se nalazili. Političari se dele na one koji su protiv parade i na one koji je podržavaju – i „da“ i „ne“ ovim povodom postaju svojevrsni politički amblem, platforma za sledeće izbore, neka vrsta političke mantre koja zabašuruje sve ostalo.

Ovo je zemlja u kojoj huligani rade šta hoće – ako navijači mogu da simbolički srozaju celu Srbiju kada na terenu skinu fudbalere (a da država na to ne reaguje), briga ministra policije da bi u slučaju Parade ponosa moglo da bude i ljudskih žrtava sasvim je opravdana. Ali, da li to onda znači da je ova država u rukama huligana i da je pred njima policija nemoćna?

S druge strane, zanimljivo je da je celo ovo zamešateljstvo oko slobode, demokratije, tolerancije, bezbednosti, zabrane i potom održavanja noćne Parade ponosa, donelo poene svima. LGBT populacija je postala moralni heroj, Ivica Dačić prima čestitke i iz Zagreba na „hrabrosti da se odupre teroru EU“, dežurni glasnogovornici političke korektnosti dobili su priliku da se istaknu, EU i ostali „civilizovani svet“ dobio je priliku da se još jednom zabezekne nad ovdašnjom netolerancijom, a običan narod dobio je priliku da se do mile volje dopisuje na javnim mrežama.

Ispostavlja se, naime, da je Parada ponosa tema svih tema – prema nekim statistikama nijedan događaj u našoj skorijoj ništa manje tamnoj prošlosti, nije izazvao toliku količinu reakcija kao ovaj – ni huligani na utakmicama, ni bilo šta u vezi sa Kosovom, nijedna politička afera, ni smena Đilasa, ni povratak Stanka Subotića u Beograd, ni mostovi, ni putevi, ni javni kazani, siromaštvo, nezaposlenost, ni ćirilica u Hrvatskoj – ništa nije važnije od LGBT ponosa. Javnost je dobila kost za glodanje, i čini se da nekome baš ovakvo stanje stvari odgovara. Izgleda da je neko procenio da je bolje da se u Srbiji diže prašina oko Parade ponosa nego oko bilo čega drugog. Možda baš u tom grmu čuči zec.

Ispostavlja se da je Srbija Evropi morala da kaže bar jedno „ne“, i gotovo da je tužno da je to „ne“ palo baš na Paradu ponosa. Time je, u očima mnogih, Srbija pokazala „da se saginjati neće“. Nije Kosovo više najskuplja srpska reč – u ovom trenutku najskuplja srpska politička reč jeste engleski akronim LGBT.

A, kao što znamo, Srbija će i oko ovog pitanja morati da se sagne, kao što se savila oko svega što je bilo na dnevnom redu, ne samo zato jer „Evropa nema alternativu“, nego i zbog one stare srpske poslovice – „što ga više stežeš – to više odskače“. Kad god je neko ovde rekao „malo morgen“, ispalo je suprotno.

Za kraj, nije neumesno pomenuti još jedan prilog srpskoj šizofreniji: zanimljivo je da su oni koji su se najviše protivili održavanju Parade ponosa u Beogradu bili zaprepašćujuće bez reči oko afere vladike Kačavende, dok su najveći branitelji LGBT populacije, umesto da ga brane, na vladiku koji voli mladiće bacali drvlje i kamenje!

Dakle, nisu tačne teze da niko u Srbiji nije izgubio posao zato što je homoseksualac. Ispostavlja se da je vladika Kačavenda prva žrtva.

(Novosti)