
Kad ako ne sad
10 maja 2014Nije samo vlasti potrebna kritika. Novinari vole da se žale na opadanje uticaja, ali su za običnog građanina i te kako moćni, otuđeni i nepristupačni.
Zato i postoje zakoni koji štampu obavezuju da objavi ono što „druga strana” misli.
Svetska banka nije morala da se poziva na Zakon o javnom informisanju da bi „Politika” danas objavila pomalo bizarno pismo činovnika njene beogradske centrale koji se ograđuju od – naslova iz „Politike”.
U pismu priznaju da je sve u našem jučerašnjem tekstu pod naslovom „Raskinuta veza bolnica sa farmakomafijom” – tačno. Pohvaljuju „Politiku” što piše o tome kako je država, uvođenjem centralizovane javne nabavke lekova, za samo nekoliko meseci uštedela 32 milionaevra. Prihvataju i da naslov daje redakcija, ali svejedno tvrde da je „nekorektno”da se kroz naslov „indirektno impliciraju kvalifikacije”, koje službenica Svetske banke, s kojom su novinarke „Politike” razgovarale, nije iznosila.
U čije su privatne džepove svih ovih godina odlazili milioni evra koje je država sada „uštedela”? Kome je bilo u interesu da se na tako kriminalno nesavestan način upravlja novcem poreskih obveznika? Ko je kriv? Posao je štampe da traga za odgovorima na ta pitanja. Niko nije ni tvrdio da se to rešava na tenderu Svetske banke. Od čega se onda ograđuju njene birokrate u Beogradu?
Teško novinarima u borbi za slobodu izražavanja u Srbiji kada u tu slobodu ovde malo ko iskreno veruje, a još manje je u svakodnevnom radu poštuje.
Još bizarnije bilo je saopštenje kojim je Srpska napredna stranka pre dve nedelje optužila RTS da deluje kao poligon za prljave napade na Aleksandra Vučića. Bio je to čist autogol: premijera je dezavuisao stranački službenik baš dok je držao ekspoze u kome je objašnjavao da je informisanje u Srbiji slobodno.
Sličnu uslugu premijeru je juče učinio i direktor „Novosti” kada je sa uredničkog mesta smenio Srđana Škoru, koji je gostovao u jutarnjem programu RTS-a onog dana kada se Srpska napredne stranka bezmerno rasrdila na javni servis. Ni Sava ni Dunav ne opraše vlast, kako god direktor objašnjavao razloge smene.
To su one situacije u kakvim je Oskar Vajld govorio da ti pravi prijatelji ne zabijaju nož u leđa već u prsa. Aleksandar Vučić je tuskoro rekao da je informativna služba SNS-a „glupo izabrala dan” za saopštenje, ali, uz dužno poštovanje premijera, mora se reći da greška nije bila samo u tajmingu.
Svetska banka je sto posto u pravu kada je režim nabavke lekova u pitanju, ali joj ne priliči da se meša u redakcijski posao vodećih srpskih novina.
Od Srpske napredne stranke u Srbiji decenijama nije bilo moćnije političke sile. Ali upravo na vrhuncu moći stranka mora da pokaže i višak spremnosti da primi kritiku, ma kako joj se nepravednom činila. Da dosegne vrhunac slobodoumlja i širokogrudosti.
Jer kad će ako ne sad?
(Politika)