Kako da glasam za bilo koga?

Kako da glasam za bilo koga?

23 marta 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Kampanja za europske izbore je počela, ali još nismo čuli ni jednog slova o tome što bi to naši političari trebali raditi u Bruxellesu i Strasbourgu.

Strankama koje će se natjecati za mjesta u Europskom parlamentu ne pada ni na pamet da bi građanima trebali rastumačiti s kojom idejom žele tamo poslati svoje ljude. Za što će se, znači, njihovi zastupnici zalagati u europskoj konkurenciji? S kojom agendom ih kandidiraju? Što će pokušati progurati i kako te zbog čega misle da je upravo taj njihov plan najbolji za nas, hrvatske birače.

Biračima stvarno trebaju takve informacije, ali njih nema. A iz iskustva se može predvidjeti da ih vjerojatno neće ni bi biti sve do te odlučujuće izborne nedjelje u svibnju.

Ni prije lanjskih izbora za Europski parlament nije se u hrvatskoj javnosti vodila nikakva rasprava o tome čemu sve to uopće, odnosno čemu svima nama zapravo služi članstvo u EP, a čini se da takva namjera ne postoji ni sada, kada političke ekipe kreću u boj za 11 punih petogodišnjih mandata.

Kako da, dakle, glasam i kako da svi mi glasamo za bilo koga? Na temelju čega?

Jer Milanović nam, na primjer, prošle godine nije dao ni sitni nagovještaj o tome zašto su u Vladinoj europskoj ekipi Sandra Petrović Jakovina ili Oleg Valjalo. Za što je, naime, gospodin Oleg specijalist i na čemu će on raditi u EP? Ne želim, naravno, insinuirati da on nije specijalist ni za što, to stvarno ne znam, ali voljela bih da nam se o njegovim referencama, potencijalima i zadacima koje je dobio nešto reklo. Ali nije.

Jednako tako, taj tip informacija u vezi sa svojim ljudima za sebe je zadržao i Karamarko, kao, uostalom i svi drugi koji su navalili u Državno izborno povjerenstvo sa svojim listama.

Zdravka Bušić? Šuica? Lesarov Vuljanić? Molim?

Čime svi ti ljudi zarađuju te basnoslovne plaće do kojih su došli upravo zahvaljujući distribuciji naših glasova? Pitaj boga.

Sada, na kraju njezinog mandata, u SDP-u, recimo, kažu da je Biljana Borzan bila izvrsna zastupnica u EP. Ali smiješno je da pritom ovdje nitko nema blage veze što je točno ta žena tamo za nas napravila. Ili koju je korist ikome donijelo lupetanje Ruže Tomašić? Ili na čemu su to tako uspješno surađivali Picula i Stier i zašto su onda njihovi šefovi ljuti na njih obojicu.

Ukratko, kada se građane tretira kao da uopće ne postoje, neka se nitko ne čudi što je lani, na prvim europskim izborima, poželjelo sudjelovati samo 20,83 posto birača. Dobro su izašli i ti koji su izašli. A zašto bi i ovaj put bilo išta bolje.

O rezonu i smislu europskih izbora za nas, o našim temema koje su vezane za EU i o politikama koje se takmiče ne znamo ništa što nam treba da bismo mogli staviti prst na čelo i odlučiti.

Predsjednik Josipović mudro je svima savjetovao da se ovoga puta ostave partizana i ustaša. Ali kad se ništa drugo osim gomile besmislenih i nepotrebnih stvari ni ne stavlja na stol?

HDZ je ove godine dao mjesto na listi Marijani Petir. Jasno, to je dio trgovine s HSS-om. Ali što će sirota Petir u Bruxellesu? Što stvarno?

Milanović je osigurao prolaz Jakovčiću koji jest iskusan, ali kakav je točno njegov zadatak?

Što bi u EP htjela postići Mirela Holy koja je nekidan pobrala opći aplauz našeg očito izluđenog građanstva izjavom da »treba zasukati rukave i primiti se posla«? Što želi Gabrić? Što lažni magistar Đapić?

Nisu ljudi sami od sebe apolitični, nego im ništa drugo ni ne preostaje.

(Novi list)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *