Kako je ime Ive Sanadera izbrisano iz hrvatske prošlosti

Kako je ime Ive Sanadera izbrisano iz hrvatske prošlosti

1 jula 2013

Tomislav KlauškiPiše: Tomislav Klauški

U kući obješenog uže se ne spominje. Tako se ni u devastiranoj Hrvatskoj na ulasku u Europsku uniju ne spominje Ivo Sanader.

Bivši premijer koji će svečanost ulaska u EU dočekati u ćeliji remetinečkog zatvora, čeznutljivo gledati vatromet i vjerojatno prosuti novu količinu žuči u svoje memoare koje je upravo krenuo pisati.

Za to vrijeme, na brojnim državnim svečanostima, Sanader je postao Onaj-čije-ime-se-ne-spominje. Ni na svečanoj saborskoj sjednici, ni na dodjeli priznanja bivšim premijerima za vođenje pregovora.

Predsjednik Ivo Josipović dodijelio je Povelju Republike Hrvatske posthumno Ivici Račanu i Jadranki Kosor, dok je za to vrijeme u prostoriji bio – što bi rekli Amerikanci – „veliki bijeli slon“ kojeg su svi vidjeli, a nitko nije želio spomenuti.

Odradio dionicu

Pa je Josipović hvalio Kosor da je „stisnula gas“ i dovršila pregovore, pa je Kosor podsjetila na rad Ivice Račana, koji je bio premijer od 2000. do 2003. te je zaslužan za uspješno zaključenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. „Zaista mi je velika čast u ime obitelji Račan i svoje ime zahvaliti. Ovu nagradu dijelimo sa stotinama, a možda i tisućama onih koji su utkali svoje znanje, vjeru i snagu u ovaj projekt Hrvatska u EU“, rekla je Kosor.

A nitko nije spomenuo Ivu Sanadera.

Kao da nije riječ o čovjeku koji je otvorio EU pregovore. Kao da nije riječ o čelniku stranke za kojeg je na izborima lobirala jedna Angela Merkel i hvalili ga brojni europski državnici. Kao da nije riječ o političaru koji je jedine zasluge u svom mandatu prisvajao baš na europskom projektu.

Koalirao je sa Srbima, otvorio pregovore, uhitio Gotovinu, odustao od ZERP-a zbog EU, forsirao europski imidž Hrvatske, prisilio liberalne medije da prešućuju slučajeve korupcije samo kako bi ga podržavali na tom europskom putu.

Nismo imali premijera

Zar Hrvatska u periodu od 2004. kad su otvoreni pregovori do 2009. godine kad je Sanader otišao i prepustio Kosorici da potpiše Arbitražni sporazum sa Slovenijom (protiv kojeg je Ivo Josipović glasao kao saborski zastupnik, tvrdeći da se njime riskira gubitak teritorija), nije imala predsjednika Vlade?

Tko je vodio Vladu nakon Račana, a prije Kosorice?

Sanader je uništio Hrvatsku na mnogim razinama, ostavio je iza sebe kaos i pustoš, ali i danas su mnogi njegovi protivnici spremni reći da je barem na tom europskom planu radio dobro. Ili makar manje pogubno.

O Sanaderu šutjeli prije, šute i sad

Zaboga, Ivo Josipović nikada nije rekao ni jednu riječ protiv Sanadera. Baš nikada. A ni Milanović se nije pretrgao u kritici. Sanader se na sudu našao zbog korupcije, osobnog bogaćenja i crnih fondova, još bez pravomoćne presude.

Ali što je s njegovim političkim nasljeđem? Ima li smisla o tome tako upadljivo šutjeti?

Nije trebao dobiti državno priznanje, teško bi bilo obaviti ceremoniju kroz zatvorske rešetke, ali nije trebalo ni prešutjeti njegov mandat, njegovu europsku dionicu koja se ne može izbrisati iz povijesti.

Poštenije bi bilo kritički se postaviti prema toj povijesti.

General i premijer

Tako sada imamo generala zbog čijeg je bijega od optužnice, suda, hrvatske policije i pravosuđa Hrvatska četiri godine kasnila s početkom pregovora, a sada je ponosni uzvanik povodom ulaska u EU, te premijera koji je generalovim lociranjem, uhićenjem i transferiranjem otvorio pregovore, a čije ime se sada čak ni ne spominje.

Zvuči pomalo paradoksalno, zar ne?

Nestao i Tuđman

I nije Sanader jedini čije ime je prešućeno. Tomislava Karamarka zaboljelo je što u govorima povodom EU nije spomenuto ime Franje Tuđmana. „To nije dobro“, rekao je šef HDZ-a. „Ovo je veliki svečani trenutak i ne bismo ga htjeli kvariti. Međutim, mi smo u našem programu ’89., ’90. imali euroatlantske integracije, na kojima je Tuđman inzistirao“.

Zaboljelo ga je i što nije bilo minute šutnje za Tuđmana.

Čovjeka koji je bio prvi hrvatski predsjednik i koji je odnio pobjedu u Domovinskom ratu, ali i koji je nedavno nepravomoćno osuđen u Haagu zbog podjele BiH, za čijeg je mandata Hrvatska opljačkana i devastirana otprilike kao u Sanaderovih osam godina, ali međunarodno izolirana.

O njemu se u isto vrijeme šuti na svečanostima i polažu se vijenci na njegovu grobnicu na Mirogoju.

I to zvuči pomalo paradoksalno, zar ne?

Okljaštrena povijest

Hrvatska tako u Europsku uniju ulazi okljaštrene političke povijesti. Bez jednog šefa države i jednog premijera. Valjda današnja vlast misli da je to primjerenije nego kritički se postaviti prema njihovu političkom nasljeđu.

Oni su ipak vodili ovu državu, ma koliko mi šutjeli o tome.

(24sata.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *