Kako smo zaboravili da imamo predsednika države?

Kako smo zaboravili da imamo predsednika države?

3 septembra 2013

klancir_djurdjicaPiše: Đurđica Klancir

‘Imagine there’s no countries, It isn’t hard to do, nothing to kill or die for, and no religion too, imagine all the people, living life in peace’, čuli bi se lijepi topli stihovi da se kliknulo video koji je spakirao u zahvalu svim svojim fanovima na Fejsu predsjednik države, Ivo Josipović, na svoj rođendan. Bio je to izvanvremenski ‘Imagine’ Johna Lennona. Tako milozvučno i nadrealno. Kao s drugog planeta, ili s brda, daleko od surove hrvatske stvarnosti.

‘Imagine’ je, naime, ‘zasvirao’ baš usred tog tako eklektičnog dana, kad se sve usijalo, kad je Reding stisnula zbog ‘Lex Perkovića’ te je objavljeno pismo premijera Milanovića Barrosu, a on je teatralno, nakon nekoliko mjeseci sazvao sjednicu predsjedništva SDP-a, te je ministar Miljenić tumačio što će biti sa zakonom, a onda opet nikome ništa nije bilo jasno. Hoće li Perković biti izručen Njemačkoj ili ne?

Predsjednika države, dr. Ivu Josipovića, nitko nije niti pitao što misli. On se sam javio s ‘Imagine’. Naravno, ne na temu ‘Lex Perković’. Nemojmo očekivati takvu konkretnost.
Dan poslije došla je najava da će u subotu u Uredu predsjednika pripremiti veganski ručak, u znak podrške Prijateljima životinja i promicanja vrijednosti prehrane bez životinjskog mesa.
U međuvremenu je podijelio nekoliko vjerodajnica, a zadnja konkretnija politička akcija u kojoj je sudjelovao prošla je također posve nezapaženo.

Sjećate li se kako je lijepo odjeknulo u javnosti kada je objavljeno da će pobunjene seljake koje je odbio premijer primiti predsjednik države? Bili su s traktorima na ulicama, upozoravali na kršenje zakona, tražili transparentnost kod dodjele poticaja, tvrdili da imaju dokaze da su ‘mali’ zakinuti nauštrb ‘velikih’, i tako ih je obradovalo ‘što će im doći predsjednik’. Ali ne, nije to bilo tako jednostavno. Naprosto, u zgusnut raspored predsjednika države nije se moglo ubaciti tek tako seljake. Taman je bio na Brijunima, pa je krenuo na turneju po malim otocima. Lijepo je sve to bilo: puno lijepih riječi i suvenira i zajedničkih fotografija. Recimo, u mjestu Sali je rekao kako ‘nije moguće jednostavno riješiti problem depopulacije na otocima, a da se ne rješavaju istodobno i pitanje gospodarstva, kulture i općenito života na otocima’, izvijestila je agencija Hina. Poslije je krenuo na otok Iž gdje je u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla nazočio predstavljanju multimedijske monografije ‘Glagoljaško pučko crkveno pjevanje Zadarske nadbiskupije – Veli Iž’.

I tako od mjesta do mjesta. Dotle su seljaci maknuli traktore, ispuhali se, pokupili policijske kazne. Nakon nekoliko izmjena datuma, tek početkom ovog tjedna upriličeno je ceremonijalno fotografiranje u Uredu predsjednika. Kada se više nitko nije mogao niti sjetiti što su to ono seljaci htjeli, predsjednik je saslušao seljake i poslao suho priopćenje: ‘Stanje u poljoprivredi ocijenjeno je ozbiljnim, te je istaknuta potreba novih, sistemskih mjera koje bi jamčile stabilnost poslovanja i održivost proizvodnje.’

Svi znamo da smo odavno napustili polupredsjednički sustav, da predsjednik države baš ne može mnogo. Ali je li to doista maksimum koji možemo dobiti za tih 45 milijuna kuna godišnje, koliko nas košta Ured predsjednika?

Što je sa Savjetom za gospodarska pitanja? Gdje su inicijative Savjeta za socijalna pitanja? Ne bi li to uporište na brdu, na Pantovčaku, trebalo biti mjesto propitivanja poteza Vlade, mjesto s kojeg bi se analiziralo, komentiralo?

Bio je kandidat SDP-a, ali u svojoj prvoj fazi kao da je pokazivao volju da bude iznad toga. Sada je to, međutim, posve nestalo. Ne samo da je odustao od ikakvog propitivanja poteza Vlade, predsjednik Ivo Josipović kao da se dobrovoljno posve povukao od – relevantnog. Kao da upravo traži kamo bi i kako mogao pobjeći u rubno, marginalno. Kao da je u potrazi za svim tim malim ljupkim kapelicama u kojima će razigrano sjesti za raritetne orgulje i prebirati po tipkama… Dok stvarnost prolazi.

Sjećate li se primjerice njegovog uključenja u slučaj Kamensko? On nije nastupio kao autoritet koji poziva na istjerivanje pravde i utvrđivanje tko je odgovoran, nego tek kao mali donator preostalim radnicama koje jedva spajaju kraj s krajem. Od svega mogućeg dogodila se tek mašina za rubljenje rupica na košuljama, koju su radnice u čast svom uglednom donatoru nazvale – ‘josipovićka’.

Jesu li ga u to odvela sva ova istraživanja javnog mnijenja koja ga proglašavaju najpopularnijim političarom? Možda ga ona mame da bude tako drag, na kavi s građanima, simpatičan, ali – nebitan?

Jesu li ta ista istraživanja kriva i za sve te političke kombinacije, s kim i kako bi mogao? Te ga želi Nikica Gabrić, te je blizak s Tomislavom Karamarkom (sjetite se, u vrijeme obavještajnog skandala) , a onda je opet u zadnjem televizijskom nastupu i premijer Milanović, gotovo nevoljko, rekao da će mu SDP opet dati podršku u predsjedničkoj kandidaturi.

Svi ga žele. Unatoč tome, ili baš zato, što veselo obilazi glagoljaše i kontemplira uz ‘Imagine’, ruča s veganima. Svima je drag. Ništa ne talasa, a ljudi ga vole jer dođe kao utjeha, kao znak da ipak mogu dodirnuti politiku. Pa će on primiti i seljake i radnike. Objasniti im da ništa ne može, ‘ocijeniti stanje ozbiljnim’, možda obećati da će probati upozoriti one u Vladi…?

Zadnju izjavu o Lex Perkoviću predsjednik Ivo Josipović dao je početkom kolovoza. Izbjegavaju li to mediji uljudno Ured predsjednika zato što je savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika države upravo sin Josipa Perkovića, Saša Perković?

Zamislite kako bi bilo dragocjeno da imamo na brdu autoritet koji bi se mogao oglasiti u ovako delikatnim, napetim situacijama. Iako formalno predsjednik države ne može mnogo, on može biti osoba koja će pojasniti, prozvati, koja će pokrenuti nekakve političke procese ili diplomatske operacije.

Ali može li to ovakav Josipović? Em ima tako vidljiv uteg u vidu Saše Perkovića, em mu je premijer već najavio podršku u predsjedničkim izborima. Em ga istraživanja javnog mnijenja uvjeravaju da ga javnost baš želi takvog ceremonijalnog, poput engleske kraljice.

Jedino što Englezi zarađuju na engleskoj kraljici kao na turističkoj atrakciji. Je li vrijeme da se i Pantovčak osuvremeni u tom smjeru? ‘Jeftini veganski ručak s predsjednikom ove subote!’ Ili možda turneje? ‘Za razumnu svotu testiramo vaše orgulje!’

Da se barem smanji trošak održavanja.

(Tportal.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Dalibor Marić says:

    Poštovana Đurđice, Tekst Vam je odličan, ali ima jedna mala zamjerka vašoj rečenici na kraju samoga teksta - Jeftini veganski ručak s predsjednikom ove subote... Nije bio jeftin, niti financijski niti u prenesenom značenju. Ja sam ga kuhao sa svojim timom :) Srdačno, Dalibor Marić Vegehop

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *