Kandidati „građanske opozicije“ ili građana
24 januara 2017Piše: Marinko M. Vučinić
Deo naše stranačke opozicije koja sebe istrajno označava kao građansku , demokratsku i proevropski opredeljenu oglasio je pere nekoliko dana svoju bezrezervnu podršku Saši Jankoviću kao predsedničkom kandidatu. On je inače u našoj javnosti već duže vremena predstavljan kao nestranački i nezavisni kandidat građana ali je već sada je očigledno da će se u izbornoj kampanji oslanjati pre svega na postojeću infrastrukturu stranaka koje ga podržavaju i njihove aktiviste. Zato se sa puno razloga može postaviti pitanje kako se Saša Janković može i dalje označavati kao nestranački i nezavisni kandidat građana kada smo svedoci da se odvija procese nepriličnog licitiranja koja će ga opoziciona stranka – osim DS i Nove stranke – podržati u izbornoj kampanji. Još jednom se pokazuje da u našem političkom životu nema mogućnosti a ni jasno artikulisane društvene i političke volje da se izborna kampanja može izvesti oslanjanjem na građansku i ne-stranačku inicijativu jer se u javnosti glavni akcenat stavlja na dilemu kako će se pojedine stranke svrstavati u predstojećim predsedničkim izborima. Zato se Saša Janković ne može više smatrati kao kandidat koji može biti izraz mišljena onih građana koji najmanje poverenja imaju upravo u postojeće stranačke strukture koje će činiti pravu okosnicu njegove kampanje.
Ne smemo nikako prenebregavati činjenicu da su većina naših stranačkih prvaka na političkoj sceni Srbije prisutni više od dve decenije i oni sigurno ne mogu biti nikakva stvarna zaloga da će doći do radikalnijih promena našeg političkog i društvenog sistema. Naprotiv , oni su postali ozbiljna smetnja za artikulisanje novih i savremenih pristupa u rešavanju velikih izazova pred kojima se naša zemlja nalazi. A pokazalo se u Evropi i SAD da je upravo antisistemsko glasanje protiv okoštalih i korumpiranih stranačkih nomenklatura i oligarhija donelo dalekosežne političke i društvene promene. U jednoj izjavi Saša Janković je rekao“ Ne vidim da smo kao građani inferiorniji od Švajcaraca ili Norvežana iako nam stalno spočitavaju da treba da se menjamo , reformišemo. Ono što zaista mora da se reformiše je vlast. To mogu samo građani“. On nigde ne pominje da stranke imaju odlučujuću ulogu u nastojanjima da se reformiše naše društvo već ističe presudnu ulogu delovanja građana kao glavnog izvorišta i garanta demokratskih promena.
I prvi nagoveštaji kandidature Vuka Jeremića nam ukazuju da se i on oslonio pre svega na etablirane političke aktere i raspoložive stranačke strukture koje takođe pripadaju onim političkim snagama koje su dugo bile deo političke vlasti na raznim nivoima. Oni sigurno ne mogu obezbediti Vuku Jeremiću tako potrebni otklon od prokažene stranačke politike koja je odavno izgubila elementarni moralni kredibilitet i integritet. A upravo je izlazak iz senke ovih večitih političkih političkih lidera( uredno su popunili prvi red na skupu na kome je objavljena Jeremićeva kandidatura) jedini izvesni garant da ovaj kandidat može doprineti oživljavanju , konsolidaciji i inoviranju naše dramatično urušene političke scene. Tako smo od početnih priča i inicijativa da ćemo imati ovoga puta ne –stranačkog kandidata opozicije iznova došli u situaciju da će na ove predsedničke izbore ona izaći razbijena i podeljena i tako trasirati put za još jedan u nizu ponižavajućih izbornih i političkih poraza. Kao i mnogo puta do sada , bez obzira što neke stranke ističu da su podrškom Saši Jankoviću pokazale svoju nameru da zastupaju opšte interesa zapostavljajući i žrtvujući svoje posebne stranačke interese, jasno je već sada da na našoj političkoj sceni ne postoji još uvek mogućnost da u izbornoj kampanji za predsedničke izbore učestvuje kandidat građana čiji rezultat ne bi bio uslovljen pre svega isključivom tzv. velikodušnom stranačkom podrškom.
Jelena Helbuš Volić je u tekstu o Hani Arent na pravi način ocrtala glavni problem našeg vremena koji se sastoji u razaranju samosvesti građana i njihovo uvođenje u zatvoreni krug pasivnosti i opšte nemoći.“ Hana Arent vidi suštinski problem svoga vremena- samoorganizacija građana u politički kolektiv je smisao života, u 20 veku je pokazivao ozbiljne nedostatke upravo u samosvesti pojedinaca i njihovoj samostalnoj odluci da dela po sopstvenom mišljenju. Aktuelni problemi reprezentativne demokratije danas se mogu skicirati na sledeći način: građani se dobrovoljno odriču svog prava da vladaju . Građani finansiraju političke plaćenike u zamenu za slobodu da se povuku u privatnost.. Za Hanu Arent propast demokratije počinje odlukom građana da su njihovi privatni poslovi važniji od opšteg dobra“. Za nas je suštinsko pitanje , da li će predstojeći predsednički izbori samo još jednom potvrditi i osnažiti ovaj izuzetno važan zaključak Hane Arent.
(NSPM)