Kanvas i Srđa Popović u Republici Srpskoj

Kanvas i Srđa Popović u Republici Srpskoj

12 septembra 2014

karganovićPiše: Stefan Karganović

Pre kratkog vremena u Prijedoru i istočnom delu Republike Srpske na zidovima su se pojavili evokativni grafiti: “Gotov je“. One koji su se tek probudili iz 14-godišnje hibernacijetrebapodsetiti da je u periodu pred Petooktobarski prevrat 2000. godine upravo to bila emblematična parola Otpora, i odnosila se na Slobodana Miloševića. Čovek bi pomislio, zar ne, da je 14 godina dovoljno vremena da se smisli nešto novo, ali očigledno nije. U međuvremenu, neke stvari su se promenile, a neke ostale iste. Otpor se prešminkao u Kanvas, sedište mu je i dalje u Beogradu, finansiraju ga i usmeravaju iste zapadne službe. Kanvas je danas konsultantska agencija koja svoje iskustvo i usluge nudi „demokratama“ širom sveta za izvođenje „obojenih revolucija.“ U Republici Srpskoj, jedan od klijenata Kanvasa je udruženje Slobodna Republika, čija je uloga, poput nekadašnjeg Otpora, da mlade instrumentalizuje u prevratničkom projektu.

Mladi Republike Srpske pametno bi postupili da se prvo kod svojih vršnjaka u Srbiji raspitaju o rezultatima operacije koju je Otpor pre 14 godina, uslovno rečeno, uspešno izveo pre nego što odluče da se pridruže sličnom projektu u svojoj zemlji danas.

Ispisivanje bajate parole „Gotov je“ usledilo je nakon što je 20. avgusta vođa Slobodne Republike Nikola Dronjak (na slici dole), sa nekoliko jednomišljenika, u kasnim noćnim časovima u gradiću Laktaši bio priveden dok su na zidu zgrade gde je smešten lokalni odbor stranke SNSD ispisivali za nijansu originalniju parolu, „Pakao je prazan, đavoli su ovdje“. Mada je policija rutinski intervenisala i uzela podatke od počinilaca, drugih značajnih posledica nije bilo pa su rezultati infantilne provokacije ostali razočaravajući, pošto nije urodila nikakvim propagandnim plodovima.

UPRAVLjANjE UTISCIMA

Kao što smo podrobno izložili u studiji Rušenje Republike Srpske: Teorija i tehnologija prevrata, praksa koja je prerušena kao „nenasilni otpor“ teži, naprotiv, raspirivanju nasilja kao preferiranom sredstvu političkog obračuna. U priručniku koji je napisao teoretičar „obojenih revolucija“ Džin Šarp, guru koji je trenirao aktiviste Otpora koji su danas preimenovani u Kanvas preuzeli obuku ulične pešadije prevrata u Republici Srpskoj, potvrđuje se da je nasilje ključna komponenta prevratničke metodologije. Perfidija se sastoji iz – kako bi se izrazio Nebojša Malić, prevodeći izvornu sintagmu (perception management) sa engleskog jezika – upravljanja utiscima, preusmeravanjem krivice. Suprotna strana se uporno provocira da prva pribegne prekomernom nasilju u najžešćem mogućem obliku. Politički cilj postavljene zamke je da targetirana vlast nasilničkim postupcima diskredituje samu sebe, provokatorima pomogne da izigravaju nevine žrtve i steknu simpatije neupućenih, i time nesvesno doprinese sopstvenom rušenju.

Zakonomerna eskalacija te matrice, ili „recepta,“ kako ga je cinično nazvao jedan od otporaških vođa Ivan Marović, viđena je pre nekoliko dana, kada je na lokacijama u istočnom delu Republike Srpske osvanuo novi grafit, ovog puta sa sugestivnim crtežom vešala i pored njih imenom predsednika Milorada Dodika. Pošto neoriginalni grafiti „Gotov je“ i izveštaji iz pakla očigledno ne postižu efekat, pretnja smrću glavnoj ličnosti u državi trebalo bi da zadovolji kriterijume da se željena represija najzad izazove.

Pažljivi posmatrači zapaziće dve stvari. Prvo, u geopolitičkoj konfrontaciji u Ukrajini veliki igrači koriste isti mehanizam „provokacija – eskalacija“ koji njihove lokalne marionete primenjuju u Republici Srpskoj. Cilj surovih mera kijevske hunte i njenih zapadnih sponzora protiv ruskojezičnog stanovništva na istoku zemlje je da iznudi silovitu reakciju predsednika Putina, što bi u ovom trenutku bilo protiv interesa Rusije. Iza simboličnog „vešanja“ predsednika Dodika na grafitima u Republici Srpskoj nalazi se u suštini potpuno ista zamisao.

Drugo, iz toga proizilazi logičan zaključak: gde god se zapaža ista metodologija, sa istim otiscima prstiju, iza toga najverovatnije stoje isti politički stratezi, koji vuku konce.

PUTINOV RECEPT

Vredi podsetiti da Rand korporacija, još od 60-tih godina, proučava tehnologije diskretnog, nevidljivog upravljanja masovnim pokretima i da je priručnik Džina Šarpa, konkretizovan 90-tih, sinteza tih ranije dostignutih naučnih uvida. Kao što je 1991. godine izjavio Alen Vajnstajn, direktor Nacionalnog fonda za demokratiju (NED), „nevladine organizacije“ deluju kao produžena ruka obaveštajnih službi („…sada preko NVO možemo da radimo javno puno toga što je pre dvadeset i pet godina radila CIA, ali u tajnosti“). Pomoću obilno finansiranih NVO u državama koje su targetirane zato što su viđene kao prepreka zapadnoj hegemoniji, lansiraju se veštački revolucionarni pokreti sa zadatkom svrgavanja nepodobnih vlada. Korišćenjem obučenih kadrova i medijskih tehnologija stvara se utisak da se radi o spontanim manifestacijama naroda protiv korumpiranog vladajućeg sloja.

Uvek brižljivo prikrivena je činjenica da se ove operacije odvijaju strogo po matrici, bez trunke spontanosti. Dokaz je uloga već pomenutog beogradskog Centra za primenjene nenasilne akcije i strategije (Kanvas), koji se, pored Petog oktobra u Srbiji, „revolucije ruža“ u Gruziji 2004. i „narandžaste revolucije“u Ukrajini 2004. godine, opet 2013 – 2014. operativno pojavljuje na ukrajinskoj sceni, u vreme izvođenja nedavnog puča i ustoličenja hunte. Kako se približavaju izbori 12. oktobra, znakovito je da se analizom taktike Kanvasovih nedarovitih lokalnih đaka u RS sve više uočavaju otisci već poznatih prstiju na zidovima širom Republike Srpske.

Elementarno je, ako vas već napadaju po matrici, da je kardinalna greška ići na ruku napadaču reagujući po njegovoj matrici. U ovom slučaju, matrica predviđa provociranje organa reda Republike Srpske na prekomernu represivnu reakciju, kao što je u Ukrajini cilj masovnog maltretiranja ruskojezičnog stanovništva provociranje slične reakcije od strane Rusije. Zaključak je prost: za Republiku Srpsku, operativna matrica ne sme biti ni Kanvasova, ni udruženja Slobodna Republika, nego samo šahovskog velemajstora Vladimira Putina. Njegov recept, koji je urodio plodom u Ukrajini, biće uspešan i u Republici Srpskoj.

To znači, ignorisati barabe, ne reagovati na njihove prostačke provokacije i dati im dovoljno užeta da se sami politički obese.

(Pečat)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. danica says:

    A ljudi moji . Sto jednom nebudemo pametni i ne pocistimo srdju popovica i njegove mentore.Pa ko su oni da stvaraju haos i rat u drzavi-ama.Pa tu otpad treba OBESITI bez razmisljanja ,ne dozvoliti MU im da pobegnu iz drzave.E TITO vrati se jos jednom da ti goli otok bude sabirni centar za izdajnike naroda svoga.A ovog bitangu izdajnika NATO-vca Nikolu Dronjak-a,i jeste dronjak vezati za repove konjima i rastrgnuti otpad jednu.Mamu ti jebem izdajnicku,malo li se srpske krvi proliveno pa ti govno jedno hoces opet ,i jos gore, brata na brata govno NATOVSKO.Ja da imam vlast Nikola Dronjak bi bio slobodan,RAZAPET na trgu ispred BOSKE da plasi JASTREBOVE. Dodiku preporucujem da izdrzi,i obavezno da raspise referendum o samostalnosti REPUBLIKE SRPSKE,ili jos bolje .Par dana pred izbore odrazi referendum,a na 12.oktobar proglasiti samostalnu SUVERENu REPUBLIKU SRPSKU.Zasluzili su to borci RS ,i narod RS. Sa verom u Boga i pravdu ,do pobede.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *