Karamarkove čiste ruke

Karamarkove čiste ruke

14 marta 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Svi mudri ljudi, uključujući i političare, mudri su i po tome što događaje koji su za njih teški i kompromitantni ipak umiju okrenuti dijelom u svoju korist i upotrijebiti ih i za nešto dobro. Oni koji to znaju, imaju čak i tu šansu da poraz jednom pretvore u pobjedu. Po tome ih se pamti.

Među takvim talentima svakako nije Tomislav Karamarko. Upravo je tragično kako se on i ljudi kojima se okružio ponašaju nakon ishoda procesa protiv Sanadera i HDZ-a. Njihov odgovor je politikantska konfrontacija sa sudom uz bijednu insinuaciju da je osuđujuća presuda »dio prljave političke borbe protiv HDZ-a«. Prema Karamarku, dakle, »kriminalizacija HDZ-a« nije autonomni stav pravne države utemeljen na zakonitom postupku, nego plod pozadinskih utjecaja »onih političkih opcija koje (…) nikad nisu prihvatile hrvatsku državu«.

Na Karamarku je bio veliki zadatak da HDZ opere od grijeha grabeža i pohlepe, čemu je ishod ovog sudskog procesa dao ime i prezime. Za to bi bilo ključno priznati odgovornost, iskreno se pokajati stajući na stranu suda i zakona, te organizirati niz istupa u kojima će se novo vodstvo, jednoznačno i bez ikakvog laviranja, ograditi od političke korupcije u vlastitom dvorištu.

To bi bile mjere sposobnoga vođe koji vidi dalje od nosa. Takav bi radikalno i smjesta otvorio duboki rov između »njih«, koje i treba stići kazna jer su izdali povjerenje građana, i »nas«, njihovih stranačkih kolega, koje su »oni« također prevarili i izigrali. Pristup te vrste pokazao bi zrelost, probudio nešto empatije i popločio stazu koja vodi prema tome da se stranci vrati ugled u široj javnosti.

E pa netko drugi na Karamarkovom mjestu okrenuo bi sada pilu naopako pa bi doista nezavidni položaj predsjednika stranke, koja je nepravomoćno osuđena za lopovluk, iskoristio da upravo on postane najglasniji medijator onih moralnih poruka koje je izgovorila sutkinja Ivana Čalić. Bila bi to jaka i ozbiljna gesta šefa jednoga »novoga« HDZ-a čistih ruku da on progovori jezikom Suda.

Neki bitno inteligentniji Tomislav Karamarko beskompromisno bi se, dakle, distancirao od svih prljavština Sanaderove ere varirajući one tako dobro dramatski sročene opomene iz obrazloženja presude da je korupcija zlo i sramota, da čestiti ljudi od nje ne okreću glavu te da se ona nikome ne neće isplatiti.

Jedan takav Karamarko i sam bi javno okrenuo glavu od ekipe nekad najutjecajnijih ljudi u upravljačkim tijelima HDZ-a koji odreda tvrde da ništa nisu vidjeli, čuli, ni znali poput »ne-bi-se-štel-mešati« Ivana Jarnjaka. Poput Kalmete koji je, kako je ironično napomenula sutkinja, osobno »privodio« menadžere iz državnih poduzeća na danak Barišiću. Poput Jadranke Kosor, Hebranga, Bebića, Biškupića, Šeksa i cijele te bulumente HDZ-ovih direktora javnih tvrtki koji su bez prigovora pumpali javni novac u kasu Fimi medije.

Tu bi se, doduše, pojavio problem kako će Karamarko objasniti da ni on sam apsolutno nema pojma što se radilo u HDZ-u i u Banskim dvorima budući da je od 2004. do 2008. godine baš on bio ravnatelj SOA-e, a nakon toga i ministar unutarnjih poslova u Sanaderovoj vladi. No i to bi nekako moglo proći ako bi ljudi osjetili ispriku i katarzu.

No ovaj stvarni Karamarko, na žalost, nije na razini svoga položaja, ni izazova koji stoje pred njim. Doista na žalost, jer bez promjena i sazrijevanja u HDZ-u, nema nove stepenice, ni kvalitetnog skoka u hrvatskoj politici.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *