Kasno i pogrešno

Kasno i pogrešno

9 маја 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Premijer je donio ispravnu odluku, ali prekasno i sasvim na krivi način, i zato je upravo on odgovoran što je u SDP-u upravo izbila najozbiljnija krizu u posljednjih dvadeset godina.

Milanovićeva je odluka ispravna zato što svaki predsjednik vlade ima pravo i dužnost odlučivati tko će mu voditi resore i s kime će surađivati.

Taj se princip odnosi na sve premijere i ministre, pa tako sada i na Milanovića i Linića. I kod toga je sasvim nevažno tko što misli o Linićevoj uspješnosti na poziciji šefa financija, o tome je li on osobno odgovoran za nekoliko slučajeva koji mirišu na korupciju te koliko se kvalitetni argumenti u ovom trenutku mogu iznijeti u prilog ovakvim ili onakvim tezama o njegovom radu.

Linić je među građanima bio jako popularan jer se kod njega stalno nešto dešavalo. On nije sličio na niz drugih sivih partijskih činovnika od kakvih je Milanović većinom sastavio svoju garnituru. Ljudi su imali dojam da puno radi i da donosi odluke.

No, pravila igre su naprosto takva da je premijerova posljednja kad su u pitanju mandati u vladi, pri čemu je odlučujuća stvar njegovo povjerenje prema ljudima koji su dio tima. Naravno, posve je druga stvar koliko će odobravanja premijer pobrati za svoje kadrovske odluke, to će mu zorno pokazati sljedeći izbori.

Skala ocjena Linićevih ministarskih poteza – od mjera protiv nelikvidnosti do predstečajnih nagodbi – iznimno je široka i u stručnim krugovima, i među poduzetnicima, i među političarima, i među novinarima. Jedni misle da je Linić bio perfektan, drugi da je bio kriminalan. No za stabilnost jednog takvog položaja bitno je samo jedno: razumije li se ministar s premijerom i ima li njegovu podršku.

A javna je stvar da su se Milanović i Linić ozbiljno rastali već na slučaju Šegon još početkom ove godine. Sve ovo poslije bilo je samo mrcvarenje između dva teška karaktera i dva razorna ega i odgađanje eksplozije, a to je i stranci i vladi naštetilo više nego nego išta do sada.

Milanović se, dakle, kad je već povjerenje do te mjere bilo presušilo, Liniću trebao zahvaliti još tada, u paketu, odmah nakon što je odlučio osobno smijeniti Šegona oko koga se Linić s premijerom onako inatio.

Tada bi taj potez možda izazvao šok u SDP-u i među koalicijskim partnerima, ali premijerovi bi motivi bili shvaćeni kao jasni i prinicipijelni i utoliko bi ih bilo teško dovesti u pitanje, a to opet znači da bi politički mir bio sačuvan.

To je jedno.

A drugo i ne manje značajno je to da se Slavka Linića, koji je jedna od najistaknutijih osobnosti u SDP-u, sigurno ne može smjenjivati kao kakvog balavca, bez ozbiljnih i otvorenih razgovora unutar stranačkih tijela, a još manje iza leđa tih tijela. Takav početnički gaf sebi je stvarno mogao dozvoliti samo Zoran Milanović, čovjek s izrazitim manjkom socijalne inteligencije, koji se već mnogo puta dosad proslavio svojim nepromišljenim stvaranjem posve nepotrebnih neprijatelja kamo god da se okreneš.

Predsjedništvo SDP-a, koje će se sastati nakon predaje ovog teksta, signalizirat će kamo stvari idu i gdje će sve letjeti perje. No doista je veliko pitanje kako će i stranka i Vlada izaći iz ove opasne krize koje – barem iz ovih razloga – uopće nije trebalo ni biti.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u