Kleli se u svetinje, a onda ih pogazili svojim zvižducima

Kleli se u svetinje, a onda ih pogazili svojim zvižducima

5 avgusta 2014

Tomislav KlauškiPiše: Tomislav Klauški

Nije bitna vojno-redarstvena akcija Oluja, koju je državni vrh došao svečano obilježiti.

Nisu više bitni ni generali Gotovina i Čermak, koji se nakon izlaska iz Haaga više ne spominju u Kninu, kao što nitko više ni ne pita zašto nisu došli na svečanu proslavu.

Nisu bitni branitelji, u koje se državni vrh u svojim govorima opetovano zaklinjao. Nije bitna ni priča o borbi protiv tuđina za hrvatske interese, kojom je Zoran Milanović pokušao zaustaviti zvižduke.

A nije bio bitan čak ni Franjo Tuđman, kojeg je SDP-ov premijer ishvalio na sva usta.

Bitan je bio samo scenarij najavljivan mjesecima prije proslave Oluje, scenarij koji se ponavlja već drugu godinu zaredom. Proslava Oluje u Kninu još jednom je iskorištena za politički prosvjed protiv aktualne vlasti, baš kao što se to dogodilo sa sinjskom Alkom nekoliko dana ranije.

Bilo bi najlakše, nakon svega viđenog na svečanoj proslavi u Kninu, govoriti o „nekulturnim pojedincima“, kao što to čini Tomislav Karamarko. O nekakvim nezadovoljnicima. Ili spontanim zviždačima.

Već mjesecima, postojano i uporno, s HDZ-ove govornice šalju se poruke o jugofilima i komunjarama, o udbašima i izdajicama, o nenarodnoj i protuhrvatskoj vlasti koja je željela Jugoslaviju, a ne Hrvatsku, pa je onda posve logično da se ta ista vlast mora pred salvama zvižduka pravdati kako je „ova vlada narodna vlada“ i zaklinjati se da će „upravljati ovom zemljom u hrvatskom interesu“.

Teren je već odavno pripremljen, scenarij napisan, a danas zadatak obavljen.

Proklamirane svetinje zloupotrebljene za jeftine političke obračune.

Neki su se, poput Milanovića, zbog toga uzrujali, neki su, poput Josipovića, slegnuli ramenima i pripisali to „demokraciji za koju su se branitelji borili“. Neki zbog toga nisu čak ni došli u Knin, poput dvojice heroja a ne zločinaca, Gotovine i Čermaka, kojima je ona lanjska avantura s vukovarskim kolonama očito bila sasvim dovoljna.

Ali zato je Kolinda Grabar Kitarović burno pozdravljena. U skladu sa scenarijem.

Ni Tuđman ne pomaže

„Ovo je metoda političke borbe, neka ljudi vide tko se kako ponaša“, komentirao je kasnije premijer Milanović, nakon što je vidno uzrujan s pozornice govorio o „tuđinima koji su izrabljivali Hrvatsku“, o „tisuću godina čekanja na samostalnu Hrvatsku“, o „Hrvatima koji su ginuli za strance“.

Zvučao je kao Tuđman, onda čak i iskazao poštovanje prema Tuđmanu, poručivši kako „nije u redu da mu se fućka“.

Ali svejedno mu se fućkalo. Jer je to bio dio scenarija.

Proslava Oluje tako je ponovno dobila sramotnu politikantsku notu. Prethodnih godina organizirale su se paralelne generalske proslave, u znak prosvjeda zbog lociranja i transferiranja generala Gotovine. U par navrata potencirao se antisrpski sentiment. A sada je Knin postao poprište obračuna s Milanovićevom vladom.

Milanović i Leko pozivali su zviždače na dođu na Markov trg, ali on ne bi bio adekvatna pozornica za prosvjede koji nisu socijalni, niti su izraz nezadovoljstva gospodarskom politikom Vlade.

Ovaj udar posve je u skladu s Karamarkovom retorikom, kao i retorikom nekih crkvenih dostojanstvenika.

Rušenje nenarodne vlasti

Ovdje se ne ruši nesposobna i nekompetentna, nego „nenarodna i izdajnička vlast“, a za to su im potrebne svetinje Vukovara i Knina, potrebne su im uspomene na poginule i (tobože) marginalizirane branitelje, stvaraju se svjetonazorske i ideološke podjele, pomoću mrziteljske i huškačke retorike.

Baš kao i prošli puta kad je HDZ bio u oporbi.

Još jednom se pokazalo da im ni svetinje u koje se toliko zaklinju nisu svete.

(24sata.hr – Zagreb)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *