
KO SU ŠPIJUNI U SRBIJI?
23 jula 2017Moć „unutrašanjih“ informatora
Sindrom „špijuna“ u Srbiji postoji duže od 100 godina i to se vidi i u komedijama Branislava Nušića i čuvenog sredskog špijuna Alekse Žunjića sa vizitkartom. Srbija ima mnogo patriota i to je pre svega narod koji je izdržao sve nedaće od 1991 godine do danas. Ima i svoje špijune. Oni se mogu podeliti na unutrašnje i spoljašnje, vidljive i nevidljive. Unutrašnji „špijuni“ su rezidenti nikada ne lustriranih službi bezbednosti kojih u Srbiji ima najmanje 50 000 i to su građani koji su kao „patriote“ saradnici, informatori i koji su prirodni produžetak UDBE odnosno današnje BIA kao i vojnih službi bezbednosti. Među unutrašnjim špijunima su i partijski kadrovi stanaka na vlast ili onih koju su sada opozicija, a bili su ranije vlast. Srbija danas ima više od 1,2 miliona članova raznih partija. Ako bi uzeli da 10 odsto onih koji su partijski „špijuni“dobijamo broj od oko 120 000. Među njima su revnosni odbornici, poslanici, partijski funkcioneri, građani u skupštinama stanara, ali i onih koji rade u javnim preduzećima. “Unutrašnjih špijuna“ ima i u moćnim ili lokalnim JP i taj broj je najmanje 20 000. Špijunski posao je prisutan kod mobilnih operatora, bankaka, poreske uprave, internet provajdera. Ako bi preslikali američki „Patriotski zakon“ iz 2001 godine više od 70 odsto digitalne i sajber sfere je pod kontrlom ili prisluškivanjem u Srbiji „Unutrašnja špijunaža“ je i sistem kontrole putem javnih kamera kojih u Srbiji ima na stotine hiljada i snimaju se veliki prostori grupe građana i javna mesta..
Mreže stranih agentura
Srbija je poluprotektoralna država sa kontrolisanim finansijama preko MMF, strukturama bezbednosit, ali radu vlada preko uticaja, saveta ili nadzora stranih ambasada, stranih investitora i raznih savetnika .Srbiji je oteto Kosovo od SAD i NATO i formirana albanska država. Srbija je u okruženju NATO ali i initeresa Ruske federacije. Ko sve radi u statusu „informatora“, saradnika, spavača ili otvorenih špijuni za strance iz Srbije?. Prva zona je vladajući establišment koji zavisi od stranih interesa ako i onaj opozicioni koji se bori prek o stranih uticaja da se vrati na vlast ili da po prvi put dođe na vlast. Strane agentura u Srbiji, deluju preko 50-tak stranih interesa i u svojim „fajlovima“ ima bazu podataka za najmanje 15000 ljudi u vlasti, biznisu u strukturama verskih zajednica i mnogih NVO i medija. Strane službe su Srbiju kao i Balkan umrežile i bezbednosno „probušile“, tako da nema velikih državnih niti vojnih tajni. Veliki broj tz „državnih tajni“ se brzo razmenjuje sa stranim službama preko „insajdera“ prodaje na tržištu obaveštajnih podataka. Mora se sagledati da nacionalne službe bezbednosti više rade na očuvanju poretka vlasti i analizi unutrašnjih faktora rizika, a sve ostalo je u „razmeni“ ili prodaji sa stranim obaveštajnim zajedicama. Kada mediji pišu o nekim poliitčarima ili politčkim protivnicima vlasti da su u mreži stranih agentura, mora da se konstatuje da je skoro 80 odsto državnog i poltičkog establišmenta i vlasti i opozicije na raznim spiskovima stranaih službi ,onih koji su 1999 i 2000 godine rušili miloševićevu vlast ,ili sadašnjih koji su na vlasti, a bili su deo miloševićeve vlasti
Srbija kao obaveštajni „buvljak“
Političari iz sadašnje vlađauće garniture koji su bili protivnici Zapada, EU, NATO i SAD sada su prijatelji istih. To „prijateljstvo“ se platilo saradnjom sa stranim tajnim službama ili kompanijama koje deluju uSrbiji, a preko kojih deluje privredna ,vojna, diplomatska ili poltička obaveštajna delatnost. Sada se za veliki broj političara i javnih ličnosti može reći da su saradnici„unutrašnjih„ ili stranih obaveštajnih službi. Ovde nije reč o paranoji ili „teoriji zavere“ već realnostima. Nikada nije izvšeno otvaranje dosijea tajnih lsužbi kao u Istočnoj Evropi niti je izvšena lustracija. “Stari“ saradnici službi dobili su mlađe naslednike. Isto je i sa uticajem stranih agentura u Srbiji. Kad se sve sabere Srbija ima po svim osnovama bar 200 000 građana koji su na radu za unutrašnje ili spoljne službe bezbednosti po bilo kojoj osnovi.Da li je ovo veliki ili mali broj neka svako proceni .
(Tomislav Kresović / Vidovdan)
Milanče says:
Kako može da se dodje do takvog radnog mesta i kolika je plata?
Beli Orao says:
Pitaj vučića on će ti to šapnuti!!!!
Prva linija says:
ko god prima novac sa zapada, od zemalja koje su protivno medjunarodnom pravu izvrsile agresiju i bombardovale srbiju moze se nazvati placenikom (nekada spijunom) nvo,mediji (pisani i elektronski) koje kakve kancelarije za ovo ili ono, nezavistan je samo onaj ko ima sopstvenog novca dovoljno za samostalan zivot,VEZI KONJA GDE TI GAZDA KAZE...
Miki says:
Ovde bih dodao na komentar predhodnika da se i veliki broj novoupošljenih budžetlija pretvoren u profesionalne špijune te da isti predstavljaju strah i trepet za ostale državne službenike, što danas svi dobro primećujemo iz medija a i na svojim radnim mestima.
Džems says:
Tomislav Kresović= mali Perica (paranoidni)i njegova zamišljanja o špijunima.BIA i VBA su za njega u istom džaku sa NVO bratijom i eabliranim agentima stranih obaveštajnih službi! Budalaština petooktobaraca!