Ko želi da smrzne Ukrajinu?

Ko želi da smrzne Ukrajinu?

6 avgusta 2014

iskenderovPiše: Petar Iskenderov

Kijevske vlasti udaraju na sva zvona: puštanje u rad gasovoda „Južni tok“ će prihod zemlje od tranzita ruskog gasa svesti na minimum i praktično će potpuno da obezvredi nacionalni sistem za transport gasa.

Podaci koje je na TV kanalu ICTV dao predsednik uprave firme NAK „Naftogas Ukrajine“ Andrej Kobaljov su stvarno upečatljivi. Količine gasa koje iz Rusije stižu u Evropu preko Ukrajine su se već smanjile sa 120 milijardi m3 godišnje na 86 milijardi. Uzrok leži u puštanju u rad gasovoda „Severni tok“. Ukoliko se dogodi da proradi i „Južni tok“ – Ukrajina može potpuno da zaboravi na prihode od tranzita gasa. Kako smatraju eksperti NAK „Naftogas Ukrajine“, zahvaljujući onome što je izjavio Andrej Kobaljov, taj gasovod bi „od ukrajinskog tranzita oduzeo potencijalno do 60 milijardi kubnih metara gasa“ zbog čega bi Ukrajina mogla da se nađe u vrlo komplikovanoj situaciji. Problem ne bi bio čak ni u smanjenju količina tranzitnog gasa, već u istovremenom smanjenju privlačnosti aktiva nacionalnog sistema za prevoz gasa. Ukrajinska strana procenjuje da njen sistem vredi između 25 i 35 milijardi dolara. Ukoliko dođe do pada tranzitnih količina – smanjiće se i vrednost sistema, i to (kako to smatra Kobaljov) na polovinu.

I to sada, kada Kijev još nema partnera koji bi bili zainteresovani za kupovinu tog sistema. Navedena okolnost je prinudila kabinet da ponovo iznese na Vrhovnu radu projekat zakona o operatoru sistema za transport gasa, uz moguće učešće (do 49%) investitora iz SAD i EU, koji su poslanici već jednom odbacili. Interesantno je da je, pošto je vratio dokument Radi, Arsenij Jacenjuk, koji je već jednom podnosio ostavku, sam priznao da je njegov korak suprotan Ustavu, ali je taj korak objasnio geopolitičkim interesima – onako, kako ih on lično shvata: „Iako to nije po ustavu, kako bi ovaj projekat bio prihvaćen, kako ne bi došlo do toga da Rusi izgrade „Južni tok“, i kako bi se povećao prihod ukrajinskog sistema za transport gasa, za prečišćavanje, kao i da se Ukrajina ne bi smrzla, mi moramo da se vratimo tom zakonu“. „Insistiram da parlament izglasa ovaj zakon, zakon o faktičkom zaustavljanju izgradnje „Južnog toka“ – izjavio je Jacenjuk pred samo glasanje, ali pri tom nije precizirao konkretne učesnike buduće kupovine sistema za transport gasa.

Ko je kriv za nastalu situaciju? Ukrajinski predstavnici najviše vole to da prećutkuju, ali je poznato da bitni faktor koji je naterao Rusiju i Evropu da tragaju za alternativnim tranzitnim maršrutama, predstavljaju dva takozvana „rata zbog gasa“ Moskve i Kijeva (2005-2006. i 2008-2009.god). Izazvao ih je manjak dobre volje kod Ukrajine da poštuje ugovore sa Rusijom koji su se odnosili na cenu gasa i nedozvoljeno povlačenje ruskog gasa, koji je trebalo da bude poslat Evropi. Situacija se posebno komplikovala u januaru 2009.godine kada je zbog ukrajinskih postupaka tranzit ruskog gasa Evropi potpuno prekinut. Strah da se ne takva situacija ne ponovi Nemačku je, konkretno, naterala da podrži „Severni tok“ , na koji se danas žali rukovodilac „Naftogasa Ukrajine“.

Nisu se opravdale ni nade Kijeva da će iz zemalja EU doći do reversnih isporuka. Njihove količine su se u julu smanjile za polovinu: ipak se Evropljani plaše za sopstvenu bezbednost. Takva situacija je ukrajinske vlasti postavila pred izbor: ili da obnove dobre odnose sa Rusijom kao osnovnim isporučiocem gasa Evropi, ili da se oslone na druge energetske izvore, konkretno na popularni škriljčani gas. Ali. i tu Kijev i njegove zapadne partnere može da dočeka veliko razočarenje.

Evropi i Ukrajini nedostaje nekoliko faktora koji su bitni kako bi proizvodnja škriljčanog gasa postala komercijalno isplativa. To je, pre svega, postojanje velikog broja bušotina, kao i neophodna infrastruktura za gasovode.

Na odbijanje saradnje sa Rusijom Ukrajinu aktivno nagovaraju SAD, koje pokušavaju da učvrste sopstvene pozicije na tom tržištu, pre svega radi razrade nalazišta škriljčanog gasa u istočnim delovima Ukrajine. Međutim, zbog situacije na tržištu i stanja nacionalne infrastrukture, korist za Kijev od takve saradnje može da bude samo prividna.

Ukrajina teško da može da računa i na svoje susede iz regiona Centralne i Istočne Evrope. Tako je Viktor Orban, mađarski premijer, ponovo potvrdio da projekat „Južni tok“ odgovara interesima Budimpešte, i da on nema nameru da ga se odriče. Šef mađarskog kabineta je podvukao da, mada on podržava Ukrajinu, ipak mora da razmišlja o interesima svoje zemlje, i da se zato neće odreći „Južnog toka“: „Ukoliko gasovod „Južni tok“ treba da prođe kroz našu zemlju, kako bismo održali dobre poslovne odnose sa Rusijom, mi smo, u tom slučaju, naravno – za „Južni tok“.

Istu poziciju je zauzela i Srbija. Njen premijer Aleksandar Vučić je ruski projekat nazvao „dobrim ugovorom za Srbiju“. Podsetio je da će njegova realizacija Srbiji doneti 350 miliona evra. „Neka mi neko kaže gde ih još mi možemo zaraditi“ – Vučić je postavio retoričko pitanje protivnicima izgradnje „Južnog toka“.

Još jaču podršku projektu „Južnog toka“ dao je generalni direktor OMV – austrijskog koncerna za naftu i gas, Gerhard Rojs.On je ubeđen da je odbijanje Evropske unije od realizacije projekta jednako „samoubistvu“.

Tako da za gasne probleme Ukrajine nikako nije kriva „pokvarena“ politika Rusije, već one antiruske snage koje teže da kroz svoje geopolitičke špekulacije od Kijeva naprave igračku. Uopšte nije čudno što je NAK „Naftogas Ukrajine“ već predložioruskom OAO „Gazprom“-u da obnove pregovore po ugovoru o količinama i uslovima tranzita kroz teritoriju te zemlje za period do 2019.godine…

(Fondsk.ru)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *