Komunistički mentalitet HDZ-a

Komunistički mentalitet HDZ-a

2 novembra 2014

Denis_RomacPiše: Denis Romac

Ovaj besmisleni protest pred Ministarstvom branitelja u Savskoj samo je još jedan dokaz i nedvosmislena potvrda potpune bezidejnosti naše najveće opozicijske stranke i njezine potpune izgubljenosti u vremenu i prostoru.

Jer što trebamo misliti o političkoj organizaciji koja na sve neuspješne pokušaje vladajućih da iznađu izlaz iz slijepe ulice u kojoj se nalazi ova zemlja odgovara još većim besmislicama i nacionalističkim iluzijama, nudeći nam kao jedini odgovor na sve stvarne probleme s kojima se ovo društvo trenutačno suočava, na gospodarskom, socijalnom, političkom i društvenom planu, samo teški olovni uteg, koji nas sve može jedino odvući na dno?

Kakvu političku alternativu građani mogu pronaći u onima koji se dvadeset godina poslije rata pokušavaju vratiti na vlast raspirivanjem svojevrsnog građanskog rata, dijeleći političko društvo na one koji su tobože na vlastitim plećima iznijeli borbu za nezavisnost te na one koji su se toj nezavisnosti tobože protivili?

Kao što su svojedobno splitska Riva i znamenita šetnja »kestenjara« oko kuće Janka Bobetka nedvojbeno potvrđivali da se i tada opozicijski HDZ ne libi posegnuti za nedemokratskim i radikalnim sredstvima samo zato da bi destabilizirao vlast, potvrđujući da se mentalno nije puno odmaknula od devedesetih godina, kada su radikalna rješenja bila svakidašnjica te političke klike, aktualna manipulacija braniteljima u Zagrebu, kao i instrumentalizacija skore obljetnice pada Vukovara – jer što je Savska drugo nego pokazna vježba za Vukovar? – pokazuje šokantnu odsutnost bilo kakvog političkog ili gospodarskog rješenja ili plana u toj stranci, bilo kakve konkretne političke ideje, pogotovo moderne političke ideje.

Premda HDZ-ovci i danas vole naglašavati kako je upravo ta stranka zaslužna za ulazak Hrvatske u NATO i EU, što je zapravo bio jedini konkretni projekt naše političke elite nakon osamostaljenja, na čiju smo provedbu potrošili cijelo jedno desetljeće, moramo biti iskreni i priznati kako je to ponajprije bio osobni politički projekt tadašnjeg predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, iako je on u međuvremenu završio u zatvoru, a ne današnjeg HDZ-a.

Novi HDZ, odnosno Karamarkov HDZ, zapravo je stari HDZ; bezidejni HDZ, koji parazitira na račun raspirivanja neprijateljstva i podjela, tavoreći na račun prošlosti.

Jedan dio objašnjenja tog paradoksa HDZ-a – paradoksa u kojem političko i kadrovsko siromaštvo aktualne vlasti nudi savršenu priliku za političko poentiranje, no tu priliku HDZ sustavno propušta – sigurno se krije u Karamarkovu političkom profilu i njegovu profesionalnom iskustvu.

Riječ je o čovjeku naviknutom na špijunske i policijske metode, koji više voli raditi iz sjene. Karamarko ni danas ne može sakriti da mu je neugodno pred kamerama i mikrofonima, da ne voli Sabor i ne uživa u parlamentarnim polemikama, preferirajući rad na »terenu«, što god taj termin podrazumijevao.

Kao predsjednik HDZ-a Karamarko nije osmislio ni ponudio niti jednu jedinu upotrebljivu ideju ili konkretno rješenje, ako pod rješenjem ne mislimo na stalno raspirivanje mržnje i neprijateljstva. Woody Allen je jednom rekao da iako ne zna točno kako glasi pitanje sigurno zna da je odgovor – seks.

I Karamarko ima jedan jedini odgovor na sva pitanja, kakva god ona bila, no njegov odgovor nije seks nego Josip Broz Tito i komunizam.

To su njegovi jedini doprinosi suvremenoj političkoj praksi u Hrvatskoj. Skoro tri i pol desetljeća od njegove smrti, i skoro dva i pol desetljeća od propasti tog političkog sistema, Tito i komunizam su, po Karamarku, najveći problem ovog društva.

Što Karamarko planira poduzeti ako se vrati na vlast? Ne znamo što planira učiniti s ekonomijom, ali znamo da priprema, kako sam kaže, u Hrvatskoj na neki način verificirati, odnosno učvrstiti definiciju pozicije lika i djela Franje Tuđmana u suvremenoj hrvatskoj povijesti, kako se svatko s njim ne bi više mogao igrati i napucavati kako mu se sviđa.

Drugim riječima, Karamarko u Hrvatsku planira ponovno uvesti delikt mišljenja, i to u najboljoj tradiciji Josipa Broza i njegova komunističkog režima, protiv čijih se ostataka u Hrvatskoj on i njegova klika tobože bore. Jer zadnji političar na ovim prostorima koji je uživao ovakvu zakonodavnu zaštitu kakvu Karamarko sada predlaže za Tuđmana bio je Broz.

I tu je, dakle, još jedan paradoks Karamarkova HDZ-a. U tom Karamarkovu istjerivanju demona komunizma na vidjelo izlazi činjenica kako se upravo u njegovoj stranci najdulje održao iskonski komunistički mentalitet, prema kojem je neprijatelj svatko onaj tko misli drukčije od mene, a neprijatelje, dakako, valja sankcionirati.

Umjesto u budućnost, Karamarko nas vraća u prošlost. No onom tko nema nikakvih ideja o sadašnjosti i budućnosti, ništa drugo i ne preostaje, zar ne? Jer kako ono Karamarko misli odgovoriti na sadašnje izazove hrvatskog društva? Povratkom Domovinskom ratu i Franji Tuđmanu.

Dakako da je riječ o velikoj zabludi. Tuđman nam sigurno nije ostavio nikakve ideje kojima bismo mogli rješavati današnje probleme, a koliko god neki bili sentimentalno vezani za to razdoblje ni Domovinski rat ne pruža nikakve odgovore za ovo što nas danas muči. Zato bolje da se što prije prestanemo samozavaravati.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *