Контролу над светским морима преузимају ратне флоте Русије, Кине и Индије!

Kontrolu nad svetskim morima preuzimaju ratne flote Rusije, Kine i Indije!

3 oktobra 2015

Kina-mornarica-750x482Dok je Rusija iščekivala govor predsjednika Putina na 70. zasijedanju Generalne skupštine UN, gotovo nezapaženo je kod ruskih medija prošla prva državna posjeta predsednika Kine Si Đinpinga Sjedinjenim Državama, koja je počela 23. septembra.

Poslednji krupniji događaj u okviru posjete bio je – govor kineskog lidera u Ujedinjenim nacijama.

Si Đinping nastupio je neposredno prije Vladimira Putina. On je bio četvrti govornik 28. septembra, Putin – šesti, između njih se ubacio samo kralj Jordana Abdulah II.

Na taj način, u momentu kada je Putin započinjao svoje aktivnosti u SAD, Si Đinping je svoje završavao.

To je ličilo na predaju štafete, posebno računajući na činjenicu da o najvažnijim pitanjima međunarodnog dnevnog reda, Peking i Moskva u poslednjih nekoliko godina imaju bliske – a kako vrijeme odmiče sve više identične – pozicije.

Zvanični izvještaji o posjeti Si Đinpinga su bili veoma lakonski i nisu obilovali senzacionalizmom.

Kineski lider se sastao sa Američko-kineskim poslovnim savjetom u Sijetlu, razgovarao sa Obamom o teritorijalnim pitanjima u Tihom okeanu i sajber bezbjednosti. Prve dame dvije zemlje divile su se jednom od dvojice preživjelih mladunaca pande, čije roditelje je Kina poklonila SAD u okviru tzv. Panda diplomatije, a Amerikanci su mladuncu dali ime Bejbej (Blago).

Pročitajte još:

TOTALNI RAT: Rusi regrutuju 150.000 vojnika i kreću na Irak, u Siriju ušla i iranska vojska!

AMERIKA PRETI RUSIJI RATOM: Poslaćemo avione da brane sirijsku opoziciju od Rusa!

Računajući i govor u Generalnoj skupštini UN (što izlazi iz okvira bilateralnih odnosa i tretira se kao nezavisan događaj), rezultat državne posjete je bio više nego skroman. Tim prije što je Vašington jednostavno morao da pokuša da iskoristiti posjetu Si Đinping da ojača svoju poziciju u diskusiji sa Rusijom o ključnim međunarodnim problemima.

Shodno tome, da je postojala i najmanja šansa da se razgovori Obama-Si interpretiraju kao približavanje dvije zemlje makar po nekom drugostepenom pitanju (osim rođenja pande u zoološkom vrtu), američki zvaničnici i mediji bi svakako to iskoristili za pompezne izjave. Njihovo odsustvo nedvosmisleno pokazuje da nisu uspjeli da nađu zajednički jezik.

Istovremeno, pošto kineska politika dugi niz godina ostaje dosledna i predvidiva, jasno je da bi približavanje pozicija bilo moguće samo u slučaju spremnosti SAD na značajan kompromis. Vašington očigledno nije bio spreman za to. A to, s druge strane, znači, da je američka spoljna politika konačno izgubila fleksibilnost, koja je omogućila Niksonu da 1970. godine pokrene američko-kinesko partnerstvo na osnovu zajedničkog interesa u cilju slabljenja pozicija SSSR u međunarodnoj areni.

Od tada se mnogo toga promijenilo, osim dugoročnih kineskih interesa. Samo što su od 1970-1990. godine, te interese voljni bili da razmatraju Amerikanci, a sada je na to spremna Moskva.

U najmanju ruku, ova se promjena može objasniti time što je tokom prošlih bezmalo pola vijeka politika Rusije pretrpjela kompletnu dezideologizaciju, dok se politika Vašingtona ubrzano ideologizovala. Sada Moskva djeluje pragmatično, a Sjedinjene Države se, vjerujući u sopstvenu misiju instaliranja na cijeloj planeti američkog načina života i američkih političkih standarda, „ljuljaju“ zbog svog shvatanja demokratije, kao što se nekada SSSR „ljuljao“ zbog pravilnog shvatanja i jedino ispravnog tumačenja marksističke teorije.

Mislim da su upravo zbog ovakve promjene u pristupu, krici ruskih alarmista, koji su još prije pet godina plašili zemlju „kineskom prijetnjom“ i predviđali osvajanje Sibira i okolnih područja sve do Urala od strane Kine, sada gotovo zamrli, prebacujući diskusiju u domen sasvim marginalnih resursa. Istovremeno, Vašingtonu odjednom smeta „kineska prijetnja“, zbog rasta ekonomske moći Pekinga, koja proizlazi i iz nominalnih podataka o BDP-u.

Međutim, nominalni BDP ne kreira realne ekonomske a tek ne vojno-političke mogućnosti zemlje. Možete proizvoditi isključivo bankarske usluge ili čak superskupe „intelektualne proizvode“ u obliku raznih nou-hau, ali ako niste u stanju da godišnje proizvedete hiljadu modernih tenkova, a vaš protivnik može to da učini, još ako vaš protivnik raspolaže potrebnim resursima, kapacitetima i kvalifikovanim kadrom (kako konstruktorima tako i radnicima) koji se nalaze na njegovoj teritoriji, nominalni BDP vas neće spasiti od momentalnog kraha pri prvom pravom sukobu.

Teoretski, jačanje Kine bi u stvari trebalo da plaši Rusiju. SAD su prenijele u Kinu proizvodnju, koja je prebačena sa američkog tržišta, svoja finansijska sredstva (dolare, zarađene na račun pozitivnog spoljnotrgovinskog bilansa) dok je s druge strane Kina uložila u američke obveznice.

Međuzavisnost dvij privrede je bila krajnje visoka, tako da su se problemi jedne momentalno odražavali na drugu. Istovremeno, za osiguranje održivog rasta Kini je bio neophodan pristup sirovinama, kojih u izobilju ima Rusija.

Karakteristično je da je kontrola nad tim (ruskim) resursima za elitu SAD takođe smatrana neophodnom garancijom za održavanje američkog globalnog liderstva.

Generalno gledano, u okviru dugoročne ekonomske saradnje Vašingtona i Pekinga samo je trebalo naći politički kompromis oko drugostepenih ideoloških pitanja, i međunarodni položaj Rusije postao bi izuzetno ranjiv.

Jer, kineski globalni interesi su u potpunosti kompatibilni sa interesima SAD. Pored pristupa izvorima jeftinih prirodnih resursa, uključujući i hranu, Kina je bila zainteresovana za ostvarivanje zone bezbjednosti duž svoje obale Pacifika.

Stvar je u tome što su mnogobrojni arhipelazi i odvojena ostrva, izvan kontrole Kine, raspoređeni na takav način da kineska mornarica zaključana u unutrašnjim morima nema izlaz ka operativnom prostoru u Tihom okeanu. Uostalom, istovjetan problem ima i ruska flota, koja može biti blokirana u unutrašnjim vodama Crnog, Sredozemnog i Ohotskog mora, kao i Sjevernog Ledenog okeana.

Za Peking, kao i za Moskvu, obezbjeđenje prisustva svoje mornarice u svjetskom okeanu je pitanje nacionalne bezbjednosti.

Umnogome upravo iz ovih razloga, prije nego zbog želje da se kontrolišu famozna ležišta nafte i gasa, postoje teritorijalni sporovi Kine sa Japanom, Filipinima i Vijetnamom, kao i želja za obnovom suvereniteta Pekinga nad Tajvanom.

Međutim za SAD (kao svojevremeno za Britaniju) njihova bezuslovna vojna dominacija u Svjetskom okeanu je fundamentalno pitanje. Svoju bezbjednost SAD ne razmatraju iz perspektive hipotetičke agresije (Rusije ili Kine), već iz prespektive mogućnosti preventivnog uništenja svakog potencijalnog protivnika.

Kina je postala potencijalni neprijatelj ne onda kada se njen BDP izjednačio sa američkim (dinamika njenog rasta je davala mogućnost da se taj momenat unapred predvidi i da se kineski rast zaustavi čisto finansijsko-ekonomskim metodama, što Vašington nije uradio na vrijeme). Kina je postala potencijalni neprijatelj, tek onda kada je odbila da se „demokratizuje“ po receptu trga Tjenanmen.

Isto tako je i Rusija postala potencijalni rival za SAD, onda kada je odbila da živi u skladu sa receptima Jeljcinove ere. To jest, svoju ideološku dominaciju SAD su shvatale kao priznanje određenim zemaljama vazalnog statusa. Nepoštovanje principa američke ideologije one doživljavaju kao pobunu vazala.

Slaba Rusija (u kasnim 90-im – i početkom dvehiljaditih), je vješto podržala Kinu, snabdjevajući je oružjem i rješavajući sporna pitanja na rusko-kineskoj granici. Dok su dežurne patriote urlale, da će uz pomoć ruske vojne tehnologije Kina krenuti u osvajanje Moskve, i plakali zbog „predaje“ nekoliko amurskih ostrva i dijelova sibirske pustoši, Moskva je ovim sporazumima pružila Pekingu mirnu pozadinu i omogućila mu da se fokusira na konfrontaciju sa Sjedinjenim Američkim Državama u azijsko-pacifičkom regionu (APR).

Nemogućnost da ima Tihookeansku flotu ekvivalentnu američkim snagama, Rusija je nadoknadila prodajom pomorskog oružja Kini. Paralelno, na isti način je jačala i indijsku flotu, koja je, uzimajući u obzir geopolitičku poziciju Indije, odvlačila dodatne pomorske snage SAD i služila kao moguća (za svaki slučaj) protivteža rastućoj kineskoj pomorskoj sili.

Zahvaljujući ovakvim potezima, Rusija ne samo da nije potrošila ni kopejke na suzbijanje SAD na Dalekom istoku, već je još i zaradila na tome. Ovakvom doslednom i čvrstom politikom stekla je pouzdane saveznike i u Pekingu, i u Nju Delhiju, što je na kraju omogućilo širenje Šangajske organizacije za saradnju praktično na cijelu Aziju i na polovinu geografske Evrope, a došlo je i do formiranja političko-ekonomske unije zemalja BRIKS-a.

U oba slučaja, rusko-kineska saradnja je neophodan i dovoljan uslov za razvoj ovih perspektivnih vojno-političkih i finansijsko-ekonomskih projekata, koji su realna alternativa američkoj dominaciji u svijetu (kolektivnom Zapadu).

Danas se primjećuju prvi strateški uspjesi rusko-kineskog saveza.

Kina aktivno podržava (i vojnim demonstracijama) formiranje koalicije Rusije, Sirije, Irana protiv Islamske države.

Kina nastavlja da vezuje u tihookeanskom regionu sve više američkih vojnih, političkih, diplomatskih, ekonomskih i finansijskih sredstava, rešavajući problem izvlačenja svoje flote iz priobalnih voda u operativni prostor, a – eliminacijom zavisnosti svoje ekonomije od ekonomske situacije u Americi i od sudbine dolara – stvara još jedan problem za SAD.

Nesposobnost Vašingtona da se suprotstavi ovom savezu postala je očigledna upravo tokom državne posjete Si Đinpinga Sjedinjenim Američkim Državama i tokom njegovog zajedničog učešća sa Vladimirom Putinom na 70. zasijedanju Generalne skupštine UN.

Ali, ne treba zaboraviti da je ovo partnerstvo, ovaj savez (može se čak po starinski nazvati rusko-kineskim prijateljstvom) zasnovano isključivo na zajedničkim interesima. Zajednički interes, u stvari, jeste želja da se zaštiti suverenitet od agresivnog nasrtaja SAD koje pokušavaju da zadrže ekskluzivnu dominaciju.

Da bi rusko-kineski savez nastavio da rešava američki problem i da se ne bi pretvorio u konfrontaciju bivših partnera, neophodno je jasno shvatiti da obje države imaju dugoročne (konstantne) političke i ekonomske interese od kojih im i zavisi međunarodno pozicioniranje.

Za Kinu, važnost kontrole nad vodama centralnog i jugozapadnog Pacifika, kao i pristup jeftinim mineralnim resursima nigdje neće nestati. Takođe, kineskoj industriji je za održivi razvoj neophodno veliko tržište koje može da zamijeni stagnirajuće američko.

Sa vojno-političke tačke gledišta, Rusiji, koja je zainteresovana za kontrolu sjevernog i sjeveroistočnog dijela Tihog okeana, Kina može da bude saveznik (jer su njeni interesi na Dalekom istoku u potpunosti kompatibilni sa ruskim).

Kontrola nad strateškim morskim komunikacijama, čiju bezbjednost više nije u stanju da obezbijedi američka mornarica, može se na zadovoljavajući način podijeliti između kineske, indijske i ruske mornarice. Ovaj pristup smanjuje troškove svake zemlje i stvara zavisnost, koja garantuje svim saveznicima da neće biti jednostranih iznenađenja, a svijetu da neće biti neformalne dominacije jednog naroda.

Što se tiče tržišta, i Rusija i Kina su zainteresovane za projekat Novog puta svile i za razvoj zajedničkog tržišta (od EU do Kine, uključujući i EAEU), kao i za povećanje orijentacije proizvodnje ka domaćim tržištima, što podrazumeva rast kupovne moći stanovništva.

Što se tiče troškova prirodnih resursa, između Pekinga zainteresovanog za njihovo maksimalno pojeftinjenje, i Moskve, koja će značajan deo budžeta i u doglednoj budućnosti formirati na osnovu izvoza prirodnih resursa, postoje objektivne protivurječnosti, međutim one nisu neotklonjive.

Prvo, uvijek je moguće naći cjenovni kompromis u okviru partnerstva (pogotovo jer on ne mora važiti za ostatak svijeta). Drugo, Rusija, koja realizuje program modernizacije, u budućnosti će takođe biti zainteresovana za jeftinije mineralne resurse za svoju industriju.

U okviru postojećih međunarodnih struktura, u kojima Rusija i Kina nastupaju kao partneri, uz dobru volju obje strane, sva pitanja mogu biti riješena na obostrano zadovoljstvo. Međutim, najbolje je odmah početi sa njihovim rešavanjem. Prisustvo zajedničkog opasnog neprijatelja ih približava i stimuliše na traženje kompromisa.

U krajnjem slučaju, sve dok na Bliskom Istoku i u Severnoj Africi (a skoro i po cijelom svijetu), Sjedinjene Države predstavljaju prijetnju interesima i Rusije i Kine, pitanje kako će se u Sredozemnom moru sresti ratni brodovi Ruske Federacije i Kine, nikoga ne treba da muči – jasno, srešće se kao saveznici.

Danas postoje svi uslovi da se ovaj savez očuva minimum do kraja ovog vijeka.

(za Fakti.org preveo: Srđan Đorđević)

KOMENTARI



17 komentara

  1. namcor says:

    "Međutim za SAD (kao svojevremeno za Britaniju) njihova bezuslovna vojna dominacija u Svjetskom okeanu je fundamentalno pitanje." - Ovde bih voleo da se ne slozim sa tvrdnjom. Ako malo bolje pogledamo istoriju (a moze se to uociti i u danasnjem svetu), SAD je, u stvari, produzena ruka Britanije. Britanija je, u jednom casu svoje istorije, procenila da vise ne raspolaze potrebnom vojnom silom da bi vladala svetom, pa su, lukavo, na njima svojstven nacin, stvorili svog Frankestajna - SAD. Budite uvereni, mozak je u Londonu, a misici u Vasingtnonu. U odnosu Britanije i SAD je sve onako, kao u braku gde je zena pametna: Sve bude onako kako zena HOCE, a kako muz NAREDI!

  2. namcor says:

    Ovoj tezi bih naveo jedan, ne toliko vazan, primer, ali jasno pokazuje gde se sve kuva: Aferu u FIFI su, zvanicno pokrenuli Amerikanci, tj, CIA i FBI. Ali, tome je prethodila visegodisnja kampanja u Britanskoj javnosti (U Londonu sam, pa pratima..). Britanci su bili ogorceni sto oni nisu dobili Svetsko prvenstvo (i sada figuriraju kao rezervni domacin, ako se nekom oduzme domacinstvo, sto me ne bi iznenadilo). Dakle, SAD nema druga, vaznija, ozbiljnija i hitnija posla, nego da vrsi samostalnu istragu o korupciji u FIFA! Jasno kao dan - po "narudzbini" Britanije!

  3. zlatiborski ovan says:

    nominalni BDP ne kreira realne ekonomske a tek ne vojno-političke mogućnosti zemlje. Možete proizvoditi isključivo bankarske usluge ili čak superskupe „intelektualne proizvode“ u obliku raznih nou-hau, ali ako niste u stanju da godišnje proizvedete hiljadu modernih tenkova,... ///// samo sociopatski Srbi veruju u neprikosnovenost satanskog Zapada. Ali kad se taj izdajnicko-prevarantski soj osvesti, znacete da su Rusija i Kina vec godinama u prvenstvu

  4. zlatiborski ovan says:

    bice nekih pomaka, jer su sociopatski tupani, izdajnici, prevaranti, lazovi poceli da uvidjaju: ///////// KRAJ UNIPOLARNOG SVETA http://static.politika.co.rs/uploads/naslovna-politike/339947/i/1/politika1.jpg

  5. zlatiborski ovan says:

    poznato je da dete koje je vaspitala samo majka, verovatno poprima osobine sociopate. a koliko je Srbija izgubila muske populacije u Velikom Ratu ps. Sine jedini, vrgolovane moj https://www.youtube.com/watch?v=sT_pwFXvVgY

  6. zlatiborski ovan says:

    Bez milosti prema anglosaksoncima. Pa ti su svet pljackali vekovima https://tinyurl.com/owoer6a

  7. namcor says:

    Problem je sto je nasa, kupljena, prodata (i rasprodata) vlast spremna da izda sve sto smo vekovima stvarali i Slovensku dusu, radi svoje koristi. Boli njih dupe sta ce biti, kada oni sidju sa vlasti. Logika: Posle mene potop! A ja, promukao vec od ponavljanja, tvrdim, zivotom garantujem da je jedini izlaz za Srbiju vezivanje sudbine za Rusiju! Previse smo mali da bi mogliu sami biti gospodari svoje sudbine, u ovom okrutnom, nepravednom, svetu! Jer, ako Rusija propawdne, to ce biti kraj za SVE na ovom svetu. Svi ce biti robovi. Znaju to i na Zapadu, zato su se i ostrvili na nju. Ali, ako Rusija uspe da, bar, obezbedi dvopolarni svet, ima nade za nas...

  8. zlatiborski ovan says:

    ... tvrdim, zivotom garantujem da je jedini izlaz za Srbiju vezivanje sudbine za Rusiju! ///////// isto je govorio vec Karadjordje. Zato su ubili i kneza Mihajla, Dragu Masin, Aleks. Obrenovica,... ovaj indoktrinirani titoisticki lumpnproletarijat je odsecen od tradicije, pa zato i suluda opcinjenost satanisticko srbofobnim zapadamom, mada mislim da titini tupavci polako pocinju da shvacaju,,, ne mogu sad da nadjem onaj citat Karadjordjevih reci, pa evo ovo: ********* Borba oko Loznice potraja danima. Za to vreme, Karađorđe uz pomoć ruske vojske pod komandom pukovnika Orurka vodio je odsudni boj na Varvarinskom polju sa Huršid-pašom. http://www.novosti.rs/%D0%B4%D0%BE%D0%B4%D0%B0%D1%82%D0%BD%D0%B8_%D1%81%D0%B0%D0%B4%D1%80%D0%B6%D0%B0%D1%98.524.html:276355-Vestinom-protiv-ja269eg

  9. zlatiborski ovan says:

    Naime, Hristića su prijatelji 1863. u Londonu upozorili da za britansku vladu nisu tajna ni Mihailove veze s Rusijom, ni planovi o ujedinjenju balkanskih Slovena. http://www.novosti.rs/%D0%B2%D0%B5%D1%81%D1%82%D0%B8/%D0%BD%D0%B0%D1%81%D0%BB%D0%BE%D0%B2%D0%BD%D0%B0/%D1%80%D0%B5%D0%BF%D0%BE%D1%80%D1%82%D0%B0%D0%B6%D0%B5.409.html:569095-%D0%94%D1%83%D0%BA%D0%B0%D1%82%D0%B8%D0%BC%D0%B0-%D0%BF%D1%80%D0%B5%D0%BB%D0%BE%D0%BC%D0%B8%D0%BE-%D0%95%D0%BD%D0%B3%D0%BB%D0%B5%D0%B7%D0%B5

  10. namcor says:

    Zlatiborski ovan: Sta ja znam, ali, verovatno da je to zato sto u meni tece krv Karadjordjevica i Misica....(Obe imam u sebi)...Ne mogu ovo sve da gledam mirno. Nisam rodjen da budem rob! A to nam je namenjena sudbina!

  11. zlatiborski ovan says:

    namcor, to nije dovoljno- kao sto znas. posebno hristiceva mudrovanja o neutralnom putu, jer su danasnje geopoliticke prilike sasvim drugacije, od onih pre 100 god. vise o psihologiji srpskoj. nekoliko crtica https://tinyurl.com/nzj7rlm

  12. namcor says:

    "namcor, to nije dovoljno- kao sto znas. posebno hristiceva mudrovanja o neutralnom putu, jer su danasnje geopoliticke prilike sasvim drugacije, od onih pre 100 god" Druze, jA NE DA SAM, NEGO svim srecem uz ideju da Srbima ostaju samo Rusi. I na Ruskim sajtovima sam pisao da su Srbi podneli prvi udar Zapada i da je red, jer mi sami necemo moci, da nam pruze podrsku. Mi imamo izolovanu poziciju. Sa svih strana smo okruzeni NATO paktom. Nismo u nimalo dobroj poziciji. ALI, uvek postoji nacin, ako se nesto hoce...Jer, nas narod ne zna (na zalost, nasi prodati mediji ne izvestavaju o tome) da je doslo do sloma medjunarodnog bezdusnog poretka baziranog na uSA dominaciji. I da oni koji imaju dusu, danas, pocinju dug put u neko drugacije covecanstvo. Na zalost, ni ja, a verovatno ni ti, necemo to doziveti. Ali, vazno je da postoji drugaciji put. I dok god postoji, postoji i nada i nesto za sta se valja boriti! Jer, alternativa je: biti rob multinacionalnih banaka i kompanija. Raditi od jutra do sutra, samo da bi opstao. Veruj mi, odlicno vidim kuda vodi put kojim su krenuli nasi vlastodrsci. To je put u nestajanje.

  13. namcor says:

    Covek je nastao tako sto je radio da bi preziveo. Danas od nas ocekuju da zivimo da bi radili. U robovlasnistvu, gospodari su, bar, hranili robove. Danas hoce da se sam hranis, ali da ne menja status roba!

  14. darko says:

    sto bi to bilo cudno rusija najveca zemlja sveta i sigurno ima najkvalitetnije oruzje pa i pomorsko ovde se misli na domet i brzinu raketnih sistema kina i indija mnogoljudne zemlje s najveci m stanovnistvom sto takoder sovjim i ruskim tehnologijama na moru imaju kvalitet veci nego amerika.Amerika pojedinacn o od ovih zemlja ima vise brodova to ne znaci nista jer vecim dometo m i brzinom mogu unistiti te brodove.

  15. Pingback: Kontrolu nad svetskim morima preuzimaju ratne flote Rusije, Kine i Indije! | Sedma Sila

  16. Miroslav says:

    Ukoliko Vucic pobijedi Srbija se svodi na BG pasaluk i to je uvod u definitivni nestanak srbskog naroda.Za one koji se prave pametni pa kazu sve je to isto e pa nije.Imate ZAVETNIKE i Milicu Djurdjevic koja je casna i svijetla obraza glasajte za njih i necete pogrijesiti.Imate i Seselja koji je u HAGU dao 10 god. zivota za Srbiju i on zasluzuje povjerenje.Ako ne izadjete na izbore glasate za Vucica i glasate za nestanak jer on je taj postavljen da ugasi svjetlo i sa porodicom da se preseli u London a vi koji ste za EU ucite madjarski,albanski , hrvatski i bosnjacki i svakako uz jezik cete prihvatati i fasistickim demokratskim metodama i svoje novo nacionalno opredijeljenje.

  17. nik says:

    Ne znam sta bih jos dodao na ovo , kao da si pisao mojim rijecima , ja to konstantno ponavlljam , to je anglosaksonskko svjetsko zlo

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *