Kosovo otimaju i jezikom

Kosovo otimaju i jezikom

22 октобра 2014

eu kosovo 01Piše: Prof. dr Milivoje Pavlović, Fakultet za kulturu i medije

Srbija spada u malobrojne zemlje čija se geografija smanjuje, a istorija povećava. Taj proces donosi niz praktičnih teškoća, ali nije bez posledica ni po naučne tokove.

Kosmetska stvarnost, na primer, spojila je, bar metodološki, discipline koje popularni sudovi tretiraju kao razdvojene ili udaljene. Lingvistika i geopolitika, recimo, sreću se u prepletu dosad neviđenom na tako malom prostoru. Kosovo i Metohija su danas uzavrela sociolingvistička laboratorija u kojoj se mogu proveravati ključni stavovi o društvenoj stratifikaciji jezika, o značaju toponomastike za održanje kolektivnog identiteta, o arbitrarnoj prirodi jezičkog znaka…

Na putu do Prištine, za koji pripreme moraju biti sveobuhvatnije nego za penjanje na Mont Everest, i dalje, Kosovskim Pomoravljem do Bujanovca i Vranja, arbitrarna priroda jezičkog znaka ne iskazuje se uvek suptilno. Preimenovana sela na KiM, srušene crkve, opustele škole i unakaženi putokazi s retkim preostalim srpskim nazivima opominju da je lingvistika postala jedna od najvažnijih nauka o čoveku.

Zatim, rizik koji prihvataju oni što na Kosmetu govore srpski – jezik većinskog naroda u Republici, i jedan od službenih jezika u pokrajini – svedoči o stepenu (ne)tolerancije nezabeleženom na evropskim prostorima. Nedavno je, usred Prištine, u po bela dana, na smrt prebijen službenik UN, poreklom iz Bugarske, samo zato što ubice nisu razlikovale njegov bugarski od nepodobnog srpskog…

Nova kosmetska realnost zahteva da se lingvistika poima kao humanistička nauka koja se poprilično udaljila od starinske i suvoparne discipline ispunjene prebiranjem po prašnjavim beletrističkim knjigama i rečnicima. Njena veza sa svakodnevnim životom na Kosmetu je tolika da se bez preterivanja može zaključiti da misao i akcija srpskih vlasti i beogradskih medija dopiru samo donde dokle to omogućuje jezik.

Borba da se očuva srpski karakter Kosova i Metohije vodi se tolikom upotrebom stranih reči i nejasnih pojmova da te poruke šire ravnodušnost i pustoš, umesto da jasno saopšte, ubede ili zagreju za akciju.

Pokrajina se asocijativno smanjuje ispuštanjem višeznačne i veoma važne reči Metohija; time se i samo Kosovo izmešta iz Srbije – kao što se, u medijima i u političkom diskursu, vekovno ime Raške oblasti zamenjuje turskim imenom za administrativnu oblast (sandžak).

Deo medija uporno naziva stanovnike južne srpske pokrajine Kosovarima umesto Kosovcima. Reč je o nedopustivom obliku sufiksacije, građenja novih pojmova dodavanjem indoevropskog nastavka -ar (veoma frekventnog u albanskom jeziku) na slovensku osnovu. Slovenski toponim kos spominje se još u nemanjićko doba, dakle, pre Kosovskog boja, i dolazi od imena ptice kos.

Albanskim separatistima ide naruku i nehajno tretiranje juga Srbije kao „Istočno Kosovo“, iako opštine Preševo, Bujanovac i Medveđa nikad nisu bile deo Kosova ni u političkom ni u geografskom pogledu.

U novije vreme, u tzv. Preševsku dolinu gura se i opština Medveđa, iako se ona nalazi u sasvim drugom okrugu (Jablaničkom), i nema nikakve dodirne tačke s Bujanovcem i Preševom. Od Preševa do Medveđe ima oko dvesta kilometara. Između ove dve varošice nalaze se sledeći gradovi i opštine: Bujanovac, Vranje, Vladičin Han, Surdulica, Leskovac i Lebane. To se lako može proveriti pogledom na običnu turističku mapu.

Osim nevesele ekonomske stvarnosti, naše sunarodnike na Kosmetu i jugu Srbije, kao i sve građane ovih oblasti, brine i sociolingvistički inženjering koji se odvija mimo osnovnih načela komunikologije i toponomastike.

Još od starih Latina, poznato je da su imena ujedno i znamenja. Osim što spajaju, ovi znakovi mogu i da razdvajaju, da budu višesmisleni, nejasni, provokativni ili aluzivni.

Rizik od pojednostavljenih tumačenja i pogrešnih rešenja znatno će se umanjiti ako se u mišljenju, delanju i komuniciranju sa stanovnicima Kosmeta i južne Srbije uvažavaju temeljni lingvistički principi i ne potcenjuju uslovnosti jezika kao artikulisanog sistema verbalnih znakova kojima se uređuje i ovo naše parče sveta.

A ako neko od naših naučnika spakuje priručna sredstva i krene u ovu uzavrelu sociolingvističku arenu, siguran sam da, bar na jugu Srbije, neće proći kao onaj neoprezni bugarski mirotvorac.

Za početak, predlažem da se otputuje u Medveđu. Ona nije u „Preševskoj dolini“, i tamo ne žive medvedi, već vrlo pitomi, radoznali, vredni i hristoljubivi ljudi.

KOMENTARI



4 коментара

  1. Za Srbiju says:

    Iste metode iz iste kuhinje, kao i u hrvatskoj.

  2. mitovi su gadna stvar says:

    A koji je to "Srbijanski" jezik ??!! Nerv-englicizam,čebe-turcizam itd itd samo mali dio Srbijanskog "izvornog" jezika -D

  3. Despot says:

    @mitovi su gadna stvar - hajde bre sedi na to tvoje medjunozno dvotocno kotrljalo i nosi se u tvoj milokliz i tvoju, od srba otetu, "lijepu". Mani se ti srba i njihovog jezika i ne vredjaj sopstvenoga dedu jer ti je on bio SRBIN PRAVOSLAVAC pre nego je prodao veru za veceru. Govoris i pises pismom srpske latinice jer svoj jezik i pismo nemate.

  4. mitovi su gadna stvar says:

    Nisi odgovorio na pitanje a pišeš gluposti ;)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *



ИНТЕРМАГАЗИН НА FACEBOOK-u