Kraj Karamarkove karijere

Kraj Karamarkove karijere

23 maja 2014

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

Sve kao da se savršeno posložilo za HDZ. Njihovim biračima nije zasmetala presuda kojom je ta stranka proglašena suodgovornom za pljačku državnih tvrtki, štoviše zadnje ankete sugeriraju da se Hrvati u većem broju vraćaju HDZ-u. Zato su oni i favoriti europskih izbora. S druge, pak, strane, SDP se nalazi u vrlo turbulentnom razdoblju, Vladi i premijeru Zoranu Milanoviću popularnost pada iz mjeseca u mjesec. Čini se da Tomislava Karamarka ništa ne može spriječiti na putu preuzimanja Banskih dvora. No, zapravo se možda razmjerno kratka politička karijera šefa HDZ-a sasvim približila koncu. Dok je, naime, bio na čelu SOA-e, Karamarko je imao apsolutno nevjerojatan aranžman s tadašnjim ministrom financija Ivanom Šukerom i bivšim ravnateljem Carinske uprave Mladenom Barišićem. Njih su trojica dogovorili da Karamarko zapošljava u SOA-i ljude na dan, dva i da ih se potom transferira u Carinu. Time se izigravalo institut javnog natječaja, bez kojeg se nije moglo primati u carinsku službu. U HDZ-u se opravdavaju da su morali skraćivati postupak, jer su hitno trebali djelatnike za mobilne timove za borbu protiv korupcije u Carini.

Dakle, Karamarko se tako hvatao ukoštac s korupcijom zajedno s Barišićem, koji je u pauzama te borbe, a da SOA to nije znala, reketario direktore javnih poduzeća i izvlačio od njih novac za potrebe HDZ-a i Ive Sanadera. Osim toga, Karamarko je u ovaj program zapošljavanja ubacio i neke rođake s kojima dijeli prezime, stanovite Afroditu i Ivicu. Braneći predsjednika svoje stranke, Miroslav Tuđman ustvrdio je da je nadzor proveden u SOA-i za vrijeme od 2006. do 2008. godine pokazao da je sporno samo sedam zaposlenih, od više stotina koliko ih je primljeno u tom periodu. I sam za sebe, što Tuđman ne razumije, podatak o tako masovnom priljevu u obavještajni sustav upravo je zastrašujući. Uglavnom, čovjek koji pretendira biti premijer i upravljati Hrvatskom, na krajnje je suspektan način vodio jedan iznimno osjetljiv segment državne administracije. U demokratskom svijetu skoro sigurno ne postoji primjer da bi se obavještajnu službu koristilo u ovakve svrhe. Stoga kad izvještaj saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost bude objavljen, logično bi bilo da to bude posljednji dan Karamarkove političke karijere. Gotovo. Nema više. Takav bi rasplet bio u velikoj većini država članica EU.

Zbog usporedbe, prije tri mjeseca britanski ministar za imigracije podnio je ostavku nakon što se doznalo da žena, koju je zaposlio da mu čisti kuću, nije imala valjanu radnu dozvolu. On je mislio da je s njezinim papirima sve u redu, a kad je sam otkrio suprotno, osobno je to prijavio. Ali, za Marka Harpera to je značilo i kraj obnašanja ministarske dužnost i ozbiljnog bavljanja politikom. A Harperova pogreška je prava sitnica u odnosu na neshvatljivu Karamarkovu zloupotrebu položaja pri zapošljavanju u SOA-u. Naravno, Karamarko se s razlogom može nadati da Hrvatska ipak nije Velika Britanija. Kao ni Njemačka, Francuska, Danska, Švedska, Finska, Nizozemska, Belgija…

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *