Крајишници против МПРИ

Krajišnici protiv MPRI

27 oktobra 2016

Savo Strbac 46

Piše: Savo Štrbac

Šta je s kolektivnom tužbom Krajišnika prognanih u „Oluji”, koju su 2010. podneli Federalnom sudu u Čikagu protiv američke konsultantske kuće L-3 Servisiz, ink. kao pravnog sledbenika Militeri profešn risorsiz ink. (MPRI) radi naknade nematerijalne štete na ime duševnih boli zbog izgubljenog zavičaja po osnovu saučesništva u genocidu?

Odgovor je stigao ovih dana od advokata Roberta Pavića, glavnog zastupnika Krajišnika u ovom postupku, iz kog doznajemo da je ovaj parnični postupak nedavno okončan nagodbom u skladu s medijacijom među strankama, koju je predvodio penzionisani sudija uvaženi Danijel Vajnstajn.

Nakon dugih pregovora postignut je dogovor da tužena strana uplati donaciju od 1,4 miliona američkih dolara u vidu humanitarne pomoći izbeglicama iz RSK, od čega je 400.000 dolara opredeljeno za troškove advokata, 150.000 dolara za sudske troškove i naknadu petorici direktnih tužitelja, dok je ostatak od 850.000 dolara namenjen za tri svrhe: stipendije za studente, za pravnu zaštitu Krajišnika i za obeležavanje njihove tragedije.

Na ovakvu nagodbu uticala su dva, po našu tužbu, štetna pravna događaja, a nijedan nije bio u direktnoj vezi s našom parnicom.

Prvi se odnosio na presudu Žalbenog veća Haškog tribunala iz novembra 2012. godine, kojom je poništena presuda pretresnog veća dvojici hrvatskih generala A. Gotovini i M. Markaču, odgovornim, pre svega, za planiranje i izvođenje operacije „Oluja”. Naime, takvom presudom žalbeno veće je i sve dokaze prihvaćene u prvostepenoj osuđujućoj presudi stavilo pod sumnju.

To je značilo da oštećeni u sudskom procesu u Čikagu više neće moći koristiti tvrdnje iz prvostepene presude Haškog tribunala da je hrvatsko vojno i političko rukovodstvo učestvovalo u „udruženom zločinačkom poduhvatu” s ciljem nelegalnog proterivanja srpskog stanovništva iz Krajine, čemu su se nadali u slučaju pravosnažne osuđujuće presude. A to bi dalje značilo da bi oštećena strana pred američkim sudom iznova morala dokazivati da su sve tačke optužnice bile ratni zločin.

Nažalost, advokati oštećenih nisu imali finansijsku niti materijalnu podršku za novi veliki zahvat koji bi bio potreban da bi se sprovela istraga, sakupili dokazi i utvrdile činjenice, koje su već bile utvrđene u prvostepenoj presudi Haškog tribunala. A da bi se svi potrebni dokazi izveli i pred američkim sudom, koštalo bi od sedam do deset miliona dolara. Bez pomoći sa strane, advokati oštećenih nisu bili sigurni da bi imali dovoljno sredstava za ovakav zahvat.

Drugi pravni događaj se odnosio na presudu Vrhovnog suda SAD iz 2013. u slučaju „Kiobel” protiv „Rojal Dač petroleuma”. U ovom slučaju oštećeni su optužili „Rojal Dač petroleum” da je pomagao i učestvovao u kršenju međunarodnog prava, koristeći iste savezne statute američkog zakonodavstva na kojima su i Krajišnici temeljili svoju tužbu. A Vrhovni sud je presudio da statut poznat pod imenom „Alien Tort Statute” ne mogu koristiti oštećeni za tužbu protiv tuženog za krivična dela ili prekršaje koji su se u potpunosti desili van teritorije SAD.

S ovom odlukom predmeti poput našeg u Čikagu postali su vrlo problematični. Tako je i postupajući sudija u našem predmetu 2014. doneo odluku da u novonastaloj situaciji, posle odluke u predmetu „Kiobel”, sve tačke pod ovim statutom oštećena strana izbaci iz tužbe, a to je onda stvorilo situaciju po kojoj bi oštećeni morali ući u dug i nepredvidljiv proces apelacije ove odluke.

Zbog ta dva pravna događaja, punomoćnici oštećenih procenili su da bi nastavak suđenja bio nenormalno skup i teško ili skoro nemoguće da se uspešno okonča, zbog čega su, u interesu svoje stranke, odlučili da prihvate ponudu tužene strane.

Ponuđeni iznos koji je ponudila tužena firma, iako skroman, ipak je značajan i zbog toga što je ta firma „Engilety” bila pravni sledbenik firme MPRI, koja je bila optužena za krivično delo, iz kog je i nastala šteta Krajišnicima.

Novac će biti prebačen na račun jedne fondacije registrovane u Arizoni, što su prihvatile obe strane. Pri toj fondaciji osnovana je zadužbina koja će upravljati predmetnom donacijom, koja mora trajati najmanje deset godina. Zadužbinom će upravljati upravni odbor koji treba uskoro da se konstituiše i da počne s realizacijom raspodele novca po pomenutim svrhama. Novac će se raspodeljivati na osnovu konkursa. Upravni odbor zadužbine radiće i na prikupljanju donacija od drugih donatora.

Iako dobijena sredstva ni približno ne pokrivaju svu štetu koju su pretrpeli prognani Krajišnici, ipak i ova skromna sredstva mogu im koristiti, smatraju njihovi punomoćnici. Nije sve u parama, kažu Krajišnici. Preko ovog spora barem je deo svetske javnosti upoznat s tragedijom još jednog naroda, kojoj su uveliko kumovale američke organizacije poput MPRI.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *