Krupne ribe i sitna slova

Krupne ribe i sitna slova

22 jula 2014

Zlatko GallPiše: Zlatko Gall

Kakav tjedan za nama! Završetak svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu i pobjeda moćne Njemačke u finalu, splitska Ultra koja je i nakon završetka festivala okupirala medije poslovičnim raspravama o zapišavanju javnih površina i zarađenim milijunima, saborski cirkus i igrokaz s majicama stožernih vukovarskih mrzitelja ćirilice, pijavice i nevere uzduž jadranske obale… samo su neke od top-tema koje su se razvukle uzduž i popreko novinskih stranica ili pak pojele minutažu televizijskih dnevnika.

Zar je onda čudno da su nekako u drugom planu ostala pitanja koja bi nas zapravo trebala zanimati više od Götzeova gola, zamantanih partijanera koji su prenoćili na psihijatriji, ćirilice i lokalnih neverina. Recimo, pitanje prava i pravde zbog kojeg deseci – ili stotine – tisuća hrvatskih građana sa dna kace spava slabije od stanovnika Spinuta užasnutih rebumbavanjem moćnog basa s pozornica Ultre.

Kao bljesak iz stvarnog života pažnju medija ovih je dana, doduše nakratko, zaokupila vijest o tome da će država i njen prazni proračun teško doći do onih 3,6 milijuna kuna koje je, po pravomoćnoj presudi, Ivo Sanader strpao u vlastiti džep uzevši sredinom devedesetih mito od Hypo banke.

Zločin se isplati

Istina, Sanaderu i obitelji su blokirani računi, tu je kućerina u Kozarčevoj ulici vrijedna milijune kuna, stanovi u Splitu, zemlje ko u Franje Tahija, milijuni eura na austrijskim računima… no sva ta silna imovina glasi na šparnog punca i vrijednu suprugu Mirjanu.

Na imovinskoj kartici Ive Sanadera je samo famozni renault 8 – koji je kao nekretnina stigao zajedno s kupljenom garažom, a onda iz čiste zajebancije i ruganja poreznicima „preimenovan“ – u kolekcionarskog „oldtimera“  dvjestotinjak tisuća kuna na jednom računu i zbirka umjetnina. Ona bi, pak, kao i sredstva s drugih „obiteljskih“ računa, trebala podmiriti Sanaderov dug od 15 milijuna kuna prema prvostupanjskoj presudi u aferi “Fimi-Media”. Naravno, ako i ona postane pravomoćna.

Pravnici još dvoje hoće li se uspjeti naplatiti pun iznos milijuna koje je drpnuo bivši HDZ-ov vožd i premijer ili će maznuti novac i golemi imutak i dalje vrištati neospornu istinu da se u Hrvatskoj zločin isplati. I generalu koji je, kako su poslije tvrdili mediji, odličja i milijune stekao dok je vodio ljuti boj s provizijama za nabavu oružja, i „uspješnim poduzetnicima“ koji godinama ne isplaćuju radnicima plaće.

Pravo bez pravednosti

Konačno, jebeš Remetinec i koju godinicu u zatvoru otvorenog tipa u kojem se može skladno oblikovati tijelo vježbajući golf udarcima woodom, ironom ili putterom na priručnom greenu kad ti nakon odsluženja kazne ostaje neokrnjeni imutak ali i ugled. Status „baje“ koji je uspješno zajebo državu.

Samo u Hrvatskoj. U zemlji u kojoj je moguće da svakom bijedniku koji nije pažljivio čitao sitna slova na ugovoru s operaterima u trenu ovrhama sjednu na račun dok se, s druge strane, „poduzetnicima“ krupnog zuba dopušta da neokrnjene imovine i bankovnih računa prežive predstečajne nagodbe i sjebu radnike ne plativši im, kao u slučaju „Konstruktora“, desetak zarađenih plaća. Opće mjesto, reći ćete.

Točno, no nije li upravo u tome sva tragedija hrvatske pravde i krivde te nakaradnog poimanja prava i pravednosti? Nije samo i dalje pitanje svih pitanja koliko su novca uzeli sanaderi, vidoševići, zagorci ili kutle i žderići već tko im je to omogućio? Jer ako Rim nije sagrađen u jedan dan, bogme nije ni korupcijska hrvatska hobotnica koje ne bi bilo da su poreznici – oni isti koji su i u devedesetima sjedali za vrat svakom malom obrtniku i sitnom poduzetniku ako ga nije štitio politički kišobran – radili svoj posao.

Penzioneri moguli

Da se netko od nadležnih zapitao otkud sva ta silna lova penzionerskim mogulima Ivinom puncu i Nadanovoj mami, odakle kuće i oranice, vinogradi i vikendice, bahati vozni park, umjetnine i lifestyle holywoodskih zvijezda? Od plaće, od šparnih roditelja i bliže rodbine, fantomskih patenata ili inozemnih firmi bez ijednog zaposlenog?

Bila su to takva vremena, kazat će vam. Ma nemoj! Da ste tu i takvu priču probali uvaliti svom poreznom referentu, zacijelo vam ne bi odrezali samo drakonsku kaznu već i uručili uputnicu za psihijatriju.

I zato, gospodo kriminalci, baš nigdje nije kao u Hrvatskoj: u zemlji u kojoj i dalje umjesto pravde i pravednosti postoje samo rekreativne zone otvorenog zatvorskog tipa, krupne ribe i dužnička sitna slova..

(Slobodna Dalmacija)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *