Krvoproliće u Zagrebu

Krvoproliće u Zagrebu

11 oktobra 2013

Denis_RomacPiše: Denis Romac

Kada je nedavno gradonačelnik Ljubljane Zoran Janković najavio povratak na čelo Pozitivne Slovenije, stranke koju je svojedobno morao prepustiti premijerki Alenki Bratušek, jer je to bio uvjet za formiranje sadašnje koalicije, stranka se zatekla pred nerješivom dilemom.

Jankovićev povratak, naime, podrazumijevao je i povlačenje premijerke Bratušek, a onda i raspad vladajuće koalicije i pad vlade.

I kako su tu zamršenu situaciju, koja je prijetila drugim izvanrednim izborima u Sloveniji u manje od dvije godine, razriješili u Ljubljani? Jednostavno: odgodili su kongres stranke za neka bolja vremena.

Naravno da je riječ samo o odgodi problema, no nije li i to bolje od potpunog kolapsa što je prijetio i stranci i državi zbog jednog unutarstranačkog spora?

Iako se i naš SDP zatekao u sličnoj situaciji kao i Pozitivna Slovenija, partijska vrhuška u Zagrebu zasad ne raspolaže racionalnim rješenjem za svoj stranački kaos u Zagrebu.

Izbori za prvog čovjeka zagrebačkog SDP-a, naime, podsjećaju na razornu tempiranu bombu s potencijalno nesagledivim posljedicama za partiju i za SDP-ovu vladu. Utrka između Bernardića, Mrsića i Marasa pretvara se u pravo unutarstranačko krvoproliće, iz kojeg će se malo tko izvući neokrznut.

Milanović je načelno u pravu kada poručuje da se borba za čelno mjesto zagrebačkog SDP-a ne smije voditi kritiziranjem njegove vlade. Međutim, onda se tog načela i sam trebao držati. Svoju vladu morao je čuvati podalje od zagrebačke unutarstranačke kuhinje. No Milanović nije skrivao na čijoj je strani. Točnije, na čijoj strani nije.

Kada premijer nije mogao prikriti nezadovoljstvo Bernardićevom kandidaturom u Zagrebu, ovaj je to vješto iskoristio kako bi izbore pretvorio u stranački plebiscit o Zoranu Milanoviću.

Ulaskom u utrku Mrsića i Marasa, dvaju ministara u Milanovićevoj vladi, bratoubilački se rat preselio u Banske dvore, što predstavlja prvorazredan skandal i sramotu za Milanovićevu vladu.

U trenutku dok zemlja prolazi kroz najveća iskušenja od stjecanja samostalnosti – gospodarska kriza ne jenjava, država se nalazi pred financijskim i gospodarskim slomom, a vlada nikako ne uspijeva pronaći izlaz iz krize – dvojica ministara u dva vrlo važna resora u ovom trenutku, umjesto da se bave svojim poslom, zaokupljeni su kampanjom za stranačkog šefa u Zagrebu.

Je li moguće da baš ništa nisu naučili iz nesretne zagrebačke epizode ministra Ostojića?

A kada su se k tome i ostali SDP-ovi ministri, poput ministra Linića, objeručke uključili u tu kampanju, svrstavši se na jednu, drugu ili treću stranu, lakrdija postaje potpuna.

Dok zemlja propada, Milanovićevi ministri zabavljaju se borbom za funkcije, kao da je stanje u zemlji potpuno normalno. Kakva neodgovornost! Kakvo sljepilo!

Međusobno se nabacuju blatom, podvaljujući jedan drugom i potkopavajući sve ono što dolazi iz suprotnog resora, samo radi predizbornih potreba. Ipak valja reći kako je kod njih dvojice, kao i kod trećeg kandidata, nemoguće uočiti bilo kakve suštinske razlike.

Sva trojica, naime, predstavljaju trijumf onog bezličnog i politički ispražnjenog SDP-a, SDP-a koji zapravo uopće više ne funkcionira kao politička organizacija, nego kao interesna grupacija.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *