Kurve i poštenje

Kurve i poštenje

14 novembra 2014

SanjaModrićPiše: Sanja Modrić

Siniša Varga zabrzao je da okrene pilu naopako kad su mu novinari našli slučajeve sukoba interesa. Pa uzeli su me na zub jer su ih korumpirale industrije kojima će moja reforma javne nabave u zdravstvu izbiti iz ruku veliki novac, uzvratio je »neprijatelju« član Vlade koga su zatim natjerali da se ispriča.

Ministar zdravlja je, međutim, samo jedan od mnogih koji se kod nas svako malo pokušavaju oprati sipajući drvlje i kamenje na druge. Taj najprimitivniji tip obranaškog ponašanja ovdje je već popularniji negoli nogomet.

Pa tako naš eter stalno bruji od tih nadmenih popovanja osoba koje sebe ili svoje štićenike uzdižu kao najveće moralne uzore premda su ti navodni sveci svoj kredibilitet prethodno izrazito kompromitirali vlastitim postupcima. Bratska sorta su slučajevi na kojima je, s određenim sumnjama, već angažiran instrumentarij pravne države. Jer pojedini se njihovi akteri onda angažiraju u raznim preventivnim strategijama tako da kasnije, ako stvarno krene po zlu i definitivno u pravcu Remetinca, mogu za svoju zlehudu sudbinu optužiti politiku, vlast, udbu, liberalni kapitalizam, jugoslavenski komunizam ili pitaj boga što već ne.

Sve je to kao epidemija neke opake društvene bolesti.

Odlazim iz stranke koju sam stvorila zato što više ne želim gledati kako se moji kolege u HSP-u AS-u tuku oko podjele plijena i fotelja u budućoj vlasti, pokušala je svom nejasnom povlačenju prikvačiti rezon Ruža Tomašić. No, to je ona ista Ruža Tomašić koje se prije određenog vremena zaprijetila da će od Karamarka tražiti, ni manje ni više, nego mjesto potpredsjednice Vlade. – Oni koji su vjerovali da ćemo se jeftino prodati (…), grdno su se prevarili – ustobočila se gospođa Ruža samo malo prije nego što će, navodno deziluzionirana odvratnom grabežljivošću svojih suradnika, baciti na pod stranačke epolete i otići nekim novim putem.

Sa svojim braniteljem Krešimirom Krsnikom, ovim istim neobičnim odvjetnikom koji je sada ponudio sudu papire svog vlastitog stana od 500 kvadrata kao kauciju da se njegovu stranku pusti iz pritvora, nevinašce Bandić sipao je danima optužbe da je akcija Agram protiv njega i kompanije čisti politički proces i da su hapšenja paravan za skretanje pažnje javnosti sa suđenja udbašima u Münchenu.

Sličan gard političke žrtve zauzeo je u travnju i zaštitarski poduzetnik Josip Klemm, jedan od vođa ove pobune skupine branitelja u Savskoj ulici, kad su ga priveli zbog pranja novca u slučaju čiji epilog još nije poznat. A sad taj isti Klemm, kao u nekoj južnoameričkoj fabuli iz 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, daje dozvolu predstavnicima legalno izabrane vlasti da dođu u Vukovar i stanu na začelje kolone.

Što li sve ljudima može pasti na pamet.

Pa zar nije tragikomično da upravo glavni tajnik HDZ-a Milijan Brkić Vaso, koji je nepobitno prepisao diplomski, sada optužuje Milanovića i Ostojića da osobno orkestriraju progon političkih protivnika u izvedbi represivnog aparata. Dokaz vidi i u tome što se, kaže, neka istraga vodi i protiv njega. A, prema njegovom meritornom mišljenju, Ivi Josipoviću ne bi se smjelo dozvoliti da se poslije mandata vrati na sveučilište.

Josipović je, naime, etički diskutabilna osoba baš za Brkića, koji je tom istom sveučilištu na kome je Josipović profesor podvalio tuđi rad kao svoj.

Stvarno nevjerojatno, a ipak za sva vremena istinito.

Tko o čemu, kurva o poštenju.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *