Latinske varalice i pogrešan geopolitički račun

Latinske varalice i pogrešan geopolitički račun

3 avgusta 2013

Dragomir-Andjelkovic-ProfilPiše: Dragomir Anđelković

Pre nego što je Hrvatska postala članica EU, premijer te države Milanović, naglasio je da kada se to desi i „Hrvati u BiH postaju građani Unije“. Stvar je u tome što svi oni imaju dvojno državljanstvo pa u paketu sa Hrvatskom ulaze u EU. Stoga, nije neobično što posledice koje iz toga mogu da proizađu brinu muslimanske političare u BiH. Time se umnogome mogu objasniti burne reakcije nekih od njih tokom prethodna dva meseca.

TREĆI ENTITET

Nedavno je B. Izetbegovića – član Predsedništva BiH i jedan od predvodnika Stranke demokratske akcije – odsečno poručio: „Bošnjaci imaju milijardu i po braće, Hrvati mogu da sanjaju entitet“! Hrvati se nadaju da im posle ulaska u EU vrednost „akcija“ skače, te će se na osnovu toga uspešnije boriti i za ono do čega im je stalo u BiH. Muslimani se baš toga plaše pa preventivno reaguju na način koji ukazuje da će pružiti snažan otpor.

Navedeno se događa dok se kroz rad stručnog tima usiljeno razmatraju razne mogućnosti da se muslimansko-hrvatski entitet „učini funkcionalnijim“, što u prevodu sa „političkog jezika“ znači: centralizovanim. Razume se, muslimani podržavaju takva nastojanja nekih zapadnih centara moći, a BH Hrvati poručuju da se radi o pokušaju njihove „ustavne amputacije od bilo kakvog odlučivanja“, i to sa namerom da „postepeno nestanu“ sa prostora Bosne. Muslimani na to odgovaraju da Hrvati namerno parališu sve pozitivne procese koji bi mogli da dovedu do kompromisnih rešenja, a to čine kako bi nametnuli promenu Dejtonskog sporazuma, tj. stvaranje trećeg entiteta.

Rečeno sa obe strane je manje – više tačno. Muslimani priželjkuju centralizaciju hrvatsko-muslimanskog entiteta i cele BiH. Lokalni Hrvati snuju svoj entitet, kao prelazno rešenje za priključenje Hrvatskoj. No, tu smo već stigli do kardinalno novog momenta, koji na čitavu problematiku baca suštinski važno svetlo za poimanje prirode srpsko-hrvatskih odnosa. U „bosansko-hercegovačkoj čorbi“ i Zagreb je važna „mirođija“, a Hrvatska na celu stvar gleda iz „šire“ perspektive od BH Hrvata.

GEOPOLITIČKA KOMPENZACIJA

Još je „otac“ hrvatske geopolitike Ivo Pilar (1874-1933) isticao da zbog geografskih performansi (izgled „kifle“) zemalja u kojima su Hrvati većina – a to su uža Hrvatska, Slavonija i Dalmacija – u njihov sastav treba uključiti BiH ili je makar dovesti pod dominaciju Hrvata kako bi se dobila geostrateški zaokružena celina. To je, kako je smatrao, za Hrvate „geopolitička nužnost“. Iz toga je proizašla i Pilarova patološka mržnja prema Srbima. Uostalom, i to je bila, sa geopolitičkog i psihološkog stanovišta, na neki način takođe „nužnost“

Pilar je priznavao da se njegov ekstremno neprijateljski odnos prema Srbima razvio tek pošto se u potrazi za uspehom u karijeri iz Hrvatske preselio u BiH. Tamo mu nije trebalo mnogo vremena da shvati njen geopolitičkih značaj za „hrvatsku stvar“, iz čega je ubrzo proistekao antagonizam prema Srbima. Početkom 20. veka pravoslavni Srbi činili su gotovo polovinu BH populacije, a većina tamošnjih muslimana bila je svesna svojih srpskih korena.

Uz to, germanska „industrija“ falsifikovanja istorije još nije u enormnim razmerama koje danas postoje proizvela i distribuirala laži o Bosni i Hercegovini. Otuda, „otac hrvatske geopolitike“ nije mogao da ne zna istorijsku istinu. Na osnovu svih relevantnih srednjovekovnih izvora – od spisa čuvenog vizantijskog cara Konstatina Porfirogenita (10. vek) do povelja bosanskih vladara – nema ni najmanje dileme oko toga da je BiH istorijski srpska. A kada se žudno želi nešto što je tuđe, rezultat je slepa mržnja prema žrtvi sopstvenih otimačkih ambicija!

LATINSKE VARALICE

Ista matrica se ponavlja i u vezi sa srpskim poreklom nemalog dela južnoslovenskih katolika koji se danas deklarišu kao Hrvatski. Sve rečeno je ključ za poimanje hrvatskog odnosa prema Srbima. Hrvatska država i nacija umnogome su stvoreni na srpskim teritorijalnim i etničkim temeljima. A stav prema nama do koga je dovela potisnuta ali postojeća hrvatska svest o tome, mnogi naši sunarodnici su krvavo osetili na sopstvenim vratovima. I to kako pred kraj 20. tako i sredinom tog veka. No, mi smo narod koji brzo zaboravlja čak i „pakao“ koji nam drugi prirede.

Zato bi bar srpski patriotski nastrojeni mediji mnogo ozbiljnije morali da podsećaju naš zaboravan narod kako je i zbog koga postao klan – nedoklan. Za to sada imaju posebno pogodnu priliku. Čim se Hrvatska dočepala EU, hrvatska sredstva masovnog informisanja procenila su da više ne moraju da se prave da su privržena nekom, nazovimo ga evro-regionalnom, modelu političke korektnosti, pa Srbe tretiraju u duhu 90-ih.

Ne samo što ispoljavaju oduševljenje svim onim što je na štetu Srba – od nedavne nakaradne odluke tzv. Haškog tribunala u vezi sa optužbom protiv Karadžića do poteza Prištine na uštrb naših interesa – već i Zagreb aktivno radi protiv njih. Hrvatska je regionalni mentor secesionističkih struktura sa Kosova, promoviše izmišljotine o „Srebreničkom genocidu“. Da sada i ne pričam o montiranim procesima i progonu Srba u Hrvatskoj, sa ciljem da se što manje izgnanika vrati svojim kućama, odnosno da se i preostali naši sunarodnici podstaknu na iseljavanje iz svih krajeva gde imaju mogućnost da izbegnu asimilaciju.

HRVATSKI PRIORITET

U kontekstu svega ovoga, na način prilagođen realnosti, Zagreb se odnosi i prema BiH. I današnja Hrvatska se, na modifikovan način, pridržava Pilarovih ideja. Pošto usisavanjem samo Zapadne Hercegovine i delića središnje Bosne ne bi dobila geopolitičku kompenzaciju, ne želi podelu BiH već prevlast nad njom uz poništavanje državnosti RS! Zašto je tako vidi se iz reči jednog savremenog hrvatskog autora koji se bavio „likom i delom“ Pilara. Kako kaže: „S obzirom na to da Hrvatska nije obuhvatila BiH, a imajući u vidu da se RS nalazi manje od stotinu kilometara od Zagreba, možemo zaključiti kako velikosrpska ideja još uvijek živi“.

Smešna je teza da je RS, u kojoj živi preko 90% Srba, simbol ekspanzionističkih težnji, dok su hrvatske pretenzije na BiH, u kojoj ima desetak posto Hrvata, opravdane, ali to sada nije tema. Bitno je da mnogi u Zagrebu priželjkuju propast RS. Jer, svesni su da dok je Srpska snažna hrvatske težnje da zaokruže prostor koji je Zagrebu potreban da bi kompenzovao svoj geopolitički hendikep – nisu ništa više od iluzije! Zato je Hrvatskoj prioritet slabljenje Banja Luke i velika je greška to što aktuelni vrh RS podržava stvaranje hrvatskog entiteta i staje na stranu Hrvata u njihovom sukobu sa muslimanima.

Dok Hrvatska nastoji da izgrađuje što bolje odnose sa Sarajevom, te čak i iskazuje simpatije za njegove ambicije da nametne centralizaciju BiH, BH Hrvati nastoje da uz pomoć Srba ojačaju pozicije. Ne treba ni sumnjati da to rade u dosluhu sa Zagrebom. U pitanju je višeslojna, lukava igra. Hrvati u Bosni polako nestaju iako se relativno dobro drže u Zapadnoj Hercegovini, pa njihov broj u BiH u celini, kako se procenjuje, nije veći od 10 odsto njene populacije. Uz to, nalaze se pod snažnim pritiskom muslimana da pristanu na znatno redukovanje prava na veto na nivou hrvatsko-muslimanskog entiteta. Svemu tome Hrvati pokušavaju da pariraju ne samo pružajući otpor parcijalnoj centralizaciji (u okvirima hrvatsko-muslimanskog entiteta) već i ofanzivno deluju tj. tražeći reviziju Dejtona i stvaranje svog posebnog entiteta. U vezi sa tim se oslanjaju na podršku aktuelne vlasti RS, koje kao da nedovoljno uviđa da ako bi BH Hrvati isterali svoje, i oni bi se okrenuli protiv Srba.

TUĐA POSLA

Za Hrvate je od strateškog značaja da pridobiju muslimane kako bi uspostavili dominaciju nad BiH. Tako je bilo u doba Austrougarske, tokom postojanja ustaške kvazidržave, a ništa se suštinski nije promenilo ni do danas. Drugačija je samo forma, odnosno koncept pojedinih faza, koje treba da dovedu do realizacije hrvatskog strateškog cilja. I tek u tom smislu, samo u jednom razdoblju dok ne definišu odnose sa muslimanima na način koji zadovoljava njihove višekomponentne interese, Hrvati su asimetrično (njihovi političari u BiH) voljni da sarađuju sa Srbima u RS, te da tako nametnu svoju volju muslimanima dok oficijelna Hrvatska radi sa njima, i tako stvara temelje hrvatsko-muslimanske sloge protiv Srba u narednom periodu.

Hrvatskoj odgovara da se BiH pretvori u klasičnu federaciju tri entiteta, a da ona u celini bude ekonomski i politički tesno povezana sa Hrvatskom. Tako bi BH Hrvati dobili više nego što sada imaju tj. svoj entitet i još snažnije spone BiH sa Hrvatskom, a muslimani bi imali kompenzaciju u tome što bi bio ojačan centralni nivo vlasti. Jedino bi bili na gubitku RS i Srbi generalno, jer bi zapadna srpska država izgubila deo ovlašćenja i sa tim spojenu srž svoje državnosti.

Kada sve to imamo u vidu, trebalo bi da bude jasno zašto RS ne treba da podržava aspiracije BH Hrvata. Nek Hrvati i muslimani sami rešavaju svoje sporove, a nama najviše odgovara da to traje i traje. Štaviše, ne smemo da zanemarimo činjenicu da je baš saradnja sa muslimanima od prioritetnog značaja za Srba u BiH, a s obzirom na našu izmešanost u Raškoj, Crnoj Gori, KiM-u, i za stabilnost čitavog srpskog prostora. Barijere između nas i muslimanima, uveren sam u to, mnogo su manje nego kada se radi o Hrvatima. Deo njihovih lidera ima iracionalnu želju da dominiraju nad „Zapadnim Balkanom“, što nužno podrazumeva slabljenje Srba gde god je to moguće. Muslimani imaju iste komplekse srpskog porekla kao i Hrvati, ali su od njih mnogo slabiji i manje pretenciozni!

DEJTONSKO SIDRO

Sve u svemu, najmudrije je da Banja Luka, čvrsto stojeći na pozicijama dejtonskih principa, muslimanima nudi autentičan dijalog, kako bi bez zapadnog mešanja i intriga Zagreba, rešavali međusobne probleme. To što neki muslimanski političari plasiraju huškačke priče, ne treba da nas revoltira. Ako znamo šta hoćemo i složni smo, dok se držimo Dejtona niko nam ništa ne može, i (sa njihove strane neiskreno) paktiranje sa Hrvatima nam ne treba. U kontekstu toga, štetno je kada deluje da smo mi strana koja makar i posredno ugrožava mirovni aranžman iz 1995. Baš to žele oni koji sanjaju o nestanku RS. Geopolitičke okolnosti su još uvek takve da bi ona stradala kad bi povela antidejtonsku politiku! Stoga, naši vladajući političari u RS ne bi smeli da radi sticanja unutrašnjopolitičkih poena ili poslovnih računa sa Hrvatskom, nepotrebno diže tenzije ili zagovara kontraproduktivne opcije ma koje vrste.

Sa budućnošću RS ne smemo da se igramo zbog ličnih kombinacija naših političara ili geopolitičke nezrelosti. Tim pre što sada, kada će se Hrvatska u narednih nekoliko godina baviti svojim dubinskim integrisanjem u EU, imamo priliku da iz Beograda i Banja Luke povedemo politiku koja bi bitno poboljšala našu poziciju na preostalom eks-jugoslovenskom prostoru. U tom smislu od ogromnog značaja su odnosi sa muslimanima, koji, ne zaboravimo to, u ogromnoj većini imaju isti etnički koren kao i mi! I konačno, o svemu rečenom bi morao ozbiljnije da razmisli i zvanični Beograd, te da odnose sa Zagrebom i Sarajevom aktivno, u koordinaciji sa Banja Lukom, gradi uzimajući u obzir interese Srpstva u celini, umesto što hrvatskoj strani prepušta inicijativu.

(Pecat.co.rs)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *