Lenka Dunđerski, Laza Kostić i Nikola Tesla – ili priča o neostvarenim ljubavima

Lenka Dunđerski, Laza Kostić i Nikola Tesla – ili priča o neostvarenim ljubavima

9 oktobra 2013

foto25Piše: Mr Slobodan M. Čurović Apis

Besmrtni Srbin Nikola Tesla , genije uma , svetački posvećen nauci bio je dobar drug Laze Kostića, čudesnog pjesnika , izvan svih sistema .Onog Laze gigantskih uzleta ,“da od miline dusi polude“ i jednog od najobrazovanijih srpskih pjesnika svih vremena. Taj prometejski nemirni duh , složenog pjesničkog izraza , često prenapregnutog ,kao i njegovo srce ,bio je i ostao stranac u svijetu koji ne razumije čudesne uzlete misli.

Dva izuzetna duha ,dva vizionara novih svjetova ogromne prostornosti i nemjerljivih sila (naučne i pjesničke ) zadobnici beskonačnog , poštovali su se i dopisivali . Na Lazu je stavio jak utisak susret sa Teslom u Pešti 1892. god.

Tesla je naizust znao 7000 narodnih deseteraca a zaaslužan je što su neke Zmajeve pjesme prevedene na engleski .

Laza je zavolio Lenku Dunđerski , bogatu ,nesrećnu Lenku a to nije smio ,godinama svojim prezrelim ,kada se bližio utihnuću i kada sve boje polako tonu.Nije smio , ali nije primirio srce ludo , ali bijaše drugačije i njegova jedina ikona nadahnuća Lenka nije mu bila suđena .

Okovan prozaičnim građanskim brakom sa Julijom Palanački Laza nije bio sretan , nemoćan da osvane u zori Lenkine mladosti . Ali želio je sreću za druge ,u ovom slučaju za slavnog Teslu , koji je išao ispred svog vremena , smatrajući da je grijeh prema srpskom rodu , da on jedinstveni Srbin nema potomstvo.Ali to je sudbina izdvojenika iz svijeta , izuzetnih , koji ostaju gotovo stranci .

Laza je žalio što u životu nema romantike i da život Teslin konačno dobije cjelovitost .Ako Laza nije dostojan Lenke , smatra da je ta osoba samo Nikola , gotovo da se povlači iz realnog života i od svoje žene , odlazeći u mir manastira Krušedol, da tamo još jednom odbolijeva svoju najtragičniju dramu osjećanja , svoje prosvjetljanje Lenkinim likom.I da bi pobjegao iz kosmosa njenih očiju u osamu svog konačnog poraza , ali i najvećeg osvanka i najsvjetlonosnije svečanosti stiha u srpskoj poeziji ,rađanja velike , besmrtne pjesme, one sudbinske . Iz tog ućutkanog bola ,ožiljka nikla je „Santa Maria della Salute „.

Tesla nije osjetio taj žar i zainteresovanost prema Lenki koju mu je preporučio Laza , govoreći „da je zadnji svoga roda“ i da ne pomišlja na brak, da on Lenku može voljeti samo platonskom ljubavlju.

U pismu od 12. juna 1895. napisanom iz Krušedola Laza ističe:“Njen je ideal Nikola Tesla.Ja sam joj priznao , da je to i moja davnašnja misao ali mi je nauvijek bilo na umu kako ste vi dosad svoju ljubav posvetili svojoj velikoj ideji pa nemate vremena misliti ni na žene , a kamoli na ženidbu.“

Laza napominje da je Lenka bogata i da mu može donijeti jedan milion franaka.“Ako pristajete poslaću vam odmah sliku moje namjenjenice, i doznaćete njeno ime…Kako bih se radovao , kad bih dobio od vas telegram!“

Tesla nije udovoljio njegovim željama , odlučan da se ne ženi .

U pismu od 4. septembra 1895. Laza ističe :…“ja se drugom odgovoru nisam ni nadao …najkrupniji razlog za vašu ženidbu bio bi , da se ne satre seme koje rađa takve detiće „, i tešeći ga :“zato nemojte misliti ni sa kakvim bolom , na to , da ste vi „zadnji svoga roda…Jer napokon , vaše pleme pa da je Nemanjino ne bi moglo lepše završiti nego takvim eksemplarom.“

Kostić mu saopštava da će se vjenčati sa „mojom verenicom Julijom Palanačkom u Somboru.Moleći se Bogu da blagoslovi vaš rad –vidite da sam u manastiru i da vas i drži u najlepšem zdravlju.“

Nije dugo prošlo a u pismu iz 19. decembra iste godine piše Tesli da je Lenka (i sama nesrećna) zauvijek otišla Gospodu u sretanje.Kao da joj Laza i mrtvoj , rajićevski poručuje:“Prosta ti bila ljubav moja živa .“

Šalje posmrtni plakat Tesli i kaže:“Eto , to je vaša nesuđenica …meni je bila kao rođena sestra.Kao što vidite , neće ni vaša biografija ostati bez romantike , najlepše ali i najžalosnije.“A ja sam ostavio ženu –još prije smrti Lenkine –upravo utekao sam od punica , imam ih dvije.Sada sam opet u manastiru Krušedolu.Žena me zove kući.Sad se pogađamo.I to je romantika je li?“

Taj usud romantike Laza Kostić je pretočio u najgrobniju pjesmu , gdje će „večnovati“ Lenka, lijepa Lenka , u tišini vječnog susretišta , sa svojim nesuđenim Lazom.

(Vaseljenska.com)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *