Лиферанти и забушанти

Liferanti i zabušanti

20 juna 2015

Darko Momić 4656Piše: Darko Momić

Jedan srpski pisac, koji se u svojim djelima uglavnom bavio Prvim svjetskim ratom, dobro je primijetio: „Kada Srbi krenu u rat, prvo ide pješadija, potom konjica i artiljerija, pa štabovi i komande i na kraju liferanti i zabušanti, a kad se rat završi i počnu dijeliti zasluge, onda ide obrnutim redom“. Ove riječi napisane su prije skoro 100 godina, ali isto pravilo važilo je i u posljednjem odbrambeno-otadžbinskom ratu. Gledali smo liferante i zabušante kako stoje u prvim redovima i naplaćuju ratnu odštetu, a za njima pozadince koji se kite ordenjem, dok su oni koji su išli direktno na neprijateljski metak obično završavali zaboravljeni i ostavljeni od cijelog društva da biju životnu bitku.

Nažalost, mnogo je slučajeva da borci ne završe na margini društva, već prođu mnogo gore jer budu prisiljeni da se pred pravosudnim institucijama brane od lažnih svjedoka i montiranih optužbi za ratne zločine. Ponavljam po ko zna koji put – svi koji su odgovorni za ratne zločine treba da odgovaraju, a oni koji su odgovorni za zločin u Srebrenici treba da trunu u paklu. Iza ovih riječi ne postoji nikakvo „ali“ jer se zločin ne pravda drugim zločinom, tako da svi koji zločin u Srebrenici pravdaju tvrdnjama da je on posljedica zločina koje su počinile horde Nasera Orića, neka jedu g…a. I tačka!

Međutim, ovdje nije riječ o Oriću, njegovom hapšenju u [vajcarskoj i tenzijama izazvanim na taj način, već o sramotnom odnosu institucija Srpske prema „zločincima“ iz vlastitih redova. Zar Ante Gotovina za zvanični Zagreb nije bio heroj od „Bljeska“ i „Oluje“, preko skrivanja po španskim ljetovalištima, do osuđujuće, pa na kraju oslobađajuće presude pred Haškim tribunalom?! Zar Naser Orić, pored živih svjedoka njegovih zločina i uprkos kriminalnom dosijeu, i dalje nije „el komandante“ za gotovo cijeli bošnjački korpus?! Zar Atif Dudaković nije pred kamerama naređivao paljenje i ubijanje, a da to federalnim vlastima ne smeta da ga grčevito brane od sudskog procesuiranja?!

A s druge strane?! Čine li institucije Srpske bilo šta vrijedno pomena da srpskim komandantima (o običnim vojnicima da i ne govorimo) pomognu da se odbrane od optužbi za ratne zločine?! Ne čine ništa, vjerovatno zato što u institucijama uglavnom sjede oni koji su do te privilegije došli poslije rata!

(PressRS)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *