Ljubav + vera + nada + meko srce = Alek

Ljubav + vera + nada + meko srce = Alek

15 jula 2014

medenicaPiše: Mihailo Medenica

Centralna tema jučerašnje sednice Glavnog odbora SNS-a bila je – srce! Ono mehko, premijerovo, ko ratluk, pa i mekše i slađe, bezmalo detinje.

Naime, duže od 16 sati članovi GO diskutovali su o jedinoj slabosti čoveka od granita – srcu, toj „Ahilovoj peti“ Zevsovog sestrića i predsenika Vlade Srbije.

Sve povodom izjave Lazara Krstića da odlazi: „Jer Vučić ima suviše meko srce“, što je izazvalo paniku u redovima vladajuće koalicije, stručne javnosti, kardiologa i međunarodne zajednice.

Tokom trajanja sednice premijer i predsednik stranke bio je priključen na EKG koji je nedvosmisleno pokazao ne da je srce samo meko, već i da ga ima, uprkos tvrdnjama dežurnih kritičara, koji su svaku priliku koristili da mu spočitaju kako nit ima srca, a bogami ni mozga…

Odvažno, kao u smetovima Feketića, bujicama Obrenovca, „Plesu sa zvezdama“ svojevremeno, Vučić je pristao da istovremeno bude prikačen i na EEG, koji je dokazao ono što svi dobronamerni znaju – ima mozak, i to onoliki da ostalim članovima GO opravdano nije ni potreban, niti moraju da ga koriste.

Ali, srce moraju, jer mekota Vučićevog prevazilazi mladi sir, monologe Vuka Draškovića o baba Staniji, užičku komplet lepinju, pa čak i Hristovo u trenutku kada nesebično moli za grešne: „Oprosti im Bože, jer ne znaju šta čine“?!

Vučić zna da to što čini možda i nije valjano, ali protiv srca ne može, na šta ga je nebrojeno puta upozorovao i dr Nebojša Stefanović, držeći steteoskop u pripravnosti, mada su pokušavali da mu objasne da nije doktor tog tipa, no…

Jednostavno, mekog srca je dozvolio deci da naprave Potemkinovo selo i predstave kao maketu nekakvog grada na vodi.

Mekog srca je nakačio znak „mercedesa“ na autobus koji niti je prodat, niti je i jedan više naručen, ali biće, sasvim sigurno, samo da FAP napravi još trokrakih znakova „strateškog“ partnera.

Mekog srca ne može da dozvoli uvid u ugovore sa „Etihadom“ i „Fijatom“.

Zbog tog, ah, lirskog srca ne može da prevali preko usana: „U Evropu ćemo kad Kosovu ustupimo hoklicu u UN-u, a najverovatnije ni tad“!

Srce devojačko još čeka milijarde iz Emirata i milione iz Evrope, kao đuvegiju iz pečalbe, znajući da neće doći, ali stoji na avliji i čeka…

Lokum srce ne da, bre, ne da da narod padne u očajanje gledajući u frižideru dva paradajza od prekjuče i fotke s Noletove svadbe od juče…

Duševan, kakav jeste, nije spreman na bolne rezove, već samo one koje će narod u anesteziji i obarmrlosti najmanje boleti: „Ne dam da mi kinjite narod naživo, prvo veliku dozu afera, intriga, spletki… da obamre, pa onda…“

Ne može, jednostavno, ne može! Jeste sazdan od legure nepoznate čovečanstvu, ali srce paperjasto, ko koprena, ko kineske patike što se radspadnu i prepuknu posle prve kiše…

Da nije tako bil’ mogao sastaviti ovakvu vladu i dati posao, krov nad glavom i službene automobile kadrovima koji ni za skupštinu stanara ne bi prošli?!

To samo duševan čovek može! Sličan je bio i pomalo zaboravljeni Mirko Cvetković, i taj je mekotom srca u Nemanjinu sabrao ono što ni na dobrima PKB-a ne ne bi vredelo za nadnicu, ali to je ta muka ljudi sa dušom ko budžetski deficit.

Sve i da skapamo gladni, lakše će nam nekako biti znajući da su nas vodili i vode ljudi mekog srca!

Takve naša muka boli više nego nas, garantujem!

Baš ih onako boli…

U njih meka srca, a u nas tvdog hleba od prošle nedelje.

Ipak smo mi bolje prošli, priznajmo?

P. S. Nakon čitanja teksta obavezno pročitati i jednu od najlepših pesama: „Među javom i med snom“, Laze Kostića, sve će vam se samo kazati…

(dvaujedan.rs)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *