Luzerska pozicija i drama Hrvata u Bosni i Hercegovini

Luzerska pozicija i drama Hrvata u Bosni i Hercegovini

1 juna 2013

Zlatko GallPiše: Zlatko Gall

Ovaj slučaj, ova presuda za državu kao državu, možda je najvažnija i možda potencijalno najopasnija. Jer, ne bi značilo samo neku ocjenu o eventualnim zbivanjima unutar Hrvatske, nego upravo na međunarodnom planu. A to bi onda oštetilo inozemnu i međunarodnu poziciju Hrvatske – kazao je ugledni politički analitičar dr. Žarko Puhovski dan prije izricanja haaške presude šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata.

I posve je u pravu. Naime, više je nego izvjesno da prvostupanjska haaška presuda bivšim visokim državnim i vojnim dužnosnicima Herceg-Bosne, a posebice ocjena o udruženom zločinačkom pothvatu, “predvođenom bivšim predsjednikom Franjom Tuđmanom, s ciljem pripajanja teritorija države BiH Hrvatskoj”, može – a zacijelo i hoće – imati dalekosežne posljedice. Jer, najkraće rečeno, prvostupanjskom presudom šestorici, Hrvatska je proglašena agresorom na Bosnu i Hercegovinu.

Ne treba nimalo sumnjati da će, i prije negoli ovaj tekst ode u tisak, haaška presuda izazvati burne reakcije i potpuno različita viđenja pravde & krivde, tribunala te bosanskohercegovačkih događanja iz prve polovine devedesetih. Najmanje je izgleda da ona bude uvod u etničku katarzu u Bosni i Hercegovini, kako je to – s mnogo optimizma – najavio jedan sarajevski intelektualac. Kaj god! Za jedne će doduše presuda šestorici biti kakva-takva pravda za kojom su do neba vapile žrtve Ahmića i Stupnog Dola, no za druge tek novi dokaz da su, kako bi to rekli cinici, Hrvati definitivno popušili u borbi s Bošnjacima za drugo mjesto. A Srbi? Oni su, drže mnogi u Federaciji, i ovom haaškom presudom dobili potvrdu da se etničko čišćenje i ratni zločin “isplate”. Čak i u Srebrenici.

Osuda ‘anschlussa’

Uostalom, Herceg-Bosna kao etnički očišćeni teritorij nastao “zločinačkim pothvatom” ne samo da odavno ne postoji, već je, eto, sad i u Haagu osuđena, dok je Republika Srpska, mada temeljito očišćena združenim zločinačkim pothvatom Miloševićeva režima, JNA i bosanskih Srba, danas priznat politički entitet.

Sve to, naravno, stoji, no, baš kao i luzerska pozicija Hrvata u BiH u koju malo tko može sumnjati, to nimalo ne umanjuje užas zločina počinjenih u Ahmićima i Stupnom Dolu, ubojstava, paleži, silovanja ili pak sramotnih logora u Dretelju i Gabeli. Baš kao što ništa ne smije umanjiti ni odgovornost izvršitelja i ideologa sna o “velikoj banovini Hrvatskoj” te “anschlussa” etnički očišćene Herceg-Bosne Hrvatskoj. Posebice ne odgovornosti, na koju konačno ukazuje i prvostupanjska haaška presuda, za Franju Tuđmana, Gojka Šuška i Janka Bobetka.

O bosanskoj “avanturi” Tuđmanove politike napisano je – ne samo kad je riječ o haaškom tužiteljstvu – na tisuće stranica čvrstog dokaznog materijala. Tragična posljedica “projekta” Herceg-Bosna nije samo užas logora i spaljenih muslimanskih sela, pobijenih i prognanih civila, već i drama bosanskohercegovačkih Hrvata. Baš kao i sudbina Hrvatske kao vječnog taoca avanturističke politike, od koje se, za reći pravo, nikad službeno ni ozbiljno nije ogradila. Dapače.

U listopadu 1997., kad su sa splitskog aerodroma uz licemjeran osmijeh tadašnjih vodećih HDZ-ovih vedeta put Haaga ispraćeni Dario Kordić i skupina viteških Hrvata, u “Vijencu” sam zapisao: “Umjesto da makar šutnjom poprati razornu istinu o višegodišnjem Tuđmanovom kockanju s krucijalnim nacionalnim interesima, čuvanjem leđa neugodnim svjedocima vlastite neuspješne avanture, režimski su se mediji natjecali tko će s više servilnosti prema Pantovčaku novu katastrofu ušminkati ružičastijim bojama.”

Ni te 1997., a ni godinama kasnije, HDZ kao stranka koja je čvrsto držala vlast nije se ni ispričao, a kamoli priznao svoju odgovornost (i odgovornost svojih tajnih službi) za hercegbosanske zločine i svinjarije. Štoviše, i kad je Haagu izručio vitešku skupinu ili hercegbosanske visoke dužnosnike, a izručenje “hrvatskih vitezova” nazvao činom koji “govori da je riječ o moralnim ljudima sa snažnim osjećajem za obitelj i za širu zajednicu”, državni je vrh cijelu Hrvatsku smjestio na optuženičku klupu. Potpisujući svoju suodgovornost za moguće zločine koje je, uzgred rečeno, nevješto pokušao marginalizirati.

Izvršitelji i nalogodavci

Za hercegbosanske zločine nije kriva samo optužena i prvostupanjski osuđena šestorka, već, i to mnogo više, njihovi pravdi danas nedostupni nalogodavci. Baš kao i jataci koji su potpirivali antimuslimansku histeriju, poput svećenika koji je Kuran nazivao “loše prepisanom Biblijom” ili njegova kolege po kolaru i crnoj halji koji je pozivao na obračun s bosanskim izbjeglicama u dalmatinskom egzilu. Ili, pak, popularnog nacionalnog pisca koji je pisao ode i Tuđmanu i njegovu hercegbosanskom projektu, ili svih koji su zdušno podržavali preimenovanje Dalmacije u Južnu Hrvatsku ne bi li se i na semiotičkoj razini olakšalo spajanje Herceg-Bosne i hrvatskog juga… Danas im se, kao i samom Tuđmanu ili Šušku, dive zagovaratelji povratka hadezeovskim korijenima. Kao da oni nisu temeljito ukaljani i hercegbosanskim zločinima.

Uzgred budi rečeno, istog dana kad se u Haagu čulo o udruženom zločinačkom pothvatu, predvođenom bivšim predsjednikom Franjom Tuđmanom, tekle su završne pripreme za svečano otkrivanje još jednog njegova spomenika. Ovaj put u Osijeku. Mnogo je simbolike u tome da ga postavljaju članovi stranke čiji je predsjednik osuđeni ratni zločinac na izdržavanju kazne u “hercegbosanskom” Mostaru. Šta ti je kontinuitet.

(Slobodna Dalmacija – Split)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *