„Majke Srebrenice su profitersko udruženje, ubijeni Srebreninčani se iskorišćavaju, a u Potočarima se sahranjuju i oni koji nisu poginuli 1995. godine“

„Majke Srebrenice su profitersko udruženje, ubijeni Srebreninčani se iskorišćavaju, a u Potočarima se sahranjuju i oni koji nisu poginuli 1995. godine“

11 jula 2013

Potocari SrebrenicaPripadnice organizacije „Majke Srebrenice“, osim velikih kuća koje su sagradile uzimajući novac na lažima o ubijenim Srebreničanima, imaju i privatne avione koji ih voze širom svijeta da lažno svjedoče i šire priču o navodnom genocidu u Srebrenici, tvrdi Haša Omerović iz Tuzle.

Omerovićeva je agenciji Srna izjavila da ta grupa žena lažno predstavlja porodice poginulih u Srebrenici, naglasivši da su to profiterska udruženja koje je osnovao Alija Izetbegović i poglavar Islamske zajednice, Mustafa Cerić.

„Ta grupa žena nikada se ne mijenja. Plaćene su da izađu na godišnjicu u Potočarima, da lažno svjedoče u Hagu i da se pojave pred medijima čim im kažu njihovi naredbodavci iz Sarajeva.“ – kaže Haša Omerović.

Omerović je istakla da je Izetbegović zloupotrebio Srebreničane da bi utvrdio svoju vlast i pobjedu 1990-ih godina na izborima, a da su Potočari napravljeni u saradnji sa bivšim predsjednikom SAD, Bilom Klintonom „da se imaju gdje okupljati i nastaviti manipulisati sa Bošnjacima zarad svojih političkih ciljeva i stranke SDA“.

Prema riječima Omerovićeve, ti ljudi su bili civili koje su ostavili ratni komandant srebreničkih muslimana, Naser Orić i Alija Izetbegović da bi izazvali vazdušne napade NATO-a na srpske položaje.

Tražili su da sahranim muža u Potočarima

„U Potočarima se svakog 11. jula pravi kič, a od profita koji se uzima na žrtvama bogate se pojedinci u organizaciji ‘Majke Srebrenice’. S druge strane moje dijete nema ni stipendiju, a otac je poginuo u ratu u BiH i sahranjen je u Tuzli, a ne u Potočarima kako su tražili od mene iz udruženja.“ – naglašava Omerovićeva.

Prema njenim riječima, sramota je i da samo u Potočarima na spomenicima piše „poginuo na Alahovom putu“, što je slogan mudžahedina. Ona dodaje da „Majke Srebrenice“ i bošnjački političari celom svijetu „prodaju priču o genocidu u Srebrenici“, što „debelo naplaćuju“.

Omerovićeva žali majke koje su izgubile svojih najmilije u Srebrenici, jer su, kako kaže, ostavljene na milost i nemilost da žive po podrumima. Novca za putovanje u Švedsku, Holandiju, Španiju za „Majke Srebrenice“ ima, a za sirotinju nema, zaključila je Omerovićeva.

Ko je Haša Omerović?

Haša Omerović iz Srebrenice u julu 1995. godine izgubila je muža, oca i brata. Zbog oštrih kritika upućenih na račun predstavnika svog naroda, ostala je sasvim marginalizovana u FBiH, u mjeri da tamo nije mogla dobiti čak ni pomoć za sahranu svog muža. Skromna pomoć joj je stigla iz Banjaluke.

Sve je počelo kada nije dozvolila da u Memorijalnom centru u Potočarima budu sahranjeni posmrtni ostaci njenog muža Mehe, koji je kao civil nastradao 12. jula 1995. godine prilikom pokušaja proboja iz Srebrenice prema Tuzli. Nakon što su joj otac i brat sahranjeni u Potočarima, ona je odlučila da muža sahrani na groblju u Tuzli, pošto se uvjerila u razne manipulacije žrtvama i njihovim porodicama od strane onih koji su obećavali da će ih zaštititi, a ne prepustiti sudbini. „Kada su mi javili da su mi našli muža na nekom brdu kod Kamenice, otišla sam u ICMP. Kada sam došla dole, jedan momak mi je rekao ovako: ‘ Hašo, žao mi je što ću Vam reći, ali mi moramo sačekati da Amor Mašović pošalje iz Sarajeva nekog svog ko će odobriti da Vi sahranite muža u Potočarima. Ne možete ga sahraniti u Tuzli, pošto mi imamo obrazac koji se popunjava za sahranu u Potočarima’. Ja kažem da mi je to muž i pitam ga: zar ja nemam pravo da ga sahranim gdje ja hoću ?! Onda je izbila frka, ali oni meni i dalje ne daju da sahranim muža gdje ja hoću. Tražila sam da fotografišem kosti moga muža i kada je došao jedan čovjek da to učini, onda su mi drugi rekli da ni to ne može. Znači, nisu mi dozvolili ni da slikam kosti moga muža, da znam šta stavljam u sanduk. Možete li da zamislite kakvo je to poniženje !? “, ispričala je Omerovićeva u intervjuu Novom Reporteru prije dvije godine.

Ona se izborila da muža sahrani u Tuzli, ali niko u FBiH nije htio da izdvoji novac za spomenik iako se ogroman novac izdvaja za Memorijalni centar u Potočarima. Pomoć joj je tada stigla iz RS.

Tražila je, takođe, i da sa spomenika njenom ocu i bratu u Memorijalnom centru u Potočarima bude uklonjen dio teksta u kojem se govori da su poginuli „na Alahovom putu“, što, inače, stoji zapisano na svakom nadgrobnom spomeniku u ovom centru.

Omerovićava kaže da su “neuke žene iskorištene da se naprave razna srebrenička udruženja koja zastupaju danas političare u Sarajevu, a ne porodice žrtava. “

S druge strane, kaže on, drugi jedva da imaju od čega da žive i školuju i zaposle svoju djecu.

“Ima djece kojima su izginuli očevi 1995. godine, a koja nisu upisana u matične knjige rođenih. Ima djece koja nisu završila ni osnovnu školu, a toliki novac se slivao i dalje sliva u Memorijalni centar u Potočare. Zašto? Samo da bi se sve ono organizovalo 11. jula svake godine. Novac se daje za ‘marš mira’, klanjanje dženaze i tako dalje. Pa, pogledajte ironiju: kosti se nađu u okolini Srebrenice, voze se u Tuzlu, a odatle za Visoko, jer moraju da kamionima prođu kroz Sarajevo pred 11.jul da se vidi kako to navodno oni nas žale i kako tuguju za tim poginulim ljudima. To je čisti cirkus, to je ismijevanje mrtvih ljudi. Nepravda je što se tako čini. Nepravda je i prema tim ubijenim ljudima i prema nama, njihovim porodicama. Ima žena kojima su stradala djeca 1995. godine ili djece kojima su očevi ubijeni , a koji nemaju nikakva primanja. I svi su od njih okrenuli glavu. A svi političari se busaju u prsa kad dođe 11. jul kako oni pomažu porodicama, kako će školovati decu, kako će pomoći majkama i sve tako“, ogorčena je Haša Omerović.

Ova žena bez ikakvog ustezanja priča i o svemu drugom o čemu se u FBiH ćuti kada se o Srebrenici govori, navodeći da u Memorijalnom centru u Potočarima nisu sahranjeni samo Bošnjaci stradali u julu 1995. godine, već i mnogi drugi, ranije umrli ili poginuli u borbama ili u međusobnim okršajima. „Ima još porodica koje javno neće da govore, a tiho su, o svom trošku, sahranile svoje najmilije na drugim mjestima, van Potočara. Takođe, ima ljudi koji su sahranjeni u Potočarima, a nisu stradali 1995. godine, koji su bili neki borci i neki komandanti. Oni su, dakle, sahranjeni u Potočarima i napravljeni su im isti nišani k’o i onim ljudima koji su stradali u julu ‘95. Ima tu i stradalih u međusobnim i svakakvim drugim sukobima. Tu je bio najprljaviji rat, i taj rat su vodili mafijaši, a nisu ga normalni ljudi vodili“.

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *