Malo pognuti glavu

Tweet

Piše: Sanja Modrić

U svim ovim gužvama i naguravanjima oko Slavka Linića, pobune u SDP-u i sukoba dviju frakcija – jedne koja podržava Milanovića i druge kojoj ga je sad već pun kufer – nekako je postrance prošla vijest da je šef SDP-a u diskreciji ručao s Nikicom Gabrićem.

Čim je u utorak smijenio Linića, Milanović je, dakle, otperjao u jedan zagrebački restoran, kamo i inače rado zalazi, na dogovor s predsjednikom Nacionalnog foruma. No, netko je to očito dojavio novinarima, a onda je i Gabrić potvrdio da se sastao s premijerom. Šef nove centrističke stranke, u kojoj se zadovoljno skrasila i Jadranka Kosor, prenio je javnosti svoje izrazito veliko razumijevanje za potez smjene ministra financija. A onda se pohvalio kako je na Milanovića apelirao da pokaže državničku mudrost pozivom »svim zainteresiranim političkim stranama« na veliki konsenzus. Jasno, oko reformi koje čekaju Hrvatsku.

Tako je nepobitno izašlo na vidjelo da je uzdrmani predsjednik Vlade krenuo u potragu za prijateljskom podrškom izvan granica svoje stranke i koalicije, koju je na prvoj postaji stvarno i dobio. Možda je sljedeća stanica Orah Mirele Holy, a onda Lesarovi laburisti, jer svi će se oni, ovako ili onako, sigurno bolje razumjeti sa SDP-om, nego s Tomislavom Karamarkom i Vasom Milijanom Brkićem.

I zato takvo traženje savezništava ne bi bilo ništa neobično da Milanović, samo pet minuta prije srdačnog susreta s Gabrićem, nije odsjekao glavu jednome od svojih glavnih ljudi, potpuno iza leđa SDP-a i svojih političkih partnera.

Kud ćeš veće sreće za jednog predsjednika vlade ako će ga za njegove mudre postupke tapšati po ramenu i dio stranaka opozicije. Ali u Milanovićevom slučaju to domunđavanje s konkurencijom doista zvuči jako bizarno sve dok se ovako slabo i nikako razumije sa značajnim brojem svojih vlastitih ljudi u SDP-u, s dijelom svojih ministrara, sa suradnicima iz preostalog Kukuriku sastava, s dobrim dijelom javnosti, i, napose, sa svojim vlastitim biračima koji su mu dali državu u ruke.

Tražiti odobravanje u oporbi oko važnih poteza i konsenzus oko teških nacionalnih tema lijepa je i civilizirana stvar. Međutim, sve da su baš svi za to kao Nikica Gabrić, glavni i do daljnjega nepremostivi problem ovoga premijera je to što je posvađan sa svojima, što je povjerenje između njega i njegovih na velikoj i možda fatalnoj kušnji.

Odnosno, stvarno je šizofreno ići okolo i povlačiti za rukav političke suparnike kako bi ih uvjerio u ispravnost pojedinih aspekata svoje politike ako nisi kadar prvo stati pred svoju ekipu i od nje pošteno tražiti podršku za to što radiš.

Umjesto da hoda okolo kao da je popio mudrost cijeloga svijeta – a svatko vidi da nije – bilo bi mu pametnije da barem sada, kada je mnogo toga već pokvario, izađe pred svoje suradnike i da s njima počne krpati međusobne odnose kao da sebi ravnima.

Na isti način bio bi i biračima napokon dužan strpljivo objasniti što se dogodilo s Planom 21, što sve odatle nije ostvareno i zbog čega je ispalo tako. Jedino takva vrsta otvorenog razgovora, u kojem se preuzima odgovornost za svoje pogreške i neuspjehe, može se Milanoviću vratiti dobrim.

Samo za to bi, naravno, trebalo malo pognuti glavu. A taj to nije u stanju.

(Novi list – Rijeka)

Tweet