Мање деце, више за нас

Manje dece, više za nas

3 septembra 2015

fajgelj 34Piše: Andrej Fajgelj

Šta će naša deca biti kad porastu? Potrošači ili stvaraoci?

Potrošački individualizam je jedan od retkih svetskih trendova koji se zapatio u našem narodu. Štaviše, toliko se odomaćio da podriva obrasce junaka i domaćina, koji su nekada činili temelj srpskog identiteta.

U čemu je razlika? Kad nema, junak izbori, domaćin stekne. Potrošač dođe i potroši.

Možda nismo primetili, ali posledice zamene identiteta su svuda oko nas. Država nam se neprestano smanjuje. Državni budžet punimo tako što rasprodajemo nasleđe prethodnih pokolenja i zadužujemo se na račun narednih.

I nas ima sve manje. Nije retkost da četvoro baba i deda i dvoje roditelja podižu jedno dete. Šest na jednog!

Potrošački model levka zamenjuje stvaralački model stabla, čak i tamo gde smo mislili da je nezamenjiv: u porodici. Mnogi moji prijatelji će biti poslednji izdanci svoje loze. Zar to nije tužno? Da baš mi prekinemo nit koja se proteže od Adama i Eve (biblijskih ili genetskih, svejedno)?

DOVOLJNO JE NEMATI DECU
Sa potrošačke tačke gledišta, nije. U porodičnom stablu koje se izvrnulo u oblik levka, sve što su prethodne generacije stekle sliva se u jedan džep.

Vrednost takvog nasleđa lako može da prevaziđe prosečna primanja tokom čitavog radnog veka. Naslednik dakle ne mora ni da radi da bi u ova crna vremena sebi obezbedio udoban život. Dovoljno je da nema decu.

Uobičajeno objašnjenje za kobno niski fertilitet je „nemamo dovoljno“, ustvari uglavnom imamo više od svojih predaka i više od ostalih roditelja na svetu. Poštenije bi bilo reći da „ovo što imamo nećemo da delimo“.

Užasni nadimak „bela kuga“, koji smo nadenuli hroničnom nedostatku dece, dokaz je da stare porodične vrednosti još uvek imaju veliku snagu, barem u mislima i rečima. Ipak, kad pređemo na dela, potrošačke vrednosti odnose prevagu, a bela kuga više nije problem već rešenje. Bela kuga je ekonomski model: manje dece, više za nas.

Naša deca možda ne primećuju da su se proredila, ni da su postala nepoželjna, ni da se zadužujemo na njihov račun, ni da rasprodajemo resurse koji pripadaju njima koliko i nama. Ipak nas čitaju kao otvorenu knjigu, i uče. Naš pogled na svet im je prva i najveća škola.

U toj školi, mnogi će naučiti da budu narcisi. Prezaštićena i razmažena deca izrastaju u bahate i nesposobne ljude, što je po jednima katastrofalan, po drugima idealan spoj.

KAKO SE STVARAJU LIBERALI
Takvav čovek će teško postati dobar domaćin ili vitez, ali biće idealan potrošač i liberal. Njemu ćeš lako prodati nešto što mu ne treba. On će uvek glasati da neko drugi rešava njegove probleme. Ako je umetnik, biraće „provokaciju“ i „dekonstrukciju“ umesto da se potrudi na stvaranju remek-dela. Ako je novinar, biraće prepisivanje i senzacionalizam umesto istraživačkog novinarstva. Ako je političar, biće sklon rasprodaji svega, od teritorija, preko ideja, do kumova.

Suština neoliberalizma, kako socijalnog tako ekonomskog, je seča društvenog stabla kako bi se ubacilo u levak potrošnje. Liberali tvrde da seku korene i veze da bi nas oslobodili. Koješta! Seku nam korene da bi nas počupali.

Ne smemo dozvoliti da iskorene našu izvornu kulturu. Domaćinski i junački duh će nam opet zatrebati. Sve je više onih koji nemaju, sve je manje nasledstva za trošenje. Neko će opet morati da stvara.

Domaćini i junaci postoje i danas. To su mame i tate sa decom. Oni koji ne čekaju da kapne kroz levak, već rađaju i stvaraju.

U njihovoj školi se ne uči kako se nasleđe troši, već kako se umnožava i predaje svojoj deci. Uči se da obaveze i veze sa drugim ljudima nisu babaroga, da je porodični život srećan, koliko ljudski život to može da bude.

Nažalost, ta škola ostaje zatvorena u njihova četiri zida. Nećete je naći u javnosti. Kamere rijalitija tu kuću ne snimaju.

U vreme kad se loši izbori nude na svakom koraku, imamo odgovornost da pozitivne vrednosti pustimo na slobodu.

(Večernje novosti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *