Marifetluci pri rekonstrukciji Pajtićeve gubernije

Marifetluci pri rekonstrukciji Pajtićeve gubernije

14 novembra 2014

branko-radun-fotoPiše: Branko Radun

Poslanici Skupštine Vojvodine većinom glasova su u prilično dramatičnoj sednici (za vojvođanske prilike) usvojili predloge DS za rekonstrukciju pokrajinske administracije. Pajtić je uspeo da preživi gubitak podrške od mađarske stranke koju vodi Pastor tako što je namakao dovoljnu većinu preko prebega iz stranke Borisa Tadića, Radikala i Karićevog PSS-a. Za izbor novih članova pokrajinskog izvršog veća su glasali poslanici Pajtićevog DS, Čankove Lige i gore pomenuti preletači. Opoziciju ovoj i ovakvoj većini u pokrajinskoj skupštini čine SNS, SPS, DSS i Treća Srbija. Iako su poslanici radikala na početku sednice obavestili predsednika pokrajinske skupštine Ištvana Pastora da neće učestvovati u radu današnje sednice, jedan poslanik SRS je ostao u sali i dao podršku rekonstrukciji Pokrajinske vlade.

Rasprava o predlogu DS za rekonstrukciju vlade je u skupštini pokrajine protekla u oštrim kritikama opozicije na račun Pajtićeve vlasti a naročito je podvlačena činjenica da je većina za izglasavanje predloga obezbeđena prelaskom poslanice Vere Ugričić Ilić iz Pokreta snaga Srbije u DS. Očigledno je da je Čankova Liga svoju podršku dobro naplatila, a neki bi rekli da je Pajtić bio ucenjen njihovom podrškom pa je bio primoran da bude „široke ruke“.

Ono što je donelo ovo glasanje je niz promena i preokreta u pokrijinskoj skupštini koji su posledica očiglednih političkih marifetluka od kojih je najblaža „kupovina ili iznajmljivanje“ poslanika. Očigledno da u tome mnogi učestvuju no Pajtićev DS je u tome prednjačio.

Prva činjenica nove vladajuće većine je ulazak Čanka a izlazak Pastora iz Pajtićeve „ekipe“. Čanak je do pre nekoliko meseci zagovarao smenu Pajtića pa se često u medijima oglašavao sa pohvalama na račun Vučića. No zašto je prelomio i vratio se u „topli zagrljaj“ Bojana Pajtića nije najjasnije. Verovatno je osim materijalnih motiva tu doprineo i mig iz EU koji žele da sačuvaju pozicije DS-a kao jezgra budućeg opozicionog fronta protiv Vučića.

Sa druge strane SVM koji predvodi Ištvan Pastor nije učestvovao u skupštinskom glasanju pa je tako Pajtić izgubio podršku svog do juče najlojalnijeg saveznika. Postavlja se pitanje da je razlaz trajan i dubok ili je taktičke prirode – to jest posledica nastojanja SVM da sede na dve stolice. Iz izjava Ištvana Pastora se može zaključiti da sve to nije nimalo bezazleno jer je sazrela svest kod mnogih da je Pajtićevo vreme prošlost. On je naime rekao da je rekonstrukcija Pajtićeve administracije poput šminkanja mrtvaca. Isto tako se požalio da nikada u Vojvodini nije bila vlast koja je toliko koristila ucenjivačku moć. Osim toga sa pravom je primetio da se ovim ništa bitno ne rešava osim što Bojan Pajtić skupo kupuje svoje vreme koje mu je preostalo.

Predsednik SVM-a koji je i predsednik Skupštine Vojvodine je čestitao Bojanu Pajtiću jer je očigledno bio uspešnniji od drugih u „hvatanju poslanika“. Neki preletači su uhvaćeni bukvalno u letu. Da li će ovaj stav SVM imati posledice na odnose Pastora i Pajtića? Sigurno hoće. Samo je pitanje procene DS da li mu se isplati da istera SVM sa pozicija u skupštini i administraciji. Ili će ih pokušati pacifikovati vezivanjem za sebe interesima vlasti ali i opomenama da bi mogle isplivati i neke afere u kojima su mađarski političari locirani sa „rukama u pekmezu“. Pored toga njemu je potrebna podrška mađarske manjinske partije jer je on dosta orijentisan prema Mađarskoj i EU od kojih prilično zavisi.

Ono što je isto tako postalo činjenica političkog života je raspad Tadićevog SDS (bivši NDS) koji napuštaju pokrajinski poslanici ali i stranačka „infrastruktura“. Tome su doprinela dva faktora – katastrofalno loše vođstvo stranke borisa Tadića koga očigledno ni ne zanima patrija već lična sinekura (nekad ministarstvo spoljnih poslova, a sada OEBS). Jednim potezom je delovao da je za rušenje Pajtića dok je drugim išao njemu na vodu. Takvo „cik cak“ političko manevrisanje mogu sebi da priušte samo jaki igrači koji kontrolišu svoju vojsku. A Tadić nije ni jedno od toga. On je od poraza na predsedničkim izborima 2012. a naročito posle smene sa mesta predsednika DS od strane dvojca Đilas – Pajtić vukao potpuno konfuzne i protivrečne poteze. Desetak puta je sam sebe demantovao, sa politikom „dobar dan čaršijo na sve četri strane“ pa je na kraju doveo sebe do toga da izgubi i stranku koju je počeo da gradi.

Drugi faktor raspada Tadićevog SDS je to što je rasulo u toj stranci u nastajanju iskoristio Pajtić da vrati, barem privremeno, u svoje jato „odbegle ptice“. Pajtić se grčevito bori za opstanak na vlasti jer on ne zna šta ga čeka posle odlaska sa čelne pozicije u pokrajini. Stoga je najmanje na šta je spreman je da „hvata preletače u letu“. Njemu bi prevremeni pokrajinski izbori bili ravni političkom samoubistvu jer može računati tek nešto više od cenzusa.

Sve to je stvorilo vanredno stanje u DS i u pokrajinskoj administraciji. Ona se ničim drugim ne bavi osim stranačkim igrama i golim održavanjem na vlasti. To skoro potpuno blokira rad administracije koja je u iščekivanju onog šta če doći i istovremeno otežava komunikaciju i saradnju pokrajinske i republičke vlade ali i gradova i opština u kojima DS nije na vlasti. Svi se samo bave jednim pitanjem – dal će i koliko će Pajtić preživeti politički ove situaciju. To nikako nije dobro ni za političku scenu ali ni za pokrajinu koja je skoro pa nefunkcionalna. Drugi, dugoročno ozbiljniji rizik je da bi Pajtić zarad opstanka na vlasti bio spreman da ide dalje u zahtevima za federalizacijom Srbije, što je projekat nekih krugova u EU, da bi zaštitio svoju kontrolu nad „vojvođanskom gubernijom“. Iako je sada izgubio podršku mađarskih političara za to bi ha sigurno podržali. Polarizacija između republičke vlasti koju predvodi dominantni SNS i pokrajinske koju grčevito drži DS stvara već duže vreme opasan raskol na liniji Beograd – Novi Sad. Iako je ponašanje Pajtića destruktivno i izuzetno rizično po stabilnost države odgovornost za sve što se desi će ipak snositi SNS jer ih javnost doživljava kao one koji vode zemlju. Ako u Vojvodini stvari krenu loše malo će vrediti alibi – mi tada nismo imali većinu u pokrajinskoj skupštini. Tada će biti prekasno za analize i ocene ko je kriv.

(Pečat)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *