Марко Краљевић – последњи витез српског царства

Marko Kraljević – poslednji vitez srpskog carstva

19 juna 2015

kul-poslednji-vitez-(1)_620x0Naša istorija je još uvek nedovoljno istražena, a ličnost Marka Kraljevića je možda najbolji primer za to. On je često bio žrtva stereotipa koji su se uglavnom svodili na neumereno preterivanje sa jedne ili omalovažavanje sa druge strane. A istina je da je on bio vitez koji je u svoje vreme uživao veoma veliko poštovanje svojih savremenika – kaže, za “Novosti”, arheolog Marko Aleksić, autor knjige “Marko Kraljević – čovek koji je postao legenda”, u izdanju “Lagune”.

Nema slavnijeg junaka od Kraljevića Marka, nacionalnog heroja Srba, ali i svih Južnih Slovena od Alpa do Crnog mora, epskog velikana opevanog u pesmama i legendama. Gotovo neverovatno zvuči podatak da je Aleksićeva knjiga prva sveobuhvatna istorijska biografija jednog od najpoznatijih Srba svih vremena.

Epski lik Marka Kraljevića je izuzetan, ali je, kaže Aleksić, manje poznato da je on, za razliku od većine drugih nacionalnih junaka, bio istorijska ličnost o kojoj je sačuvan iznenađujuće veliki broj podataka. Ovim delom zasnovanom isključivo na istorijskim izvorima i naučnoj literaturi, Aleksić, između ostalog, ispravlja dva najveća negativna stereotipa o ličnosti Marka Kraljevića i menja dosadašnju sliku o našem nacionalnom junaku.

– Kada se pomene Marko Kraljević, najčešće se odmah doda da je on bio turski vazal i, nasuprot svojoj epskoj veličini, marginalna istorijska ličnost. Međutim, istina je puno drugačija. Prvi pouzdani podatak o njemu potiče iz 1361. godine kada je bio na čelu poslanstva srpskog carstva na pregovorima u Dubrovniku. Od tada pa sve do svoje smrti 1395. godine, on je sve vreme bio u vrhu vlasti i među onim ljudima koji su vodili srpski narod u dramatičnim istorijskim oklonostima – kaže Aleksić.

Takođe, u knjizi su prvi put kod nas izneta nova saznanja koja pokazuju da Marko Kraljević nije postao turski vazal posle Maričke bitke i da je najveći deo svoje samostalne vladavine zapravo proveo u borbi da im se odupre:

– Postao je vazal tek kada su svi njegovi hrišćanski susedi ili nestali sa istorijske scene ili su to i sami već bili, u trenutku kada je to bio jedini preostali potez kojim je mogao da zaštiti svoj narod. U ta teška vremena mnogi su napuštali svoju državu i odlazili u izbeglištvo, uključujući i njegovu rođenu braću, ali on je ostao do kraja uz svoj narod i bio je poslednji srpski vladar koji se održao u južnim krajevima nekadašnjeg srpskog carstva.

Marko Kraljević je bio vojnik, vitez, plemić, ali i čovek koji je bio veoma vezan za svoju porodicu i državu. Odrastao je, podseća Aleksić, u porodici koja je bila izrazito vojnička i koja je svoj uspon dugovala pre svega svojim ratničkim veštinama. Njegov otac Vukašin je bio izuzetno ambiciozan, što je ostavilo traga i na Marku. U srednjem veku ljudi su osećali mnogo veću bliskost i odanost prema svojim bližnjima, i češće su prihvatali zajedničke interese porodice. Tako je i Marko prvi deo svog života, mladost i svoja dva prva braka proveo u senci svog ambicioznog oca Vukašina Mrnjavčevića.

– Njegovo ponašanje iz vremena kada je postao samostalani vladar pokazuje da se zapravo veoma razlikovao od svog oca. Vukašin je koristio svaku priliku da osvoji novi komad vlasti sve dok konačno nije izrastao u najmoćniju ličnost u carstvu. Uprkos tome što se od samog početka svoje samostalne vladavine suočio sa osvetom ostale srpske vlastele kao i drugim teškoćama, Marko se sve vreme trudio da održi dobre odnose sa ostalim hrišćanima. Nije bio osvetoljubiv, već je pružao pomoć i pokazivao razumevanje. Tako je, na primer, svega godinu dana nakon što ga je napustila njegova žena Jelena i pobegla najpre u Crnu Goru, a zatim kod svog brata Tome u grad Janjinu, ipak dozvolio Tomi da njegove posede koje je imao u Markovoj državi priloži manastiru u ime svoje tek preminule ćerke. To je sličan motiv poput poznatog kod Banović Strahinje, gde Marko pokazuje svoju vitešku stranu i uprkos ženinom neverstvu, razume roditeljsku tugu njenog brata, iako joj je ovaj u tome pomagao – kaže Aleksić.

Ovakvi i slični postupci, po njegovim rečima, s vremenom su mu obezbedili veliko poštovanje savremenika koji su pamtili i prepričavali njegove reči i postupke:

– Zahvaljujući tome, poznate su nam i poslednje Markove reči koje je izgovorio pred svoju pogibiju. Dakle Markov ugled i slava su nastali još za njegovog života što pokazuje da su bili zasnovani na realnim činjenicama vezanim za njegovu ličnost i život.

Aleksićeva uža specijanost je srednjovekovna vojska i iskoristio je priliku da u ovoj knjizi iznese najnovija saznanja o ovoj temi.

– Danas smo konačno u prilici da rekonstruišemo kompletan oklop jednog srpskog srednjovekovnog viteza, ali i elitne jedinice teških okllopnika, njihov sastav, naoružanje, pa i oficire koji su im komandovali. Srednjovekovna Srbija nije imala samo vrhunska dostignuća na polju kulture i umetnosti, već i neke od vodećih vitezova ove epohe. Knjiga donosi podatke o prvom vatrenom oružju kod nas, topovima koji su bili korišćeni u Kosovskoj bici, zatim rekonstrukciju šlema tipa basinet kneza Lazara, pa početak upotrebe velikih viteških mačeva u srednjovekovnoj Srbiji od kojih su neki, na osnovu najnovijih otkrića, stizali sve do severne Afrike – kaže autor.

VELIKI MAČ

ZNAČAJNO otkriće koje je Aleksić objavio pre nekoliko godina na engleskom jeziku je i postojanje vrste velikog viteškog mača koji je bio poznat kao srpski mač:

– Ovo oružje je počelo da se proizvodi kod nas u drugoj polovini 14. veka, dakle upravo u vreme Marka Kraljevića i kasnije se proširilo u Ugarsku i Veneciju. Ove i druge teme u knjizi su potkrepljene mnogim ilustracijama kao što je portret Marka Kraljevića kada je imao oko 35 godina koji je sasvim realan, zatim portrete članova njegove porodice i drugih ličnosti koje se pominju, kao i arheološke nalaze oružja, bogatog nakita koji je pripadao najverovatnije Markovoj majci ili eventualno jednoj od njegovih žena, građevina, arheoloških lokaliteta, porodičnih grbova…

(Večernje novosti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *