Масони су међу нама

Masoni su među nama

25 juna 2015

Zlatko Gall 343Piše: Zaltko Gall

Boljševizam je masoneriji posebno drag, jer ubrzano urušava kršćanske strukture društva, pa ako smo kadri sagledati koliko smo uništeni, onda smo kadri i procijeniti gdje se sve u našim strukturama nalaze masoni, temelj našeg propadanja. U Večernjaku kao mason najvišeg 33. stupnja istaknut je Marijan Hanžeković, najbogatiji odvjetnik, a to objašnjava i stanje duha i sudstva u Hrvatskoj.

Inače, 33. stupanj masonstva u svim značajnijim knjigama o masoneriji obrazložen je kao “duhovna inicijacija u kojoj osoba direktno komunicira sa sotonom. I povratka nema!”

Tako je za portal Dnevno.hr pred koju godinu zborio Emil Ćić. „Umjetnik je s tri fakulteta i objavljenih 10 vlastitih knjiga, ambiciozan glazbenik i znanstvenik“ kako ga predstavlja portal, ostao mi je u sjećanju po žestokim napadima na moju malenkost iz devedesetih kada me – kao i jedan negdašnji kolega, redakcijski staljinist – prozivao zbog propagiranja nacionalno otuđujuće globalne („narkorokerske“) pop kulture.

No, to je neka druga – mada blisko povezana priča – pa nastavimo s ovom o masonima.
Pojma nemam znaju li se Ćić i Mladen Lojkić, autor netom predstavljene knjige „Doktrina i moć masonerije“.
Ipak, dao bih se kladiti da su obojica promotora koji su prigodno besjedili u pinakoteci Gospe od Zdravlja (a gdje bi drugdje!), dobro upoznati s medijskim istupima spomenutog „intelektualca iz dijaspore“ kojemu je, vele, „politika strast“. Uostalom, s Ćićom se na dlaku slažu.

Kazna božja

Recimo, u procjeni da je masonima glavni protivnik Crkva, da žele ukinuti nacionalne države i obitelj, da zagovaraju stvaranje novog čovjeka oslobođenog tradicionalnih vrijednosti te da – najkraće rečeno – mrze sve što je katoličko i hrvatsko. Ili, kako to veli Ćić „žele poništiti vjeru u jednog Boga“ i to „idejama liberalizma i boljševizma(…) i sada čekaju na zadnji udarac promocijom homoseksualizma i rasulom društva“.

Obojica promotora na ove riječi mogu samo zapljeskati. Jer jedan od njih je odavno već napisao da je AIDS nešto kao kazna Božja za pervertite, a ne terminalna bolest od koje, pored ostalih nesretnika, umire stotine tisuća afričke djece. Koliko mi je poznato, dobio je za to tek blagi ukor Hrvatskog novinarskog društva, no – vidi vraga, ni od koga drugoga nisu stigle packe.

A dušebrižnici su ga recimo mogli podučiti da više od tisuću katoličkih bolnica i pet tisuća klinika na afričkome kontinentu skrbi o seropozitivnim… Ili da je u Africi više od 800 katoličkih sirotišta u kojima su smještena djeca oboljela od AIDS-a.

Da ne bi ispalo da se opaska o „kazni božjoj“ omakla, koju godinu kasnije je pak na složenu temu roditeljstva kod istospolnih partnera otišao i korak dalje, zaključivši da „roditeljstvo“ može biti – „samo biološko“.

Doduše nije djecu začetu potpomognutom oplodnjom nazvao „stvarima“ kao neki drugi bogobojažljivi moralisti, no spomenutom je tvrdnjom, više negoli da ih je nazvao ljudskim gnjidama, grubo uvrijedio sve one koji su roditeljima postali usvajanjem, potpomognutom oplodnjom ili nekom drugom metodom koja eto, ne podrazumijeva „biološko roditeljstvo“. A, zna li se – uzgred rečeno – da se svaki šesti par u Hrvatskoj bori s problemom neplodnosti, ne bih rekao da ih je baš malo.

Pare za bubamare

I onaj Drugi promotor je na temu homoseksualaca (ali i ostalih izroda koji rastaču hrvatsko nacionalno biće, Crkvu i tradiciju), odavno jasno kazao što misli.

Ovaj „publicist i kolumnist“ je, podsjećam, s istomišljenicima iz kafića „Bubamara“ splitski Pride doveo u vezu s ubojstvom Antonije Bilić, a pedere i lezbe proglasio (barem dijelom) odgovornima za njezinu tragičnu sudbinu. Jer, čovjek ima pravo na svoj stav. Baš kao i nekoć o kulturnom imperijalizmu i ideološkim skretanjima u kulturi iz vremena dok mu je njihova denuncijacija bila u neslužbenom opisu radnog mjesta.

Plati, pa im se rugaj

Zacijelo je i tada zbog svih tih silnih antijugoslavenskih i antikomunističkih svinjarija koje su mu izjedali živce trpio tešku duševnu bol. No od koga da se naplati? Od Stipe Šuvara, kad ga je prozvao zbog blagonaklonosti prema „Golubnjači“ Jovana Radulovića koju su čak i hrvatski komunisti držali „velikosrpskom“? Od intedanata hrvatskih kazališta koji su tvrdoglavo postavljali „nacionaliostičkog“ „Zrinskoga“? Od kinodistributera koji su pogubno djelovali na Titovu mladež servirajući im „Ramba“ i „Lovca na jelene“? Od Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca čiji su stripovi s Blekom Stenom, Komadantom Markom ili Zagorom i Čikom, odvlačili pionire od logorovanja i dugopoljskih večeri revolucionarne poezije?

Demokratski poredak je možda „tek iluzija“, kako je to kazao onaj Prvi promotor no, kvragu, u demokraciji se ipak možeš i ogrebati za neke novce. Naravno, ako ti sud prizna duševnu bol. Promotori to znaju. I sad će onom Drugom na račun sjesti lova. Znate već – zbog uvrede koju mu je nanio Boris Dežulović.

Kome je račun danas ispostavljen? Naravno, novinama od kojih je dobio mirovinu. Od tiskovine u kojoj mu redovno izlaze osvrti na knjige i fotografije s promocija. Od kompanije koja je – vidi vraga – ako je vjerovati „Večernjaku“ i Ćiću – masonska. Što će reći, protivnik Crkve te „nacionalne države i obitelji“. Je li to možda čudno?

Po jednome od promotora – nimalo. Jer, tvrdi, većina hrvatskih medija je pod masonskim utjecajem. Koji nisu – zna se. Zacijelo oni u kojima „nereformirani staljinist“ čim se oporavi od duševne boli i danas piše. Baš kao ni oni portali i televizijski kanali kojima u bujicama teku (neću kazati govna jer to bi bilo utuživo) mržnja, uvrede, blaćenja, ustašluci… A od njih se ionako, dobro je znano, nitko ne može naplatiti. Iako na kraju ceh svi mi plaćamo.

(Slobodna Dalmacija)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. Bojan M. Đukić says:

    Dečje novine iz G.Milanovca nikada nisu objavljivali stripove o Zagoru, Bleku Steni ili Komandantu Marku. Sve te stripove objavljivao je novosadski DNEVNIK dok je postojala SFRJ.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *