МЕДИЈИ ЈАВЉАЈУ: Сценарио за Косово је већ спреман!

MEDIJI JAVLJAJU: Scenario za Kosovo je već spreman!

12 juna 2019

Na sastanku lidera regiona sa Angelom Merkel i Emanuelom Makronom u Parizu 1. jula mogao bi da bude formulisan okvir za rešenje kosovskog problema, piše „Blic“.

Prema pisanju tog lista, konačan predlog trebalo da bude usaglašen do kraja godine.



Ukoliko bi do takvog scenarija došlo, navodi „Blic“, referendum o Kosovu mogao bi da bude održan zajedno sa redovnim parlamentarnim izborima na proleće naredne godine.

Ovo je za „Blic“ potvrdilo više izvora iz diplomatskih krugova, uz opasku da je takav scenario moguć samo do sastanka u Parizu uopšte dođe.

Naime, kako se poslednjih nedelja spekuliše, Makron i Merkelova u sukobu su oko načina na koji će se birati novi predsednik Evropske komisije, ali i oko toga ko će biti kandidati za evropske institucije i, uprkos tome što u javnosti žele da ostave utisak da je sve u redu, jasno je da je došlo do zahlađenja među dve najmoćnije evropske figure.

Sagovornik „Blica“ iz diplomatskih izvora tvrdi da ako do sastanka 1. jula dođe mogli bismo da očekujemo da tada bude formulisan neki okvir ili platforma koji treba da posluže kao polazište za konačno rešenje problema.

„Sve zainteresovane strane bi dobile okriv koji bi bio potom usaglašavan, dve stranama bi bilo ostavljeno vreme od nekoliko meseci da ispregovaraju ono što se om dokumentu nalazi, da promene delove, ubace nove detalje i usaglase konačan predlog rešenja kosovskog problema i s tim izađu pred svoje građane“, kaže sagovornik „Blica“.

Napominje se međutim da osim sukoba na relaciji Merkel – Makron, sve su zategnutiji i odnosi kosovskih zvaničnika Haradinaja i Tačija, što je još jedan dodatak tezi da do sastanka 1. jula teško da će doći.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da još ne zna hoće li biti sastanka u Parizu, ali ak ga bude ponovio je da će stav Beograda biti jasan, nepromenjen i civilizacijski razuman – da Priština ukine takse kako bi se ušlo u dijalog i da se pokuša da se postigne kompromis.

KOMENTARI



4 komentara

  1. Miraš says:

    Važno je osloboditi Idlibsku zonu od terorista i time rat u Siriji privesti kraju, ali od toga su važnije geopolitičke igre u vezi sa Turskom. Turska želi da kupi ruski S-400, a Rusija ne samo da će tako ostvariti neku zaradu nego protivnički i neprijateljski NATO tabor time u Turskoj više neće imati pouzdanu članicu, izgubiće nATO Tursku. Eto najverovatnije zato operacije snaga SAA uz rusku podršku u Idlibu kasne, odvijaju se sporije. Čuli smo kako se Amerikanci ( npr. Skaparoti) nerviraju što Rusi brže ne završavaju operacije u Idlibu. Znajući apetite Turske prema severnim delovima Sirije, dakle i prema Idlibu, verovatno su se nadali da zbog oslobadjanja Idliba odnosi izmedju Rusije i Turske opet će ući u lošiju fazu, na čemu bi Amerika zaradila zadržavajući Tursku u svojoj orbiti. Poluostrvo Mala Azija čiji najveći deo zauzima Turska strateški je veoma značajno i za Rusiju i za SAD (NATO)! A u isto vreme SAD i EU nastoje da sigurno zaokruže Balkansko poluostrvo. Zato se žure sa ovim scenarijem tj. sa izvlačenjem priznanja Kosova od strane Srbije i još važnije je da odmah zatim i Srbiju uvuku u NATO. Ispada da Rusija će najverovatnije ostvariti svoj uticaj na velikom poluostrvu Mala Azija, a neće stići da praktično ostvari svoju dominaciju na velikom poluostrvu Balkan na kom od desetak zemalja preostala joj je još jedino Srbija. Zato su pod hitno usisali Makedoniju i zato su ovde u Srbiji organizovali medijski, psihološki, diplomatski, propagandni, botovski, itd. rat protiv ruskog uticaja. Koliko su novaca dosad potrošili na ratno razbijanje i ujedno osvajanje bivše Jugoslavije, zatim na izdržavanje raznih misija posredstvom UN, na razne NVO, itd. Pa treba li i ovde da im se dogodi peh da se sve to izjalovi?

    • Slobodanka says:

      Tako je bilo i početkom 20 veka. Velikim evropskim silama, izuzev Rusije, tada je bila važnija sudbina "bolesnika na Bosforu" (Otomanska imperija) nego konačno oslobodjenje malih pa još pravoslavnih država na Balkanu. Ali tada nastala savremena Turska koju su skoro čitav jedan vek uspešno kontrolisale zapadne sile, sada im izmiče kontroli. Izlazak Turske iz NATO-a usporio bi njihove planove za osvajanje cele Azije. Južnom krilu NATO-a već i ovako povremeno preti nestabilnost zbog kulminacije kriza u lošim odnosima Grčka-Turska. Dosad su zapadne države uspešno sanirale te krize. Izlaskom Turske iz NATO-a Erdogan će stvoriti prostor za osvajanje tih 16 ostrva, možda ne odmah ali kadtad Turska će biti bliže da to ostvari. Zašto da Turska daje svoju snagu NATO-u, ako je taj isti NATO sputava da vlada ostrvima bar u najbližem prostoru oko 4 milje od svoje obale? ... Turska želi za sebe nekih 16 ostrva u Egejskom moru, ali ona pripadaju Grčkoj i pritom treba imati u vidu teritorijalne gubitke Grčke na kopnu na drugoj istočnijoj obali koja je već čitav jedan vek u posedu Turske. Lozanski ugovor iz 1923 godine usledio je nakon krvavog grčko-turskog rata. Pre tog rata Grčka je imala državu na dva kontinenta ali tokom rata izgubila je kopnene teritorije na drugoj obali i na kraju sačuvala je samo ostrva u Egejskom moru. ... Kada je NATO omogućio Hrvatskoj pobedu, i još proterivanje Srba i etnički čiste teritorije, zatim Kosovu državu isto uz proterivanje Srba onda je otvorio Pandorinu kutiju. Tada je dodatno podstakao stare teritorijalne apetite svojih članica kao što su Turska, Italija, Madjarska, Bugarska (prema Makedoniji), itd. ... Sem pomenutih, u Evropi mira ima još država sa problemom apetita prema starim spornim teritorijama, a još su i separatizam dodatno podstakli. Kad su priznavale Kosovo pojedine NATO članice moguće je da su unapred računale na teritorijalne dobitke koje će one ostvariti, i koje će ostvariti za na sličan način, a koje im pripadaju kao nagrada za vernost i poslušnost NATO-u. Jednom rečju BANDA.

  2. Zoran says:

    Ni zastavu nisu umeli da stave jedinstvenu, nego kao da je nakalemljena slika Kosova na EU zastavu. Kad neko slepac, ne pomaze ni Olbrajt ni Klinton.

  3. Kulak says:

    Neće se ništa bitno desiti u Parizu,kao što nije ni u Berlinu.Za Kosovo i Metohiju jedino izgledan je status quo.I to bi tako moglo potrajati još dugo.Treba imati u vidu da se šiptari masovno iseljavaju sa Kosova i Metohije.Zbog zatrovane životne sredine što je posledica NATO bombardovanja ali i velike nezaposlenosti.Uz to,šiptari nemaju ni tehničke inteligencije,pa ne mogu pokrenuti ni bitniju proizvodnju koja bi na Kosovu i Metohiji zadržala i zaposlila mlađe stanovništvo.Mi Srbi moramo koristiti šiptarske slabosti,kupovati vreme i čekati naš pravi trenutak.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *