Medijski bojni otrovi

Medijski bojni otrovi

20 maja 2013

slika-25-12-23-17-49_darkoPiše: Dr Darko Tanasković

Odavno se zna da je, kad izbije rat, prva žrtva istina. Tokom ratovanja na prostoru bivše Jugoslavije, kao i praćenjem medijskog pokrivanja zbivanja na ratištima širom sveta, uverili smo se da je reč o tačnoj konstataciji. Štaviše, počeli smo se pitati da li je uopšte moguće steći iole verodostojnu predstavu o tome šta se zapravo događa na područjima zahvaćenim ratom i kako se u njemu ponašaju zaraćene strane.

U eri prave eksplozije komunikacijskih i informativnih mogućnosti, koje su svet definitivno pretvorile u „globalno selo“, postalo je praktično nemoguće na ličnom nivou postići zadovoljavajuću i pouzdanu obaveštenost o pojavama vezanim za neprestano i intenzivno mirnodopsko ratovanje po raznim žarištima na planeti. Nije li takvo stanje poražavajuće za čovečanstvo i zabrinjavajuće za njegovu budućnost? Kad ništa nije isvesno, sve postaje neizvesno, a iz opšte neizvesnosti se zakonito rađa nemir, strah i pristajanje na život u skladu s diktatom gospodara veštačke realnosti.

Dvogodišnji sukob u Siriji doneo je takvu eskalaciju bespoštednog propagandnog rata da se čovek mora zapitati nisu li zdrav razum i elementarna ljudskost konačno poraženi, s nesagledivim posledicama. Posle plasiranja „izveštaja“ obaveštajnih službi zapadnih zemalja, praćenih snimcima žrtava istrgnutim iz šireg vizuelnog konteksta, o tome da Asadove snage u borbi protiv pobunjenika, ali i civilnog stanovništva, upotrebljavaju hemijsko oružje, neočekivano se oglasila Karla del Ponte, optužujući pobunjeničku stranu za korišćenje hemijskih borbenih sredstava. Zatim je usledilo licitiranje razlozima koji su naveli Izrael da žestoko bombarduje vojne ciljeve u predgrađu Damaska. Predsednik Obama je u vezi s ovim činom „objave rata“, kako su ga ocenili sirijski zvaničnici, naglasio da jevrejska država ima pravo na zaštitu svoju bezbednosti, ali je u pogledu prihvatanja izveštaja o Asadovom sarinu bio primetno uzdržaniji, nevoljan da SAD budu odvučene preko „crvene linije“, koju je sam nešto ranije pomalo neoprezno postavio.

Regionalni bliskoistočni činioci kao da se probojavaju mogućnosti da se SAD i Rusija dogovore o potrebi pronalaženja formule za dijalog između Asada i pobunjenika, pa pojačavaju medijski pritisak na Vašington da se opredeli za naoružavanje opozicije i uspostavljanje zone zabranjenog letenja, kao onomad u Libiji. Turski premijer Erdogan, čija je politika prema građanskom ratu u Siriji doživela fijasko i Ankari pruzrokovala mnogo glavobolje, upinje se iz petnih žila da ubedi Obamu kako su sve „crvene linije“ pređene i da je vreme za intervenciju sazrelo. Pominje ne samo hemijske otrove, već i pucanje u usta bebama u kolevkama, što jako liči na alarmantne vesti pred prvi zalivski rat o tome kako su irački vojnici u Kuvajtu, navodno, vadili decu iz inkubatora i ubijali ih.

S druge strane, svet obilaze snimci pobunjenika Halida al Hamada kako jede srce ubijenog sirijskog vojnika, uz priznanje da je drugog isekao testerom! Zaista, ima li nam još uopšte spasa od medijskih bojnih otrova?

(Novosti)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *