МЕРА ЗА ПРОВОКАЦИЈУ

MERA ZA PROVOKACIJU

20 januara 2017

vladimir-djukanovic 54

Piše: Vladimir Đukanović

Zamislite situaciju, koja se inače neretko dešava, kada društvo osudi silovanu devojku jer je, recimo, nosila kratku suknju, a ne osudi silovatelja, već ga pravda jer nije mogao da sputa svoj nagon s obzirom da su kratka suknja i zgodno telo u devojke bili uzroci njegovog životinjskog ponašanja.

Nešto slično vidimo danas, doduše, radi se o političkom silovanju, a vezano je za događaj oko puštanja u saobraćaj železničke linije Beograd-Kosovska Mitrovica. Povika na Marka Đurića i Vladu Republike Srbije od za ruženje države večito zaduženog nevladinog sektora i dežurnih soroševskih medija, slična je narodnoj poslovici – „na vuka povika, a lisice meso jedu. Umesto osude za one koji su pokrenuli specijalnu jedinicu – čitaj: nekadašnje teroriste OVK, sa zadatkom da uhapse, pa čak i da eventualno ubiju pokojeg putnika iz voza – osuda se usmerava na one koji su prugu od administrativnog prelaza do Kosovske Mitrovice u potpunosti obnovili i koji su osposobili čitavu liniju da, umesto do Kraljeva, građani Kosovske Mitrovice mogu da dođu vozom i do Beograda.

Prosto rečeno, krivac je onaj ko je želeo da spaja ljude i koji je nešto izgradio, a ni trunke krivice nema na onome ko je želeo to što je izgrađeno da minira i spreči slobodu kretanja ljudi. Tim pre zato što je, na osnovu dogovora koji je postignut sa albanskom stranom, jedinicama ROSU zabranjeno da dolaze na sever Kosova i Metohije, pa je zaista čudno kako ih niko ne osuđuje za kršenje dogovora.

Dodatno je uši zaparao komentar kako je voz bio provokacija zvaničnog Beograda. Navodno, smeta srpska trobojka i natpis „Kosovo je Srbija“, kao i enterijer, jer je voz ukrašen fotografijama fresaka i ikona iz srpskih manastira širom Kosova i Metohije. Ovaj argument bih još i razumeo da je taj voz išao dalje od Kosovske Mitrovice. Međutim, s obzirom da je voz saobraćao samo do Mitrovice, što znači da je prolazio isključivo kroz srpske sredine, nije jasno koga je onda takav voz mogao da provocira. Srbi u Kosovskoj Mitrovici bi ga dočekali sa velikim oduševljenjem.

Onima kojima smeta napis „Kosovo je Srbija“ bilo bi dobro da nam objasne zašto im to smeta, a ne smeta im kada desetine automobila i autobusa u kojima su kosovski Albanci na retrovizorima ima albanske zastave, pa čak i postere Adema Jašarija. Čudo jedno kako dežurnim kritizerima ove vlasti nije provokacija kada Albanci u Preševu sa terorističkim simbolima proslavljaju Dan zastave, kada na zgrade srpskih institucija podignu albansku zastavu, kada čak bestidno podignu spomenik teroristima u sred centra Preševa.

Nije im bila ni provokacija onaj čuveni dron na utakmici Srbija-Albanija. Provokacija im je voz ukrašen baš onim kulturno-istorijskim znamenjima koje su Albanci hteli da prisvoje kao deo nekakve kosovske kulturne baštine i da na osnovu toga postanu član UNESKO. Zar i to nije bila provokacija?

Vratimo se na priču o silovanoj devojci koja je kriva jer je nosila kratku suknju. To je u ovom slučaju Srbija. Hteli smo da spajamo ljude i da oživimo liniju koja Srbima puno znači. Eto čuda, isprovocirali smo do zuba naoružanu formaciju koja je je nameravala da silom spreči Srbe da dođu u sredinu u kojoj svakako žive Srbe. Srbi u vozu su bili zlikovci, ali naoružani teroristi na Jarinju su za naš nevladin sektor i političare bliske njima izgleda deca cveća. Po njima Srbi izgleda ne smeju da se ponose svojim manastirima, svojim simbolima, svojom zemljom. Tada će uvek biti silovani, baš kao i devojka koja je nosila kratku suknju.

Neka bude sram sve one kojima su napis „Kosovo je Srbija“ i srpska trbojka provokacija.

(STandard.rs)

KOMENTARI



Jedan komentar

  1. ljubomir says:

    Kosovo jeste Srbija i naša zastava jeste trobojka, ali spuštati se na takav nivo,provocirati sa tim simvolima......NIJE

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *