Мешетарење око Сребренице

Mešetarenje oko Srebrenice

5 jula 2015

Bosko Jaksic 45Piše: Boško Jakšić

Kako uvek ima povoda da se istorija aktuelizuje, potvrđuje se da Srebrenica posle 20 godina nije samo tužan odraz odnosa unutar Bosne i Hercegovine i Balkana već i da je upotrebljena kao novi povod za prepucavanje Istoka i Zapada.

Britansko-ruski duel rezolucijama o bosanskoj kasabi koja je postala simbol najtežeg zločina u Evropi posle Drugog svetskog rata cinično je velikim silama pružio priliku da iskazivanjem sopstvene „meke moći” pokažu da imaju nameru da i dalje utiču na događaje u regionu.

London je svoj dokument najavio kao „doprinos pomirenju u regionu”, Moskva za svoj predlog tvrdi da je „uravnoteženiji i usredsređeniji na pomirenje”, ali umesto doprinosa pomirenju, svedoci smo razbuktalih strasti.

Britanci uz podršku saveznika uporno kod Bošnjaka cementiraju kult mučeništva koji onemogućava da se prevaziđu opravdani omrazi prošlosti. Srbi se, s druge strane, uporno ubacuju u formule kolektivne odgovornosti, što izaziva opravdan revolt i onemogućava objektivan pristup sadašnjosti.

Rusi imaju svoje razloge što svaki povod, pa i Srebrenicu, koriste da dodatno ubace nogu u vrata zapadnog Balkana. Potisnuti iz kosovskog dijaloga, uskraćeni za ostvarivanje uticaja posredstvom gasa posle otkazivanja „Južnog toka”, Rusi svoje položaje u regionu grade na tezi o „superiornosti pravoslavne civilizacije”, pokušavajući da zemlje regiona odvrate ne samo od NATO-a već i od Evropske unije.

Za krhke i frustrirane zemlje poput balkanskih oba stava imaju dovoljnu privlačnost, pa dovode do varničenja.

Možda će se diplomatskim i proceduralnim manevrima uoči debate o BiH koja će se 7. jula voditi u Savetu bezbednosti i izbeći direktni sukob, možda će izmenjeni tekst britanske rezolucije obogaćen elementima ruskog predloga biti prihvatljiviji, ali sukobljavanje velikih već je nanelo štete turbulentnom regionu, ostavljajući političarima da upotrebe maksimum mudrosti da se spreči dalje udaljavanje.

Beograd ističe da inicijativa Londona nije u interesu ni Srbije ni regiona jer ne doprinosi pomirenju, već destabilizaciji i stvaranju novih tenzija. Pitao sam se nedavno na ovim stranama koji su britanski motivi. Biće da je to potreba da se pokaže da Balkan uvek može da se drži na kratkom štapu, da se potpali čak i kada se govori o pomirenju.

Isto važi i za drugu stranu. Izostavljajući Srebrenicu i pojam genocid u tekstu svoje rezolucije, Rusija skuplja poene po Srbiji i, još više, po Republici Srpskoj. Prozirna je to igra jer Rusija je priznala i Srebrenicu i genocid. Kao stalni član Saveta bezbednosti, dužna je da poštuje presude organa UN – tribunala u Hagu iz 2004. i Međunarodnog suda pravde iz 2007. Svetska organizacija mora da osudi genocid u Srebrenici.

Pored Srbije, i BiH je tako, dve decenije posle završetka rata, ponovo na meti. Rastrzana nefunkcionalnim sistemom podele vlasti, stalnom tenzijom između svoja dva konstitutivna elementa i traljavom ekonomijom, BiH je ranjiva. EU je, rukovodeći se pogrešnim prioritetima, umnogome doprinela takvom stanju stvari. Bosnom se bavila površno. Dve decenije ulagalo se u državne institucije ili neefikasno civilno društvo, dok su četiri godine utrošene na slučaj „Sejdić i Finci”.

Za to vreme ruski kapital je pod sloganom „sirovine za prijateljstvo” ulazio u ekonomski strateške sektore kao što su rafinerija u Brodu, bivši lanac OMV, „Bosnalijek”… Ruskom prodoru doprineli su i političari u Sarajevu koji su se držali Turske, što je doprinelo da se Rusija, kao ozbiljan investitor i jedini izvor energenta od koga zavisi veliki deo stanovništva BiH, okrene Banjaluci.

Republika Srpska je danas najverniji saveznik Rusije na Balkanu, pouzdan blokator eventualnog ulaska BiH u NATO. Rusi se u RS ponašaju kao da su u državi koja nema veze sa BiH i koja je u njihovoj interesnoj sferi. Vladimir Putin se 2014. čak tri puta sastao sa Miloradom Dodikom, koga ruska aneksija Krima ohrabruje da promoviše otcepljenje RS od BiH.

Rusija sada u svom predlogu rezolucije govori o Dejtonu, ali praksa pokazuje da ona taj sporazum minira. U maju 2014. došlo je do nesuglasica unutar Saveta za sprovođenje mira jer Moskva više nije bila spremna da garantuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH – što je bilo prvo rušenje konsenzusa koji je postojao od Dejtona. Potom je prošlog novembra Rusija u Savetu bezbednosti, prvi put od kraja rata 1995, bila uzdržana tokom glasanja o produžetku mandata Eufora, evropskih vojnih snaga u BiH.

Zapad se razbudio tek pošto se Moskva tako otvoreno suprotstavila evroatlantskim procesima u BiH, kada se ruski ambasador u UN usprotivio „guranju država u ruke EU”. Britanski i nemački ministri spoljnih poslova pokrenuli su novu inicijativu za BiH s ciljem da kroz državne i ekonomske reforme vrate zemlju na evropski put, koji je manje-više neprohodan od 2009.

Berlinska konferencija avgusta prošle godine ponovila je poruku privrženosti EU zajedničkoj budućnosti sa zemljama regiona. „Evropa neće dići ruke od Balkana”, ponovljeno je. Sve od tada je ipak samo retorika.

Stvarnost na bosanskom poligonu sukoba Istoka i Zapada izgleda drukčije, na šta provokativno podsećaju plakati sa Putinovim likom postavljeni ovih dana na ulazu u Srebrenicu na kojima piše: „Istočna alternativa – Republika Srpska”.

Pošto se postavila kao zaštitnica „antisrpske” britanske rezolucije, Moskva je sada u prilici da kapitališe eventualnim vetom u Savetu bezbednosti. Srbija ga ne traži, možda poučena vetom koji je Beograd godinama čekao povodom Kosova.

Važno je jedino da Aleksandar Vučić bude u Potočarima 11. jula. Biće da je to shvatio, ili mu je rečeno da shvati, i Ćamil Duraković, načelnik opštine Srebrenica, koji je odustao od protivljenja dolasku srpskog premijera.

Možda bi dženaza još 135 žrtava Srebrenice, uključujući i 18 maloletnika, mogla da predstavlja prekretnicu – za šta narodima regiona nisu potrebna direktivna uputstva ni Londona ni Moskve.

Nikako ne volim kada Srbija na bilo koji način dospe u poziciju da bude povod globalnih duela, posebno ne kada se nije ni podmetala, što je ranije bio slučaj.

(Politika)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *