МИКИ МАНОЈЛОВИЋ: Шта не може да ми опрости круг двојке

MIKI MANOJLOVIĆ: Šta ne može da mi oprosti krug dvojke

29 juna 2015

01-Miki ManojlovicPiše: Miki Manojlović

Moja majka Zora mi je dala nadimak Miki, budući da sam bio bucmast kao Miki Maus. Miki sam oduvek bio. Miš nikada nisam bio za razliku od Zlatka Pakovića koji godinama viri iz svoje rupe, nikako da se ohrabri iz nje i izađe u svet. Predlažem mladom Pakoviću da kupi moju knjigu „A ko si ti?”. Možda će naći odgovor

Paković Zlatko,

kolumnista, studirao filozofski fakultet, predstavlja se kao filozof, diplomirani pozorišni reditelj, a u isto vreme i pozorišni kritičar i filmski i književni kritičar, pesnik, prozni stvaralac, mladić, Zlatko Paković (1968), rečju, mislilac i umetnik retko viđenog kreativnog spektra, trenutno i na rediteljskom nadrastanju pozorišnih vrhunaca u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, u listu „Danas” 26. 06. 2015, podnaslovom „Vučićev Miki Maus”, polagao popravni ispit sopstvene, nevaspitane, čaršijski sročene javne reči. Paković, umetnik osobenog stila, mnogih stilova, kao takav još nepriznat od udruženja kritičara i šire stručne i kulturne javnosti, na svom poslednjem popravnom ispitu nije pao iz fizionomije budući da je zgodan mladić, ipak nije položio popravni na koji se sam prijavio svojim uvredama i neistinama, u narodu popularno zvanim – lažima. Tresnuo je o blatnu ledinu beogradskog kruga dvojke, kao pravi primer nadolazećih vrednosti ovdašnjeg građanskog društva. Umetnik mnogih umetnosti, pravi primer čoveka u tranziciji koji još bezuspešno traži samog sebe, Paković zaslužuje istinu.

Dakle, Aleksandar Vučić jeste u svom inauguracionom govoru istakao tri imena među kojima i moje, kao najbolje ambasadore naše kulture. Pakovića nije spomenuo. U čemu je problem? Istina te činjenice? U vezi s diplomatijom koju spominje Paković, verujući sličnima sebi, a ne pitajući tamo gde se postavljaju ozbiljna pitanja i možda dobijaju odgovarajući odgovori, razmenjuje moju moralnost za dobijanje ambasadorskog mesta. Zlatko javno laže. Čita novine koje su objavile neproverenu, netačnu vest, verujem i laže, pišući za honorar u dnevnim novinama „Danas”.

Pozorišni čin treba da bude izložen ozbiljnoj analizi, kritici. Bilo je te sreće veoma nekad, pre sve više narastajućeg pakovićizma u ovoj državi u kojoj svaki samozvanac, marginalac s višegodišnjim stažom sebe proglašava široko relevantnim u svemu čega se svaštarski dotakne. Istina je da ovde nema više Dedinca, Foteza, Đurića, Mihiza, Fincija, Kiša, Ćirilova, Vegela, Pervića, Stamenkovića. Sada je Zlatko tu da veliku prazninu njihovog odsustva sobom ispuni. Možda bi i mogao da u tome napreduje kada bi mogao. Negativno mišljenje mladića u „Danasu” o predstavi „Romeo i Julija” sam razumeo. Ipak, predstava „Romeo i Julija” o kojoj je prvi put pisao Zlatko, mladić u potrazi za sobom, nije bila kritika predstave. Bio je to neistiniti prikaz dela događanja oko pozorišnog čina a ponajmanje predstave, na osnovu ovdašnje omiljene duhovne discipline „rekla-kazala” koju je mladić, izgleda, dugogodišnjim treningom osvojio. Bila je to njegova ogovaračka laž. U trenutku sam bio zapanjen količinom napisanih neistina.

Nije istina da sam se žalio glavnom uredniku „Danasa” na kritiku, već na odsustvo novinarske etike koju je Zlatko pozlatio neistinito pišući o događajima oko predstave, a ne o predstavi „Romeo i Julija”. Istina je da nisam želeo da dam intervju, niti pišem članak tim povodom za „Danas”. Rekao sam uredniku da ne želim da „Danas” podiže svoj tiraž mojim tumačenjem tuđe neprofesionalnosti.

Istina je da je mladić profesionalno ugrožen. Toliko mašte, grejanja klupe, studiranja; toliko truda da bi diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti, a potom u dekadama koje slede skromne tri priredbe u Bugarskoj, na Kipru. Najzad, evo ga među nama u rodnoj Srbiji. Najzad režija u Beogradu! Centar za kulturnu dekontaminaciju. Mene je obradovala činjenica da se mladić Zlatko pred ulazak u šestu deceniju svog života našao na Sterijinom pozorju. Prvi put kao učesnik.

Istina je da se premijera „Romea i Julije” ne bi dogodila 5. aprila bez pomoći Aleksandra Vučića zbog nefunkcionisanja odnosa Ministarstva kulture i Narodnog pozorišta. Zašto ta istina smeta Zlatku? Zašto istina da su se prvi put posle ratova, u Beogradu i Srbiji, čuli albanski i srpski jezik na sceni nacionalnog teatra ne raduje Zlatka i njegove prijatelje koji šire laži o procesu rada? Dragi svi, svi koji ste godinama radili u NVO na prevazilaženju katastrofalnih posledica politike, znajte da ni naših „Romea i Julije” ne bi bilo na ovom nivou na kom jeste ta predstava, bez vas i vašeg dugogodišnjeg rada. Vreme stoji ljudi odlaze. Ljudi i dolaze. Naš dolazak je povezao nevladin sektor, državne institucije, FOS, predstavnike EU u Srbiji na istom projektu i ozbiljno podigao nivo delovanja NVO. Malo li je?

Laž Pakovićeva i to masna jeste da do premijere nisam razgovarao s glavnim glumcem, za šta na sreću suda postoje video-snimci. Neistina je da u predstavi u autorskoj ekipi nema Albanaca. U predstavi Albanci s Kosova jesu sedmoro darovitih i poznatih glumaca i jedan polualbanac iz Njujorka i svi zajedno s nama autori predstave po Šekspirovim delu „Romeo i Julija”. Da je neostrašćeno gledao, razumeo bi i ne bi napisao podmetačku formulaciju „autorska ekipa”. Da jeste kreativan, znao bi kako je autorstvo rastegljiva kategorija koju olako pojednostavljuje teorija pozorišta. Da je zaista obavešten znao bi da je moja želja i potreba bila da se probe, kao što je bio i deo priprema, odvijaju i u Prištini i u Beogradu. Znao bi uzroke zašto nije bilo tako. Nije obavešten, ne zna objektivne razloge i huškački govori o „hegemonom odnosu”. A ćuti mladi Zlatko na pragu svoje šeste decenije da je u Prištini ista ta predstava odigrana četiri puta, da je doživela zaista veliki uspeh. Bili su to iskreni i uzbudljivi trenuci za sve. Biće i dalje, na jesen i na proleće u Beogradu, Zagrebu, Prištini, Leposaviću, Prizrenu, Tirani, Sarajevu… Kome to ne odgovara? Žalosno je da je multistvaralac Paković nezadovoljan ovim dometom. Deo teksta o tome mladića Pakovića da je „…neokolonijalni odnos Srbije prema Kosovu, upisan u predstavu ’Romeo i Julija’, bio uzrok tome da se albanski glumci umalo nisu iz predstave povukli” jeste poseban bezobrazluk, drsko vređanje svih nas i čaršijsko podmetanje odličnim odnosima u timu predstave i Radionice Integracije i Quendra Multimedie iz Prištine.

Zlatko je u onom što piše „moralan”, „pošten”, „ispravan”, „slobodan”, u svojim namerama „častan”, „čvrst”, „hrabar” i „savestan”, ili možda tako zamišlja sebe,  budući da na drugi način nije u mogućnosti da razume svoje stanje, sebe kao čoveka koji luta između filozofije, novinarstva i režije, koji traga za kreativnim duhom koji ne poseduje, a zapravo je mladić samom sebi nepoznat. I ovo što piše je možda jedini način pomoću koga može sebe podneti.

Ko je Zlatko Paković? Na to pitanje nije lako odgovoriti, jer odgovor podrazumeva i ono što je Paković bio i ono što on jeste, ali i ono što bi mogao u skorijoj budućnosti biti. Opasni su takvi ljudi koji nadolaze. Mržnja prema svemu duhovnom, lepom, darovitom; bunt ružnih, nakaznih ljudi, sumnjičavost spram svakog uspeha, kreativnosti, talenta – opasno. Mržnja prosečnih prema izuzecima – opasno. Svi smo jednaki u umetnosti – opasno. Svako ima prava na javnu kritiku i osudu drugih – opasno. Bunt protiv boljih – opasno. Meriti ljude po svojim mogućnostima – opasno. Pljuvati po jakima, darovitima, kreativnima – opasno, nepravično, kukavično, podmuklo, zavidljivo i nemoralno, mladiću Zlatko.

Inače, moja majka Zora mi je dala nadimak Miki, budući da sam bio bucmast kao Miki Maus. Miki sam oduvek bio. Miš nikada nisam bio za razliku od Zlatka Pakovića koji godinama, viri iz svoje rupe, nikako da se ohrabri iz nje i izađe u svet. Predlažem mladom Pakoviću da kupi moju knjigu „A ko si ti?” Možda će naći odgovor. Razumeti šta je dugogodišnji javni govor i delanje bez straha, kalkulacije. Možda će naslutiti ko je on i šta je pljunuo svojim tekstom u „Danasu” od 26. juna ove godine.

(Politika)

KOMENTARI



7 komentara

  1. Sale says:

    Nikakav covek...fuj!...E ako te je isticao veleizdajnik Vucic,e onda si pravi....

  2. vladimir beograd says:

    Razocarao me!

  3. Apis says:

    Miki je perfektan glumac. Da li je prijatelj ovog ili onog politicara to samo po sebi nije greh. Da je dobar ili los covek to neka prica onaj ko ima argumente.

  4. Vuk Samotnjak says:

    Sramota za odlicnog glumca, da uz pomoc picoustog izdajnika premijera promovise siptarski jezik i u Beogrdu. Zar sada u starosti da se popisa u sebe!?

    • Za Srbiju says:

      Baš sam hteo da kažem, da se ovde ne zna, ko je gori od koga, izdajnik. Mrtva trka.

  5. Svetislav says:

    Govno od coveka. Kao glumac u komunizmu je bio privilegovan, a sad je mason. Sutra ce biti kosmonaut, itd.

  6. mmm says:

    Sale i Svetislave, procitali ste mi misli i obznaanili.To jeste pizda od coveka, proscan glumac kao i pajtosi mu Serbdzija i Kuranovicka.Ne znam ko je Zlatko i sta je za ovoga napiso, ali obzirom na njegovu ljutinu, izgleda da ga je dobro podkacio i moje cestitke za to.Uzgred, uloge "Mikija" u inostranstvu su uvek neke perverzije, pa sam uvek upotrebljavala daljinski.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *