Milanović ne govori da ga ceo svet razume

Milanović ne govori da ga ceo svet razume

27 maja 2013

Dražen CigleneckiPiše: Dražen Ciglenečki

Ivo Sanader bio je slab govornik. Imao je, doduše, premijerski gard i znao je biti sugestivan, ali iz njegovih se ispraznih javnih nastupa nije moglo nazrijeti da je riječ o čovjeku ozbiljnijih intelektualnih kapaciteta. O ekomomiji, primjerice, pojma nije imao i o tom segmenutu vladine politike skoro nikad nije ništa rekao. Sanaderovi govori i izjave bili su potpuno suhi. Baratao je repertoarom standardnih političkih floskula i vrlo je rijetko iz njega izlazio. Najbolja je za to ilustracija »intervju« koji je, predstavljajući se kao Sanader, izmislio neki šaljivdžija. Vjerojatno tada nitko od čitatelja nije posumnjao da autor te bezlične nakupine općih političkih mjesta nije Sanader. No, Aleksandra Kolarić, takozvana stručnjakinja za PR, svejedno je u ožujku 2010. godine upravo Sanadera proglasila »najboljim komunikatorom u politici«.

Ista se ta osoba već mjesecima zgraža zbog retorike aktualnog premijera Zorana Milanovića. I nije Aleksandra Kolarić jedina. Dapače, trenutačno u hrvatskoj javnosti skoro da postoji konsenzus da je Milanović očajan komunikator koji svojim istupima nanosi nemjerljivu štetu sebi samom, Vladi i SDP-u. Premda Milanović govori daleko sadržajnije nego Sanader i jasno je da se radi o obrazovanom političaru s respektabilnim znanjem o brojnim društvenim područjima.

Otkud onda takva razlika u percepciji o Sanaderu i Milanoviću? Tri su temeljna razloga. Sanader je bio blizak vlasnicima medija, a država je u njegovo vrijeme izdašno poslovala s PR agencijama. Osiguralo mu je to vrlo pozitivan javni imidž. Milanović, pak, ne želi »raditi« s nakladnicima, a donio je i odluku da se državni novac više neće bespotrebno rasipati na privatne tvrtke za odnose s javnošću, okupljene u udruzi čija je predsjednica Aleksandra Kolarić. Nadalje, Milanović govori kao da je u Danskoj ili Nizozemskoj, a većina hrvatskih građana uopće ne želi živjeti u skladu s pravilima tih uređenih država. I treći povod silnih analiza o Milanovićevoj navodno promašenoj retorici, činjenica je da su prenositelji i tumači njegovih poruka novinari koji su mahom slabo obrazovani, iznimno površni u poslu i naučeni slušati uglavnom nezahtjevne političke fraze, a ne izravan, malo kompleksniji diskurs. S njima u paketu ide i vojska tobožnjih analitičara.

Ako netko u Njemačkoj, SAD ili Australiji kaže kulturkampf odnosno culture war, gotovo svi će ga razumijeti jer to su uobičajeni politički termini kojima se opisuju burne svjetonazorske rasprave. Kad, međutim, Milanović izjavi da u Hrvatskoj pojedine konzervativne, agresivne skupine vode kulturni rat, novinari i analitičari ne znaju što bi s tim, pa ga ispljuju da priča gluposti. Ništa zasad ne ukazuje da je premijer spreman prilagoditi se navedenim okolnostima, dopustiti da mu se medijski vlasnici dodvoravaju i početi govoriti da ga »ceo svet razume«. Ali, to će, naravno, imati svoju cijenu.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *