Milanovićeva i Karamarkova glavobolja

Milanovićeva i Karamarkova glavobolja

25 marta 2014

Tihana_TomicicPiše: Tihana Tomičić

Predlaganje izborne liste nikada nije lagan posao, to je tegobno, rekao je šef SDP-a Zoran Milanović uoči odluke o listi za Europski parlament, govoreći da treba zadovoljiti regionalne, rodne i razne druge varijable. I to je očito ista briga koja muči i Tomislava Karamarka u HDZ-u.

Vjerojatno im je to jedina zajednička stvar: teško im je bilo odrediti popis imena ljudi koji će, doista, dobiti povlasticu da svoje stranke zastupaju u Bruxellesu i Strasbourgu. Pa odluku otežu do zadnjeg dana. Jer, problem im je isti: oni kandidati koje oni žele, birači ne percipiraju. A oni koji su popularni kod birača, nisu popularni kod njih dvojice, jer su – svoji, a ne njihovi.

Tako je Milanović donio listu koji nosi savršeno fin i pametan europski povjerenik Neven Mimica, ali koji nije karizmatičan i za javnost nije dovoljno prepoznatljiv. Milanović pokušava svoje članove uvjeriti da je Mimica lav, a ne zec i mamac na toj listi, no čini se da je u toj kombinaciji čak i zec još u šumi. Jer, najboljeg i najpopularnijeg zastupnika Tonina Piculu, koji je prošle godine »rasturio« konkurenciju i u vlastitoj stranci i ukupno od svih kandidata, kaznio je i stavio na peto mjesto – ne 2. – jer solira, jer mu se ne javlja redovito, jer surađuje s HDZ-ovcem Stierom.

Tomislav Karamarko, pak, iz gotovo istih razloga stavio je Davora Ivu Stiera na vjerojatno 4. mjesto, ako ne bude i deseti, a Ivana Maletić je treća. Malo tko zna tko je ta gospođa i što promovira. Čak ni nakon njenih javnih istupa poput onoga u Dnevniku 3 prije dva dana, nije baš jasno čime se bavi i zašto je na toj listi, osim što je u milosti predsjednika stranke. Stier, ako je domaća i međunarodna javnost prešla preko njegove problematične prošlosti u ranim danima u dijaspori, a očito jest jer inače bi mu bilo zabranjeno daljnje bavljenje politikom, predstavlja aktivnog i prepoznatljivog demokršćanskog političara u EP. Ok, Karamarko je s listom imao i dodatni problem – što s Ružom Tomašić koju pučani nisu htjeli, a je li njena popularnost i dalje velika to će birači reći 25. svibnja. Obje stranke i oba predsjednika, dakle, možda su se malo manje bavila izborom kandidata koji bi njih i Hrvatsku najbolje zastupali u Europi, a više kadriranjem sebi lojalnih. No, ako ništa drugo, na ovim euroizborima barem su obje stranke u cjelini sastavile puno jače liste.

Kvaka 22 je međutim u preferencijalnim glasovima – građani imaju mogućnost osim stranačkih lista zaokruživati i jedno pojedinačno ime kandidata. Taj sustav pokazat će, naravno, da su birači uvijek u pravu, i sa 99-postotnom vjerojatnošću može se predvidjeti da će upravo Picula, a možda i Stier, proći bolje od ostalih, baš zbog toga što su im šefovi napravili negativnu reklamu. Pažnja javnosti je sada upravo na njima, a Picula se pritom pokazuje kao suvisao i ozbiljan političar kojemu je, kad su nacionalne teme u pitanju, svaka riječ na mjestu, dok se njegovu šefu često zamjera upravo suprotno; a Stier se pokazuje vrlo vrijednim i aktivnim zastupnikom u EP koji je stvarno posvećen poslu, za razliku od svog stranačkog šefa koji je u 8 tjedana jednom (!) bio u Saboru.

Ako predsjednici stranaka nisu sigurni tko je najbolji kandidat, objasnit će im birači.

(Novi list – Rijeka)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *