Мирис великих промена

Miris velikih promena

16 februara 2017

Dragomir Andjelkovic 3345

Piše: Dragomir Anđelković

Već nedeljama pojedini „naši“ mediji vode kampanju protiv Rusije u smislu da je ona na korak od toga da prizna Kosovo da bi zauzvrat obezbedila prihvatanje od strane SAD ulaska Krima u sastav Ruske Federacije. Pametniji propagandisti, kao što je ambasador jedne velike istočnoevropske države koji se pre neki dan oglasio po tom pitanju, ipak ostaju u hipotetičkim okvirima, tvrdeći da bi Putin rado prihvatio takvu pogodbu ako bi mu ona bila ponuđena. Gluplji manipulatori, po Srbe nepovoljnu kombinaciju velikih, predstavljaju kao gotovo svršenu stvar. Sagledajmo višeslojno – o čemu se sve tu radi?

REALPOLITIČKA PERSPEKTIVA

Već sam pisao o tome da će u narednom periodu, u kontekstu obostrane težnje ka svestranom pozitivnom restartovanju odnosa, otpočeti pregovori između Vašingtona i Moskve o rešavanju problema u vezi sa budućnošću nekoliko samoproglašenih (kvazi)državnih entiteta ili neuspelih državnih tvorevina, odnosno o novim teritorijalnim razgraničenjaima u vezi sa njima ali i u nekim drugim slučajevima. No, tu se svakako neće razgovarati o željama pojedinih krugova da Kalifornija ili Novi Meksiko steknu nezavisnost, niti o eventualnoj korekciji granice između SAD i Kanade. Zapad je taj koji je – umnogome usled ideološkog autizma nekih sovjetskih i ruskih lidera u ne tako davnoj prošlosti – pružio pipke u rusko dvorište.

Nije bilo obrnuto. Otuda, pričaće se o saniranju problema nastalih na prostoru tzv. „istorijske Rusije“ tj. u okruženju savremene Ruske Federacije i u vezi sa Krimom. Tu će biti zasigurno otvorene razne teme, od onih abhasko-južnoosetskih, pridnjestrovskiih, krimskih do donjeckih i drugih iz domena ukrajinske problematike. U širim razmerama svakako će se stići i do Kosova i Metohije generalno, i ponaosob severnog dela naše južne pokrajine, kao i do Bosne i Hercegovine tj. RS, Makedonije, Crne Gore. Negde će se raditi o težnji ka temeljnom dogovoru dve velike sile o pozicijama koje će zauzeti u vezi sa pravom na samoopredeljenje pojedinih naroda ili entiteta, negde će pak u pitanju biti (ne)širenje Atlantskog pakta.

I to nije sve, ali svakako je rečeno ključno. Posmatrano realnpolitički neki od pomenutih  entiteta za Rusiju imaju vitalan značaj, dok ga za SAD nemaju ni u jednom slučaju. Drugačije stvari stoje ako se navedeni problemi posmatraju iz ideološke perspektive, ali Tramp je pobedio i sa mesta predsednika počeo da deluje kao neko ko misli o Americi a ne o mondijalističkoj i neoliberalno-ekstremističkoj ekspanziji (ideologiji).

PRIORITETI VELIKIH

Iz ugla novog američkog predsednika – da to eksplicitno ponovim – sve gore navedeno ima sekundarni značaj osim kao ulog u drugim igrama.  Za Vašington to su „monete za potkusurivanje“. Trampu nije namera da vodi hladni rat protiv Rusije i radi toga da oko nje raspaljuje požare. Njegova oštrica je uperena protiv islamskog terorizma, Irana i Kine, te mu je bitno da što više pojača pozicije Izraela i onog dela američkog biznisa koji u matičnoj zemlji generiše radna mesta i reinvestira profite stečene u inostranstvu.

U vezi sa onim što mu je bitno, pokušaće da dobije ruske ustupke. Biće spreman da ih plaća izvesnim aranžmanima na poljima na koja se direktno odnose, ali i indirektno ustupcima tamo gde su Rusi u svom bližem i daljem okruženju zainteresovani. Uzgred, toliko pominjano ukidanje sankcija Rusiji u svemu tome ima najmanji značaj (mada se podrazumeva), a kada je cena fosilnih goriva u pitanju, što je Rusima suštinski važno, Trampovo orkuženje je ništa manje od Putinovog zainteresovano da se one oporave.

Vratimo se u svetlu rečenog o ruskim i američkim monetama za geopolitički obračun Kosovu i Republici Srpskoj. Tu su prisutni naši vitalni interesi. Štaviše, uz Crnu Goru sve to čini srž „srpskog pitanja“. Kada se radi o Rusima oni svakako imaju kako interes da tu podrže istorijskog srpskog partnera, tako i račun da se odupru politici stezanja obruča oko sebe (a nikada se ne zna kada će to ponovo postati prioritet neke američke administracije), čiji važni simbolički i praktični elementi su smešteni na Balkanu. Što se tiče Amerikanaca koji razmišljaju racionalno, za njihove nacionalne interesu su KiM, BiH, Crna Gora – bitni kao „lanjski sneg“. U pitanju su (geo)politički postulati klintonističko-soroševske politike, poražene u SAD. Tu se umnogome rađala njihova anacionalna imperija čija je Amerika bila udarna pesnica i iz toga proizlazi sakralni značaj Kosova i Bosne za krugove koji su bili inspiratori pomenute politike. Jasno je da sa Trampom stvari stoje suprotno!

GLOBALNA IGRA

Vašington će nastojati da što više udalji Moskvu od Pekinga i Teherana, odnosno da po sebe što pogodnije lokalizuje sporna pitanja sa Kinom i Iranom. Opet, Rusija svakako neće reskirati da ugrozi svoje veze sa te dve sile. Kao što je Kina znala da će pre ili kasnije ona doći na red za odstrel ukoliko bi Rusija bila slomljena, te joj je indirektno u nekoj meri i pomagala dok je bila glavna meta, i Moskva shvata da joj se dugoročno ne isplati da Peking doživi brodolom. Ipak, neće zbog njega ni srljati u sukobe sa Amerikom ili propustiti šansu da sa njom popravi odnose.

Slično kao što je Kina sa Obaminom administracijom održavala dobre odnose dok ih je uporedo razvijala sa Rusijom, postupaće i Putin. Kina je uspešno nalazila solomonsku perspektivnu posmatranja ukrajinske pa u nekoj meri i sirijske krize, puštajući Rusiju da se nosi sa zapadnom ekpanzijom. Moskva ima dovoljno prostora i pameti da se nalik tome lukavo postavi u vezi sa pacifičkim neuralgičnim tačkama. Ne ulazeći u škakljive detalje, Kina je sofisticirano podržavala opstanak Rusije kao globalnog faktora moći ali je nastojala da što više poveća svoju ekonomsku i političku moć kroz maksimalnu saradnju sa ruskim neprijateljima (makar oni tako dobijali veći zamah da deluju protiv RF). Rusija ima kapacitet da u slučaju zaoštravanja američko-kineskih odnosa igra sličnu geopolitičku igru. Na drugim osnovama isto važi i za njen stav prema Iranu.

Uspešna spoljna politika velikih država podrazumeva visok stepen kreativnosti i fleksibilnosti, a od kada nije opterećen ideologijom i posthladnoratovskim frustracijama, Kremlj je demonstrirao svoje kvalitete na tom polju. Sa Trampom izgleda da dobija odgovarajućeg partnera. Njemu će svakako već mnogo značiti da nema protiv sebe homogeni rusko-kineski pa i širi blok, a da sporovima pristupa asimetrično. Stoga, za očekivati je da ubrzo uspešno počne da se trguje na rusko-američkoj berzi geopolitičkim artiklima raznih vrsta. I to na širokom prostoru od Evrope do Pacifika.

TRAMP I KOSOVO

Prvi konkretni rezultati iz toga neće proizaći baš preko noći. Tim pre ne znači da će biti povezani sa našim regionom. No, možda baš i budu! Rusija je svakako mnogo zaintersovanija za sudbinu Krima nego Kosova. To znaju i u Vašingtonu pa će težište cenkanja oko onoga do čega je njima mnogo stalo, staviti na to i neka druga pitanja iz domena postsovjetskog prostora. Sledstveno tu će možda brzo biti postignut neki dogovor, ali možda stvari i potraju zbog kineskih i iranskih opterećenja tj. uslovljenosti ustupaka velikih sila međusobnim prioritetima. Kada se radi o Kosovu i BiH, oni Rusima nisu nebitni ali nisu ni zenice u oku. No, pokazaće se da i SAD tu imaju neke interese koji proizlaze iz Trampovih prioriteta. Ako ni njemu još nije jasno da je tako (pošto je za njega Balkan drugorazredna tema), postaće to kada ozbiljnije uđe u realizaciju nove politike. Kada se otvori Pandorina kutija američkog prethodnog šurovanja sa islamizmom, iz nje će izađi i balkanski zli duhovi. To nama, gle paradoksa, ide u prilog, a ne ide Albancima koji su navikli da budu miljenici Bele kuće.

Tramp uporno ponavlja da je islamski radikalizam najveća opasnost za njegovu zemlju. Dobro znamo da su njegova velika evropska uporišta u muslimanskom delu BiH i na Kosovu. Oni protiv kojih su se Srbi od Bihaća do Šar-planine borili 90-ih godina prošlog veka, sabraća su ekstremista koji seku glave u Siriji i vrše terorističke napade od Francuske do SAD. Stara američka administracija je preko toga prelazila jer bi u protivnom morala da prizna da su njeni balkanski saveznici – koje je propagandno predstavljala kao napaćene borce za pravdu i demokratiju – zapravo oličenje islamističkog mraka. Na to su se nadovezivale i decenijske lobističke veze. Trampa sve to ne obavezuje te je logično da Amerika – koja prekida sa politikom koja podrazumeva raskorak između nominalne borbe sa islamizmom a sa druge strane saradnju sa njegovim značajnim frakcijama (terorističkim i državnim) – relativno brzo promeni odnos prema Prištini i Sarajevu.

I to nije sve. Unutrašnja politika se uvek projektuje u nekoj meri na inostranu. Tako spoljni prijatelji unutrašnjih političkih neprijatelja, lako postaju čak i mete. Pogotovo kada su objektivno negativci, kao što albanski i bosansko-muslimanski ekstremisti jesu. Otuda, Trampovo razgrađivanje klintonističkog nasleđa koje je donelo mnogo zla samoj Americi, vrlo verovatno će se odraziti i na odnos prema njegovom bosanskom i kosovskom nasleđu. Tu se najbolje vide brojne greške onih koji su i same Amerikance tretirali kao topovsko meso svojih ideoloških iluzija. Ne verujem da će Tramp, bez obzira na postojanje albanskih lobista i u redovima njegovih saradnika, propustiti da to u narednom periodu iskoristi, na našu sreću a nesreću naših regionalnih oponenata. A da bi tako što pre i bilo, Beograd ne sme da zbog regionalnih odnosa kao uslova za EU, sedi skrštenih ruku, već je dužan da se potrudi da novoj američkoj administraciji uporno dostavlja adekvatne dokaze o islamističkim vezama Sarajeva i Prištine.

LOBISTIČKE KOMBINACIJE

Ukratko, moguće je da baš na Balkanu Rusija i SAD najlakše nađu zajednički jezik. I to na način koji nama ide u prilog! A racionalno gledano isključeno je da će se dogovoriti na našu štetu. To dobro znaju i Albanci, odnosno sarajevske vladajuće strukture sa BH hegemonističkim pretenzijama. Zato sada, preko svojih lobista u Srbiji ali i ovdašnjih mondijalističkih jurišnika pod kontrolom evroatlantskih centara moći (i dalje vladajućih u moćnim evropskim zemljama), pokušavaju da demorališu Srbe.

Radi toga plasiraju laži da se ništa neće promeniti u američkoj balkanskoj politici bez obzira na pobedu Trampa ili pak šire neistine da će Rusija od nas dići ruke kako bi tako kompenzovala Amerikancima to što će je ona podržati u vezi sa Krimom ili nečim drugim do čega je Kremlju prioritetno stalo.  Jasno je da su to gluposti. Putinu je mnogo više stalo do srpske pozicije na KiM i BiH, nego Trampu do BH muslimanske ili albanske. Štaviše, kao što smo videli, i iz svojih računa Vašington sada ima razloge da se okrene protiv njih pa da i njemu srpske pozicije postanu bliža.

Realno je da u tom pravcu krenu stvari od kraja ove ili početka sledeće godine. Najbolja potvrda da je tako je to što albanski lobisti u Americi – a ima ih mnogo, to ne smemo zaboraviti, u republikanskoj stranci pa i delu pripadnika nove administracije iz redova partijskog mejnstrima bez koga u nekoj meri ne može ni novi predsednik – počinju ponovo da pričaju o podeli Kosova uz razmenu teritorija sa centralnom Srbijom. Pri tome su Albanci spremni da dobiju makar i par sela uz gradić Preševo jer znaju da su njihovi američki zaštitnici danas mnogo manje moćni makar neki od njih i opstali u američkoj adminsitraciji (i nervirali nas svojim izjavama).

STRPLJIV SPAŠEN

Šta god Tramp mislio o NATO, on taj pakt neće odbaciti (samo će tražiti drugu vrstu odnosa u njegovim okvirima). Ali Kosovo nije NATO. Iz njega Amerika ne može da izvuče iole značajniju korist, čega su svesni Albanci pa ne žele da nepovoljnu sudbinu čekaju pasivno. Obavešteni američki diplomatski krugovo svedoče da je Priština spremna za srpsko-albansko razgraničenje i voljna da razmena bude u proporciji 3:1 tj. sever Kosova za samo deo opština Preševo i Bujanovac (ranije su tražene te opštine u celini zajedno sa Medveđom a sada od nje kao i grada Bujanovac odustaju). Radi se o tome da Prištini i Tirani treba da u širim razmerama albansko pitanje bude otvoreno kao teritorijalno a ne da se rešava samo u kosovskim okvirima.

Radi se o strategiji odvajanja velikog dela Makedonije i dela Crne Gore u sledećem koraku. O tome neka razmisle režimi u Podgorici i Skoplju a za nas je bitno da isto kao što Alabanci postupaju utilitarno otimajući tuđe, mi postupamo pragmatično braneći i povezujući svoje. Srpsko pitanje je neprihvatljivo rešavati parcijalno, niti je normalno praviti nakaradne kombinacije (tipa jug centralne Srbije za sever Kosova ili podela KiM kojom se apriori ograničavamo samo na severni deo naše pokrajine). Moramo čekati trenutak da srpsko pitanje otvorimo integralno ili bar u razmerama koje se mogu bez velikih žrtava ostvariti.

To podrazumeva ono o čemu sam već pričao – eventualnu (kompleksnu) podelu KiM uz uporedno priznavanja prava na samoopredljenje RS (i pregovore sa Crnom Gorom o nekom vidu povezivanja). Međutim, mnogo povoljnije okolnosti po nas, uveren sam, nastaće u narednom periodu i tek tada treba ući u proces pravljenja novih teritorijalno-državnih aranžmane. A Rusija nas sigurno neće izdati. Niti će hteti, niti će imati za to razloge, dok će SAD Albance i BH muslimane, pre ili kasnije, svakako pustiti niz vodu. Racionalni račun a ne fantazija, ukazuje da će tako biti, dok će Srbi ponovo loše proći samo u mračnim iluzijama i propagandnim projekcijama lokalnih i ostalih srbofobnih zatočenika globalno vladajućeg duha iz 90-ih.

(Vidovdan, Pečat)

KOMENTARI



6 komentara

  1. kuka says:

    Rusija nema razloga da kupuje tu blesavu maglu. Krim je ruski i pravno (protivpravno ustupljen Ukrajini) i istorijski (uvek bio ruski, oduvek naseljen ruskim stanovništvom...) i politički (referendum). Zapad pokušava da od Krima napravi municiju za paljbu po Rusima, ali Rusi su bezbrižni, jer znaju da su to magleni meci. Sankcije koje su im uveli zapravo nemaju nikakve veze sa Krimom, nego sa strahom Zapada od jačanja Rusije i Rusi koji to odlično kapiraju sede mirno i puštaju Zapad da ih prodje strah. ................................................... Što se nas tiče, čini mi se da više ni jedan dogovor ne može biti na našu štetu, toliko su nas ojadili. Isprobali su na nama sve sprave za mučenje, počupali nam sve nokte i izbili sve zube, da sad više nemaju šta ni da čupaju, ni da izbijaju. Najgore što mogu da nam učine jeste da nas ostave razapete na točku (status quo), a to ni njima ne odgovara.

  2. Ledu Gaga, velikočetnikuša....... says:

    POZIV NA PROTEST ISPRED AMBASADE CRNE GORE U BEOGRADU: Svi u odbranu srpskog naroda u Crnoj Gori Asocijacija srpskih internet medija pozvala je građane Srbije i ostalih srpskih zemalja da protestom u subotu, 18. februara, u Beogradu podignu glas i stanu u odbranu srpskog naroda u Crnoj Gori. "Milo Đukanović je otvorio Pandorinu kutiju hapšenja opozicionih aktivista, a potvrđeno je da je u završnim pripremama i hapšenje lidera Demokratskog fronta Andrije Mandića i Milana Kneževića. Takođe se preti i hapšenjem urednika i vlasnika preostalih slobodnih medija. Najavljuje se i završni obračun sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori", navodi se u saopštenju ove asocijacije. Protest će biti održan ispred Ambasade Crne Gore u Beogradu u subotu, 18. februara.

  3. Dima says:

    Bratья Serbы, deržitesь! Mы odin raz podveli Vas, no bolьše takogo nikogda ne slučitsя!

    • Dima says:

      Braćo Srbi, drži se! Mi smo sa vama! Nemoguće je pisati na ruskom. Ja ću pokušati da prevede. Hvala na hrabrosti!

  4. Pingback: Srbija računa na ruske „Migove“ | SRBIN.INFO

  5. Pingback: Na Balkanah oщutim zapah bolьših peremen — Kratkiй obzor mirovыh sobыtiй

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *