МИРЈАНА БОБИЋ – МОЈСИЛОВИЋ: Нека Вучић и Кирби објасне Србима шта је заправо ШИЗОФРЕНИЈА!

MIRJANA BOBIĆ – MOJSILOVIĆ: Neka Vučić i Kirbi objasne Srbima šta je zapravo ŠIZOFRENIJA!

5 aprila 2015

Mirjana-Bobic-Mojsilovic-01-543 68654Piše: Mirjana Bobić – Mojsilović

Ambasador Sjedinjenih Američkih Država Majkl Kirbi juče je izjavio da su Srbi šizofreni narod. To jest, kad se sve sabere i oduzme, ispostavlja se da su Srbi narod sa posebnim potrebama. Tu tezu neformalno je potvrdio i predsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić na vanrednoj konferenciji za novinare, sazvanoj povodom izveštaja o nesreći vojnog helikoptera, kada je poginulo sedmoro ljudi.

Premijer je na postavljeno novinarsko pitanje na neki način branio ambasadora SAD, objasnivši da Majkl Kirbi nije rekao da su Srbi šizofrenični, nego da se nalaze u šizofreničnoj situaciji, razapeti između Istoka i Zapada. Sa druge strane, sam premijer je više puta u svom obraćanju javnosti pominjao ludake i bolesnike koji pokušavaju da skupe političke poene na tragediji vojnog helikoptera i koji se u političkoj borbi nisu libili da onomad i tragediju poplavljenih iskoriste za sebe. „Bolesnih ljudi ima svuda, bolesnici su pričali da ima 7.000 mrtvih u Obrenovcu i da smo ih spaljivali.“

Svi smo mi pomalo nervozni, to je najmanje što se može reći. A možda smo zaista i šizofrenični. Za neupućene kratko objašnjenje: šizofrenija je duševna bolest koja oboleloj osobi onemogućava razlikovanje stvarnih (realnih) od nestvarnih (nerealnih) doživljaja ili iskustava, ometa logičko razmišljanje, normalne osećajne doživljaje prema drugim osobama, te narušava njeno društveno funkcionisanje. Muškarci su u najvećem riziku za razvijanje šizofrenije između 15. i 35. godine života, s najvećim rizikom u dvadesetim godinama. Ako opterećenja i stres postanu preveliki, kod vulnerabilnih osoba dolazi do neke vrste „sloma živaca“ i do pojave simptoma bolesti.

Bolest se može manifestovati na najrazličitije načine s potpuno različitim znakovima (simptomima). Kod osoba koje pate od šizofrenih poremećaja najčešće je prisutan strah i osećaj da se od njih suviše zahteva. Takva osoba oseća da između nje i okoline nema nikakvih granica. Bolesnik, osim toga, veruje da su drugi preuzeli vlast nad njim, jer se ne može zaštititi (postavljanjem granica).

Kod bolesnika se često javlja neki oblik „sna u budnom stanju“ – halucinacije. On čuje glasove (akustične halucinacije), oseća mirise (mirisne halucinacije) ili vidi stvari koje ne postoje (vizuelne halucinacije) i takva zapažanja smatra realnim. Čvrsto veruje da ga proganjaju (manija gonjenja), da je bog (religiozna manija) ili da se sve odnosi na njega (ideje odnosa), drži se čvrsto svojih uverenja od kojih se ne može odvratiti nikakvim uveravanjima ili dokazima da njegove ideje ne odgovaraju stvarnosti.

Naročito u slučajevima kad je bolesnik emocionalno uzbuđen ili umoran, njegove misli i govor postaju nesuvisli ili teško razumljivi. Bolesnik će prekinuti razgovor usred rečenice ili će potpuno izgubiti nit. Često oseća „nadiranje“ određenih misli. Ti simptomi, međutim, nemaju nikakve veze sa „maloumnošću“.

Bolesnici pojavom bolesti gube svoj uobičajeni elan i zanimanje za sve one stvari kojima su se ranije rado bavili. Zbog toga im vrlo teško pada ispunjavanje uobičajenih profesionalnih i ostalih zadataka.

Bolesnik ne može ni da se veseli, ni da izražava svoja osećanja na način na koji je to ranije mogao.

Bolesnici se vrlo često povlače u sebe i ograđuju od svoje porodice i ostale okoline. Ne osećaju se dobro ni u krugu dobro poznatih osoba, a vrlo često izražavaju strah i od njih.

Kod šizofrenih poremećaja može doći do pojave depresija, naročito ako pogođene osobe osećaju da je bolest u velikoj meri izmenila njihov život. Bolesnici mogu biti toliko očajni da više ne vide nikakav izlaz. Oko 10 odsto svih bolesnika je tokom trajanja te bolesti izvršilo samoubistvo!

Činjenica je da nešto nije u redu sa nama. Da li je to zbog bombardovanja, osiromašenog uranijuma, odlaganja budućnosti, ili zbog sve češćih pohvala koje kao zemlja dobijamo iz EU, NATO i SAD, i sve težeg života u stvarnosti, da li zaista zbog naše ideološke, političke, ekonomske i svake druge razapetosti između Evrope, Rusije, Amerike, Kine, Ujedinjenih Arapskih Emirata, zbog trgovine, prodaje, kredita, liberalnog kapitalizma, Šešelja i Haga, banaka, vremenskih nepogoda, i puta kojim se ređe ide, tek izgleda da su nam kolektivno popustili živci.

I, premijer se s pravom zapitao: „Šta vam je, bre, ljudi?“ Dodavši posle toga i rečenicu koja prilično opisuje stanje stvari: „Nemojte da se pravite da ne razumete, znate da sam u pravu.“

A u pravu je i Majkl Kirbi.

Let iznad kukavičjeg gnezda?

(Večernje novosti)

KOMENTARI



5 komentara

  1. nikola.m says:

    Kroz Vucica i njegove stavove i postupkee vidi se , koliko je srpska stvarnost i srpska politicka scena, ustvari, skuvana zaba. Seseljevi stavovi {i Vucicevi iz tog doba} danas izgledaju nadrealno i mi koji smo ih pratili, danas sami i sebi ne verujemo da smo isti ljudi. Trgnimo se iz apetije i iskocimo iz tog lonca , dok konacno ne budemo rinflajs za zapedne gurmane.

  2. ja says:

    Mozda oni ne znaju , a ja tebe pitam sta je sizofrenija. Kada ti placaju gajbu u Parizu kao kulturnom ataseu, za sta , sta si to uradila za sve godine provedene tamo

  3. DJ says:

    Ja bi reko da su to traume iz detinjstva i seksualna neiživljenost! Mi Srbi bismo morali više da radimo a manje da psujemo!

  4. mijatovic dobrica says:

    Ja: Pomesao si brzine.Predstavnik u UNESCO bila je Zorica Tomic.Da se zna...

  5. miroslav says:

    Pa dobro bila je u Parizu,naplacali smo se kojecega.To sto je ambasador navodno rekao moze biti da je tacno.Za sizofreniju postoji lek,ali za Vucicevu psihopatiju ne postoji.Psihopata ni ne zna da je zapravo tezak bolesnik.Mozda je Kirbi na njega mislio,ali je pogresio dijagnozu.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *