Мировна окупација

Mirovna okupacija

10 marta 2018

Piše: Bojan Bilbija

Prošle subote u Ukrajini je stupio na snagu takozvani zakon o reintegraciji Donbasa. U njemu se Rusija naziva zemljom agresorom, dok su teritorije izvan kontrole Kijeva označene kao „privremeno okupirane“. Zakon dopušta ukrajinskom predsedniku Petru Porošenku da upotrebi oružane snage za „odbranu suvereniteta Ukrajine“. Rusko Ministarstvo inostranih poslova ocenilo je da usvajanje zakona svedoči o tome da su ukrajinske vlasti usmerene na vojno rešenje sukoba na jugoistoku zemlje. U Moskvi naglašavaju da je predsednik Porošenko time dao odrešene ruke „partiji rata“, što može imati opasne posledice – pre svega za Ukrajinu i njenu državnost.

PRECRTANI MINSKI SPORAZUMI

„Potpisivanjem zakona Petar Porošenko je faktički precrtao Minske sporazume. Nema ni govora o direktnom dijalogu sa vlastima nepriznatih republika, deeskalaciji sukoba i traženju mirnog političkog rešenja ovog pitanja. Naprotiv, dokument stvara uslove za nasilno osvajanje teritorija koje Kijev ne kontroliše – Donjecke i Luganske oblasti i legalizuje upotrebu ukrajinske vojske protiv civilnog stanovništva“, saopštio je ruski MIP. Podsetimo, ukrajinska skupština Vrhovna rada usvojila je kontroverzni zakon 18. januara, a Porošenko ga je potpisao 20. februara. Istovremeno, ukrajinski predsednik je naložio ministru odbrane Stepanu Potoraku da do 1. aprila pripremi predlog „promene formata borbene operacije u Donbasu“…

Moskva podseća da je Porošenko učestvovao u izradi sporazuma iz Minska i da je stalno ponavljao svoju posvećenost postignutim dogovorima, a da im je sada potezom pera potpisao presudu. Na Smoljenskom trgu ukazuju da je zakon stupio na snagu – u danima kada se navršavaju četiri godine od državnog prevrata u Kijevu, koji su izveli ukrajinski nacionalisti. „Praktična primena ovog zakona preti rizikom ozbiljne eskalacije situacije na jugoistoku Ukrajine. Nadamo se da su njeni zapadni pokrovitelji svesni toga i da će umeti da iskoriste svoj uticaj na Kijev, kako bi sprečili da se ostvari scenario koji bi bio pogibeljan po ukrajinsku državnost i bremenit nepredvidivim posledicama po evropsku stabilnost i bezbednost“, naveli su iz središta ruske diplomatije.

Ovim saopštenjima Moskva želi da pošalje bar dve poruke. Najpre, Rusija je potpuno svesna da Kijev nije samostalan igrač na međunarodnoj sceni i da njegovim potezima diriguje neko treći. Iako niko nije posebno imenovan, iz čitavog konteksta lako se da zaključiti da je reč o Sjedinjenim Američkim Državama. Druga poruka, mnogo ozbiljnija, glasi – Moskva će braniti Donbas svim sredstvima i u slučaju agresije Kijeva više neće biti polovičnih koraka, već će ceh platiti ukrajinska „državnost“, za koju ruski eksperti već godinama tvrde da je samo fiktivna, jer vlasti ove države ne rade u interesu sopstvenog naroda, nego isključivo moćnih inostranih krugova. U suprotnom, zar bi u Kijevu dozvolili da ih nahuškaju na sukob s bratskom Rusijom, kojoj Ukrajina duguje i svoje postojanje? Da li bi bilo koja „narodna vlast“ dopustila da hiljade njenih građana ginu u konfliktu koji se mogao i morao izbeći, dok ostatak ukrajinskog naroda jedva krpi kraj sa krajem?

Verovatno je u pravu Anton Morozov, član Komiteta za međunarodne poslove Državne dume, kada kaže da su kijevske vlasti ovim zakonom prošle „tačku bez povratka“, svesne da će, ako počnu da ispunjavaju odredbe sporazuma iz Minska – kojim se daje autonomija Donbasu i amnestija njegovim liderima – to označiti njihov kraj. Zato su krenuli putem direktnog rušenja ovih sporazuma, pokušavajući da legalizuju građanski rat, odnosno upotrebu oružanih snaga protiv civilnog stanovništva Donbasa. Svakako da je to politika koja odgovara militantnim ekstremistima u Ukrajini, ali još više onima na Zapadu koji bi želeli da stoje po strani dok lome Rusiju tuđim rukama. Kako za televiziju „Raša tudej“ tvrdi direktor ruskog Instituta mirovnih inicijativa i konfliktologije Denis Denisov, ratna dejstva nisu u potpunosti obustavljena ni pre usvajanja ovog zakona, pa se to ne može očekivati ni u budućnosti. „Sada je Ukrajina počela potpuno otvoreno da prima oružje iz zemalja članica NATO-a, prvenstveno iz SAD. Iz ovoga logično proizlazi da što država i zona sukoba budu više militarizovane, to će konflikt imati intenzivniji karakter“, napominje Denisov, ali ukazuje da je trenutak eskalacije teško predvideti, jer neprijateljstvo može još decenijama da postoji u fazi srednjeg intenziteta.

SUMORNA PERSPEKTIVA ZA EVROPU

Međutim, prvi zamenik predsednika Odbora međunarodne poslove Saveta Federacije Vladimir Džabarov otvoreno govori o mogućim katastrofalnim posledicama ovog zakona za Evropu. „Može nastati veoma sumorna perspektiva za čitavu Evropu. Reintegracija Donbasa, u obliku u kakvom je usvojen ovaj zakon, predviđa oružano zauzimanje regiona Ukrajine i taj rat može početi u svakom trenutku. Mi vidimo da se ukrajinska armija spremila, tehnika je dovučena, ali se nadam da će se oglasiti i garanti takozvanog Normandijskog formata – Nemačka i Francuska. Rusija neće ostaviti na cedilu našu braću koja žive u samoproglašenim narodnim republikama Donjeckoj i Luganskoj. Ako Kijev napusti Minske sporazume, rešenje problema može biti veoma teško, a posledice katastrofalne za Evropu“, istakao je senator Džabarov, ukazujući da se ratna avantura Porošenka na jugoistoku može završiti veoma loše po njega i njegov režim.

U isto vreme portparolka Stejt departmenta Heder En Nauert ponovo je pozvala Rusiju da prihvati raspoređivanje mirovnih snaga UN u Donbasu. Kako ocenjuju u Moskvi, radi se o predlogu koji su dogovorile američka i ukrajinska strana, bez uzimanja u obzir argumenata iz Moskve. Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov istakao je još ranije da ideje koje zajedničkim snagama promovišu Ukrajina i njeni zapadni partneri više liče na pokušaje da se stvori „spoljna uprava“ u regionu i da bi takva struktura ukinula potrebu za dijalogom između Kijeva, Donjecka i Luganska. Nauertova je pozvala Moskvu da pristane na uvođenje mirovne misije UN u Donbas, ali nije precizirala pod kojim uslovima bi to trebalo da se odvija. Prema ranijim najavama američko-ukrajinske varijante, „plavi šlemovi“ treba da budu raspoređeni ne samo na liniji razgraničenja, kako predlaže ruski predsednik Vladimir Putin, već i duž ruske granice.

Prema rečima Nauertove, odluka o mirovnjacima treba da bude što pre doneta, navodno zbog nesposobnosti Rusije da utiče na sukob. „Rusija je više puta pokazala da može da zaustavi nasilje ako to želi. SAD ponovo pozivaju Rusiju da naredi svojim marionetskim vojskama da poštuju prekid vatre, povuče svoje snage i tešku tehniku sa istoka Ukrajine i pristane na mirovnu misiju UN“, izjavila je portparolka Stejt departmenta. U Moskvi, međutim, ove pozive ocenjuju kao pokušaj da Kijev ne izvrši dogovoreno u Minsku, a pre svega da ne pristane na autonomiju Donbasa i održavanje slobodnih izbora na kojima bi učestvovali i sadašnji lideri samoproglašenih republika – već da se ceo jugoistok vrati pod kapu Ukrajine bez ispunjenja ovih obaveza. Za tu svrhu Amerikanci planiraju da angažuju čak 20.000 vojnika i 4.000 policajaca.

PROVOCIRANJE MOSKVE I PREVID ZAPADA

„Za Zapad, uloga mirovnjaka izgleda upravo ovako. Žele da u potpunosti okupiraju Donbas snagama UN. Pri tome, planirano je, po mom mišljenju, previše vojnika. A posle toga nameravaju jednostavno da obnove suverenitet Ukrajine na ovoj teritoriji. Ako potom ne budu održani ni izbori kako je dogovoreno, zapadni političari jednostavno će slegnuti ramenima“, pojasnio je član Saveta predsednika Rusije za međunacionalne odnose Bogdan Bezpalko i podsetio da inostrani partneri Ukrajine insistiraju na uvođenju mirovnjaka i pre nego što je Kijev ispunio bar jednu od svojih obaveza.

Rusija se u načelu ne protivi raspoređivanju mirovnih snaga u Donbasu, ali je predsednik Putin naglasio da one mogu da se nalaze samo na liniji razgraničenja sukobljenih strana i u funkciji obezbeđenja posmatrača OEBS-a. U skladu sa ovim principima, Rusija je 12. septembra 2017. uputila svoj predlog rezolucije Savetu bezbednosti, ali Vašington nije želeo da o njemu raspravlja, dok su reakcije iz Evrope bile uglavnom oprezne i pozitivne. U Rusiji podsećaju da bi ukrajinski konflikt već odavno bio rešen da je Kijev ispunio svoj deo obaveza iz Minska. Poruke koje stižu iz Kijeva i Vašingtona nisu usmerene ka postizanju trajnog mira u Ukrajini, već ka provociranju Rusije da reaguje silom u Donbasu, ili bar da u očima svetskog javnog mnjenja bude označena kao remetilački faktor. I, u oba ova scenarija, da prema Moskvi budu dodatno pooštreni pritisci i sankcije. Jedino što u iscrtavanju ovih scenarija gube iz vida da krajnji rezultat zaista može biti – nestanak Ukrajine kao države.

(Pečat)

KOMENTARI



Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *